Izvještaj: Student Day Festival u Rijeci premašio očekivanja

Ako prošli tjedan niste prisustvovali ovom studentskom spektaklu, jedino što vam preostaje je tugovati i rezervirati sljedeću godinu za pohod na Rijeku. Jer, doista je bilo odlično, što dokazuje da je autoru ovih redaka trebalo puna tri dana da se staloži.

Student Day Festival jedan je od najvećih studentskih projekata u Hrvatskoj, a organizira ga Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci s Collegiumom. Ove godine festival je obilježio petu godinu postojanja, a idealan je za sve studente. O popularnosti festivala govori i činjenica kako su svi hosteli rezervirani dva-tri tjedna unaprijed, a načuli smo kako su i ljudi iz susjednih zemalja organizirali prijevoz kako bi tancali do ranih jutarnjih sati. Ovogodišnji SDF bio je bogat sponzorima pa su se tako istaknuli Ožujsko pivo, Cedevita, Zigman i Ballantine's.

Zbor se ove godine organizacijski odlučio proširiti pa je organiziran i Culture Week u periodu od 26. do 30. svibnja, kada su se publici predstavili mladi umjetnici i glumci, kao i oni profesionalni izvođači. Organiziran je i filmski festival, modna revija i mnogo toga. Službeni dio festivala započeo je 30. svibnja kada su ključevi grada simbolično predani predsjedniku Studentskog zbora, a duž Korza postavljeni su štandovi na kojima su studentske udruge i fakulteti mogli predstaviti svoj rad. Uza sve ovo, na Korzu su bila postavljena i dva sportska terena na kojima su studenti mogli odmjeriti snage.

Zašto Rijeka? Zašto ne?!

No, idemo na glavni dio. Prvo, zašto Rijeka? Zašto ne?! Svi znamo da se sve glavne manifestacije u državi odvijaju u metropoli, što i je, ali i nije dobra stvar. Svakako, Zagreb ima najviše studenata. No, s vremena na vrijeme postane sumoran grad u kojem je sve isto. Ponekad prepakiranost programima nije najbolja stvar na svijetu. Rijeka je odličan grad. U njemu ćete preko dana odmoriti živce, ako vas vrijeme služi umočiti pokoju nogu u more i zaraditi pokoju opekotinu po licu i rukama. Navečer ćete sjesti na Cont ili Deltu, kupiti vino ili pivo i uživati s ekipom. Sve najbitnije u gradu može se prehodati (ako se pripremate za more i gradite liniju, preporuka!), a vrlo brzo naučit ćete se i snalaziti po ovom gradu.

Drugo, koncerti. Najvažniji dio zbog kojeg se i izaslanstvo Studentskog.hr uputilo na Kvarner. Vrijeme nas je služilo, bilo je toplo, a ljudi je bilo masu. Rekoše nam sljedeći dan da su prebrojali oko 15 000 ljudi na prvom danu. E, sad, ako Sveučilište u Rijeci broji oko 17-18 000 studenata... Vidite na što ciljamo. Festival se ove godine preselio na lokaciju ExPort Delta, a razlog tome bilo je loše iskustvo prijašnjih godina kada je kiša padala, a ljudi se nisu imali gdje sakriti. Fixed! Za ljude koji vole proćakulati i ponešto popiti, ulaz u koncertni prostor već je oko 19 sati je bio no-no. Treba se i pripremiti te zaflekati petstoti put rukav fakultetske hudice bambusom. Tako smo i mi zakasnili na Ri Rock, Morso i Postolara Trippera. A malo i na Darka Rundeka o kojemu smo pričali cijelim putem u autobusu. 

No, stigli smo na S.A.R.S. Bend koji ćete ili voljeti ili ne voljeti. Svaki put naprave izvrsnu zabavu, a čudimo se kako im već nije dosadilo svirati neke pjesme. Publika je zahvalna što se i dalje hrabro drže. Otvorili su s poznatom Mir i ljubav, zatvorili s Rakijom i Budjavim lebcom. Publika se razdivljala, bilo je gusto. Vani je zahladilo, ali su svi skakali u kratkim rukavima i prolijevali od sreće pivu po drugima. I svi su bili sretni, radosni i ujedinjeni u pjesmi. Nema veze što ispiti počinju uskoro.

Zvijezde večeri su, naravno, bili Pendulum (DJ set) & Verse. Možda je DJ set uništio sjaj Penduluma o kojemu se priča i možda bi bilo bolje da su pripremili live nastup, no nećemo o mogućnostima. Dobar stari britanski drum and bass dokazao je kako svatko može zamrdati nogom po tlu i uživati u najvećim hitovima poput Watercoloura ili Tarantule. Publika je skakala, a neki od nas iz ekipe zapravo su bili sretni što su se našli među zadnjim redovima smireno tancajući i uživajući u miru. Navodno je naprijed bilo divlje, što je djelomično bio razlog polovičnom truležu sljedeći dan. One does not simple survive drum and bass!

