Koliko bi novi Zakon o medijima mogao sputavati slobodno novinarstvo?

Dok je aktualna tema prijedloga novog Zakona o medijima, koji ide u smjeru uvođenja poreza elektroničkim medijima, a zatim se potpore „pretaču” dnevnim tiskanim medijima, javlja se pitanje – kakav će to utjecaj imati na medijsko tržište i slobodu medija u Hrvatskoj?

I dok traje bojazan elektroničkih publikacija poput naše - da će najavljeni porez na internetsko oglašavanje najviše naštetiti upravo malim, nišnim medijima, na brojnim se portalima povlači teza o velikim državnim potporama koje će ići samo dnevnim tiskanim medijima kao što su Večernji list, Jutarnji list i Slobodna Dalmacija.
 

U Srbiji vladaju režimski mediji dok je slobodno novinarstvo na marginama

Zato se postavlja i pitanje koliko će i u kakvoj mjeri takvo financiranje utjecati na slobodno novinarstvo gdje se s jedne strane oporezuju oni koji imaju (isključivo) elektroničke medije dok se s druge strane financiraju tiskovine Fondom za poticanje pluralizma iz kojeg se isplaćuju državne potpore tiskanim medijima.

Hoćemo li u Hrvatskoj imati ozakonjenu cenzuru kao što se može protumačiti iz novog Zakona o medijima? Hoćemo li ubuduće zbog spornog prijedloga Zakona imati podjelu na medije koji pišu isključivo za onoga tko ih financira dok će se s druge strane gušiti novinarstvo, sloboda pisanja i istraživanja bilo koga bez obzira na člansku iskaznicu? Hoće li hrvatsko medijsko tržište za nekoliko godina izgledati poput srpskog?

Nije potrebno biti preveliki poznavatelj prilika u Srbiji da se zaključi kako su upravo kod istočnih nam susjeda nastali režimski mediji baš pod pokroviteljstvom vladajuće stranke pa uglavnom brojne informativne emisije i svakodnevna (7 dana u tjednu!) gostovanja, redom ministara, ali i najveće zvijezde medijskog prostora tamo – predsjednika Vučića isključivo emitiraju sadržaj u korist režimu ili poput njihovog RTS-a (Javnog servisa, odnosno državne televizije) „zabijaju glavu u pijesak” izbjegavajući bitne teme koje bi bile na štetu Vučića čime se znatno utječe na dezinformiranost čitatelja, podjele u narodu i praktički nepostojanje slobodnog novinarstva. Jasno, postoje i mediji koji se pokušavaju u cijeloj toj kaljuži boriti da u konačnici ne postanu društvo kao Sjeverna Koreja ili Rusija gdje je utjecaj vladajućih na medijske (ne)slobode znatno rigorozniji. Iako, čini se da odnosi snaga nisu nimalo ravnopravni.

Ministrica tvrdi da je posrijedi isključivo krivo iščitavanje prijedloga Zakona i pogrešno tumačenje od strane hrvatskih portala

U Hrvatskoj je još uvijek osjećaj da postoje novinarske slobode, da pojedinci, ali i medijske kuće (kako koje), nisu upogonjene isključivo novcem i financijama. Upravo mi kao mali medij vjerujemo i moramo vjerovati da je to još uvijek tako. Uostalom, mediji su jedni od glavnih „istražitelja” zadnjih godina, poglavito rasprostranjenošću interneta i digitalnih kanala informiranja. Tako su, upravo zahvaljujući medijskim istraživanjima, iza rešetaka strpani brojni kriminalci, članovi ove ili one vlasti, razotkrivene stotine krivičnih djela, a čitatelji su, među ostalim, brže i lakše mogli do informacija.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek u intervjuu za Jutarnji list izjavila je da je žalosno što se u javnost plasiraju neprovjerene informacije i neistine s obzirom na to da njezino ministarstvo nije izradilo nacrt Zakona o medijima niti je isti upućen u proceduru, već se radi o tekstu kao polazištu za raspravu radne skupine.

Za predloženo financiranje isključivo tiskanih medija izjavila je kako su bilo kakve potpore od strane države u potpunosti neutralne te ne favoriziraju nikoga.

„Ovdje se predlaže model koji se odnosi na distribuciju dnevnog tiska gdje je najveći trošak za nakladnike, a ne potiče se ni državno oglašavanje.” – rekla je ministrica.

Također ističe kako su pojedini hrvatski portali pogrešno iščitali iz spornog teksta da će se baš njih oporezivati. 

„Vrlo smo jasno rekli i jedino gdje sam spomenula austrijski model, iako oni impliciraju da govorim o oglašavanju, bio je primjer digitalnog poreza. Austrija je uvela digitalni porez i njega će plaćati isključivo one multinacionalne platforme koje ostvaruju ogromne prihode, ne plaćaju nikakav porez, a medijima oduzimaju budžete za oglašavanje.” – naglasila je dalje.

Iako se iz nacrta Zakona, odnosno teksta za radnu skupinu, kako kaže ministrica Obuljen Koržinek, da zaključiti kako će se oporezivati upravo elektroničke publikacije, tvrdi da su to lažne vijesti te da je navedeni prijedlog usmjeren na Google, Metu i slične.

U iščekivanju daljnjeg raspetljavanja situacije oko novog Zakona o medijima možemo se samo nadati da je to stvarno tako. Jer moramo se zapitati, ako u najgorem scenariju i idemo prema ograničavanju medija, plaćeničkom novinarstvu i dizanju informacijskog „zida” prema građanima, želimo li takvo društvo, dezinformirano, puno razdora i podjela? Dokle god postoje mogućnosti pisanja putem digitalnih kanala, mi kao mali nišni medij, kapljica u oceanu informacija, trudit ćemo se i svaki dan pisati i donositi vijesti bez obzira na članske iskaznice, izvore financiranja i bilo kakve pritiske. Jer upravo vi, naši čitatelji, ne zaslužujete ništa manje od toga.