Oglasila se studentica koja je svjedočila fizičkom napadu u tramvaju koji je podijelio javnost

Incident koji se nedavno dogodio u zagrebačkom tramvaju ostavio je ljude podijeljenima s obzirom na njihova mišljenja. S jedne su strane bili oni koji su podržavali napadača, a s druge strane našao se onaj dio javnosti koji je stao u obranu mlade djevojke. Ovaj događaj nije jedini slučaj fizičkog ili verbalnog napada i nije rijetkost, a otvara pitanje bezobrazluka i bahatosti koji su često prisutni na ulici, neovisno o dobi neke osobe.

Naime, u spomenutom incidentu riječ je o djevojci koja je u ZET-ovu tramvaju sjela na mjesto za invalide, zbog čega ju je prvo grdila starica, a nakon koje ju je i fizički napao stariji čovjek. Svemu tome svjedočila je i jedna studentica koja nam je opisala situaciju koju je ona zatekla kada se našla na mjestu događaja.

– Ušla sam u 14-icu na Savi i tramvaj još nije krenuo. Došla sam do drugih vrata jer sam htjela poništiti kartu, ali nisam mogla proći jer je gospodin gurao i krenuo udarati djevojku. Vrištao je na nju da tko je nju odgojio, ima li ona roditelje i da je ona mentalni invalid uz, naravno, vokabular pun psovki. Cura mu je u samoobrani probala uzvratiti udarac, a tada su se ostale starice počele derati na nju neka izađe iz tramvaja. Ona je izašla na idućoj stanici, ja sam za njom jer sam htjela zvati policiju te da joj budem svjedok. Situaciju nisam vidjela od početka, no cura je sjedila na mjestu za invalide, pri čemu naglašavam da je u tramvaju bilo praznih sjedala.

Upravo starije osobe često mlade ljude smatraju neodgojenima ili bahatima, iako su zapravo mlade osobe te koje se nerijetko nađu kao meta starijih ljudi. Ponekad se starije osobe uvrijede upitate li ih žele li sjesti na vaše mjesto jer smatraju da ih smatrate starima, što je doživjela jedna naša čitateljica. S druge strane, ako im ne ustupite mjesto, isto tako možete čuti negativne komentare. Slično iskustvo podijelila nam je još jedna studentica:

– Prijateljica i ja ušle smo u 14-icu na stanici Studentski dom Stjepan Radić i, budući da je tramvaj bio gotovo prazan, sjele smo na prva dva slobodna mjesta. Na Veslačkoj je ušao stariji gospodin i odmah smo se obje okrenule, vidjele da je hrpa mjesta iz nas slobodna i nastavile pričati. Ipak, on nije otišao sjesti, već je ostao stajati ispred nas, odmah kod vrata i cijelo se vrijeme značajno nakašljavao. Kad smo ustale na Učiteljskom da izađemo, počeo je govoriti nešto o neodgojenosti i bezobraznima mladima. Cijela je situacija bila užasna i uvijek se začudim koliko si stariji ljudi daju za pravo biti bezobrazni. Naravno da će većina mladih ljudi ustati i prepustiti sjedalo ako nema slobodnih, ali ponekad zaboravljaju da smo i mi ponekad bolesni i iscrpljeni i da nekad jedva stojimo na nogama. Ovakvi ispadi, u slučaju u kojem postoji još slobodnih mjesta, potpuno su nepotrebni i govore više o njihovoj kulturi nego o našoj.

Druga nam je studentica ispričala situaciju u kojoj je čovjek u godinama zapeo za njezinu nogu te ju počeo verbalno napadati bez ikakvog razloga, nazivati ju pogrdnim imenima i slično. Činjenica je da mlađi ljudi ne prožive ništa manje neugodnosti zbog starijih ljudi nego što ih prožive stariji ljudi zbog mlađih jer, ako je gledati prema iskustvima naših čitatelja, bezobrazluk, baš kao ni ljubav, ne broji godine