Drugi dan: možemo mi to!

Spavanje do podneva, kava u Karolini, šetanje do plaže, toćanje nogica, sunčanje, ručak, tuširanje, spremanje za drugi dan. Ukratko, nema problema sa životom jer je isti na stand byu. Znatno manje ekipe i znatno manje entuzijazma - kažu ljudi, umorili smo se sinoć. Revijalno smo propustili Genovu, My Buddy Moose, Vatru i Nenu Belana smo slušali iz daljine, a ušli smo taman kada su svirku započeli Darkwood Dub. Saznali smo da je to srpski bend tek kada je čovjek u trećem redu dignuo tri prsta u zrak. Svakom strancu dobrodošlica na Balkan, no ekipa se nije ljutila, smijali smo se. Uskoro smo otkrili da Darkwood Dub ne paše pretjerano uz naš glazbeni opus pa smo odlučili zaviriti u dio s tuc-tuc glazbom. Pokušali smo uskladiti bećarce s mjuzom, ali naprosto nije išlo pa smo lijepo lagano odlučili iščilati uz ogradu. Bože moj!

 

Radosni smo uz Darkwood Dub

 

 

Take two: ima nade

E, sad. Kada te neki bend malo spusti i prizemlji, teško se vratiti u shemu. Ali Edo Maajka i Kandžija to su definitivno uspjeli izvrsnim nastupom i dizanjem atmosfere. Prethodili su im mladi Riječani. Nismo ulovili ime, ali su bili čisto ok dečki. Po dolasku na pozornicu, Edo se odmah pohvalio kako je nastupao na prvom Student Day Festivalu, a potom je s drugom Kandžijom kroz fore između pjesama krenuo razarati ekipu. Kroz domišljatu provjeru zaključili smo kako je omjer studenata iz Rijeke i omjer studenata s drugih sveučilišta 50:50, što je objasnilo i nekoliko FER-ovaca koji su kroz alkoholne pare high-fiveali drugove iz Zagreba. Nas. Možda i jer smo bile cure.

 

Neno Belan, FOTO: Student Day Festival

 

 

Nakon općeg kaosa i fenomenalnog dvojca koji su slobodno mogli nastup produžiti i do pet, šest ujutro, na stage su stupili Kawasaki 3p. Publika se znatno prorijedila, što je dokazalo kako lineup ipak je imao rupe. Apsolutno bolji potez bio bi da je Edo bio headliner drugoga dana, no, što sad. Kawasaki inače izvrsno prenosi energiju, no vjerojatno zbog manjka gužve u publici nije nam bilo do skakanja. Dečki su bili dobri, no ne dovoljno dobri da odlučimo ostati do kraja. Žao nam je, no možda su i najveći hitovi postali preotrcani jer se puštaju na svakom partyju.

 

Chillanje prije povratka u Zagreb

 

 

Završne opaske

Par stvari za napomenu. Ako ne slušaš neki žanr glazbe koji je zastupljen na festivalu, ne mora festival automatski biti crap. Apsolutno nitko nije te silio da dođeš, ali si ipak došao. Šuti i ne zauzimaj mjesto ljudima koji žele skakati na drage pjesme. Također, na festivalima se pije i na festivalima su ljudi pijani. Ako to dosad nisi naučio, vrijeme je da usvojiš to gradivo. Na festivalu se nalazi širok spektar ljudi koji nužno ne podupiru tvoja sraćkanja u četvrtom redu i tvoje odgurivanje ljudi koji hodaju. Let them be. Nepisana pravila, nauči ih. Na kraju, nekoliko stvari:

Odlično:

- nema gužve na ulazu i sve teče kao po špagi

- šator u slučaju kiše

- puno šankova

- policija ima razumijevanja za sve što se događa, uključujući i izdržljive stanare

- atmosfera i voditelji u pauzama, kao i warm-up glazba

- oživljen Korzo preko dana

Popraviti:

- ljudima u redu za pivu ne da se čekati da osobe za šankom dovrše s pričom i internim forama

- što napraviti kada ne slušaš ni Darkwood Dub ni techno?

- bolje gradirati lineup za drugi dan

- možda više wc-ova za dame

- objaviti barem tri-četiri dana prije lineup; prilagoditi web-stranicu mobitelu

- fotke, fotke, fotke: ljudi vole biti viđeni

Vidimo se sljedeće godine Hvala, Rijeko!