LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Prevaranti

Oko autobusnog i željezničkog kolodvora kruže prevaranti koji traže kartu ili novac; studenti iznijeli svoja iskustva

Studentica Ingrid htjela je pomoći starici koja je zapravo varala ljude kako bi došla do novca, a podijelila je i svoju priču. Osim nje, na sličan je problem naišao još jedan student koji je želio ostati anoniman.

Studentica Ingrid htjela je pomoći starici koja je zapravo varala ljude kako bi došla do novca, a podijelila je i svoju priču. Osim nje, na sličan je problem naišao još jedan student koji je želio ostati anoniman.

U svojim će mjestima studija studenti zasigurno često naići na beskućnike, prosjake i druge financijski lošestojeće ljude. Iako imaju skroman džeparac, velik broj studenata s vremena na vrijeme izdvojit će koju kunu i dati ju onima koji traže. U takvoj se situaciji nedavno našla studentica Ingrid Šimara, koja je htjela pomoći starici koja je, ustvari, varajući ljude dolazila do novca, što je Ingrid odlučila podijeliti na stranici Tražim / nudim studentski posao.

Oko deset sati ujutro Ingrid je na zagrebačkom autobusnom kolodvoru naišla na staricu čija je priča bila da joj je potreban novac za kartu do Osijeka. Gotovo plačući starica joj je rekla da joj je banka sjela na račun pa nema novac za kartu. Ingrid je pristala pomoći starici, no inzistirala je da idu zajedno do blagajne kupiti kartu umjesto da joj da potreban iznos. Hodajući prema blagajni, starica je na upit o tome odakle je rekla da je iz Zagreba, ali želi doći do Osijeka gdje joj se nalazi prijateljica, jedina osoba koju još ima i kojoj je obećala da će doći.

Kada je došla do blagajne i pokušala kupiti kartu, koja je koštala 130 kn i kada se raspitala postoji li ikakav popust za umirovljenike, blagajnik ju je upitao za koga kupuje kartu. Objasnila mu je situaciju, nakon čega je blagajnik rekao da će sada doći kolegica koja će joj objasniti situaciju.

– Dolazi kolegica i kaže kako ta ista gospođa već danima na kolodvoru prodaje istu priču i kako je upravo 5 minuta prije mene tražila isto to od jedne studentice. Ta je studentica žurila pa je otišla odmah nakon kupnje karte, da bi se jadna gospođa vratila na blagajnu i tražila povrat novca. Na to sve ja pogledam gospođu i kažem da ne mogu vjerovati što radi, a ona odgovara blagajnicima da su bezobrazni, okreće se i odlazi. – izjavila je Ingrid.

Druga studentica otkrila nam je da je i sama naišla na ovu gospođu te da joj je dva puta ispričala istu priču: 

– Iako sam drugi put bila svjesna da laže jer je vjerojatno zaboravila da mi je već istu priču prodala, pa je u čudu izjavila da se ona i prijateljica viđaju kad ona skupi novce za kartu do Osijeka, ja sam razmišljala da neću griješiti dušu. Mislila sam, ako joj ne treba za kartu sigurno treba za nešto drugo, zato što mislim da je ipak potrebno pogazit svoje dostojanstvo za upitati za pomoć i da je puno ljepši osjećaj pružiti pomoć nego ju trebati. Nisam kupila kartu, ali sam joj dala dio novca, priznajem, jako glupo od mene.

Ono što je možda veći problem od toga što ste svjesni da ste dali novac jest činjenica da vas je netko nasamario zbog čega bismo se svi osjećali glupo i naivno, no sama činjenica da ste nekome pomogli ne treba dovesti do toga da se osjećate loše, čak ni kada naiđete na ovakve prevarante. Sljedeći put budite oprezniji, ali imajte na umu da se ni u kojem slučaju ne trebate osjećati loše zbog zločestih osoba i da ste jednostavno neiskvarena osoba. 

Sličnu priču s nama je podijelio još jedan student, koji je naišao na prevaranta koji je tvrdio kako mu treba novac za Beli Manastir.

– Rekao nam je da je dobio posao u Zagrebu na građevini, ali su ga prevarili pa je ostao bez novca i treba mu novca da se može vratiti kući. Kolega i ja mu rekli može, uz uvjet da mu mi kupimo kartu do odredišta. Kupili smo mu kartu, ali nam se činio sumnjiv, pa smo ga zamolili osobnu. Osobna mu je bila poništena i predan zahtjev za novu, s novom adresom, za što je imao potvrdu.

I ovaj je gospodin razradio cijelu priču:

– Rekao je da ide za Beli Manastir kod prijatelja, ali da se želi vratiti kući. Pitali smo ga zašto ide kod prijatelja u Beli Manastir ako želi kući, na što nam je još nešto smuljao i postao još sumnjiviji, jer mu je obitelj navodno u drugom gradu. Kolega ga je zamolio da vrati kartu, što je i učinio. Sutradan kolega dolazi na blagajnu HŽ-a da dobije povrat novca za kartu, na što su mu blagajnice rekle da se po kolodvoru vrti par jednih te istih ljudi koji traže novac ili karte, a ako dobiju kartu ne odu s njom do odredišta nego traže povrat novca na blagajni. Naravno, odredište je uvijek dalji grad kako bi karta bila što skuplja, a samim time i povrat novca što veći. Vrlo mudro, zato oprez!

Ovakve situacije sigurno nisu rijetke, pa zato pripazite kome ćete dati novac. Nažalost, zbog ovakvih prevaranata ispaštaju ljudi čije su namjere iskrene, ali studentski džeparac sam po sebi nije ogroman, pa poslušajte savjet koji je na već spomenutoj stranici dala studentica Ingrid:

– Tko zna koliko ljudi je već nasamarila. Nemam komentara, i sama sam student i bila sam spremna odvojiti za mene dosta novaca da bih njoj pomogla, ali eto ostala sam u šoku kakvih ljudi ima. Nadam se da će ovo nekome pomoći i da neće biti naivni kao ja. Budite pametno plemeniti!

FOTO: AUTOBUSNI KOLODVOR ZAGREB