Pozitivna priča – Dora Vukušić

INTERVJU: Volonterka Dora svakodnevno pokazuje ljepotu pomaganja drugima

FOTO

Kako nam se bliži blagdansko razdoblje, mnogi će ga iskoristiti za pomaganje bližnjima i potrebitima. No, mnogo je onih koji cijele godine rade upravo to, nesebično volontiraju i daju najbolje od sebe kako bi drugima uljepšali dan. Jedna od takvih pozitivki je i Dura Vukušić, s kojom smo popričali.

Dora Vukušić donedavno je bila studentica, a u rujnu je stekla diplomu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studirala je Edukacijsku rehabilitaciju, a čitavo je to vrijeme, točnije od ljetne pauze prije upisivanja 1. godine studija – volontirala. Aktivna je članica Volonterskog centra Zagreb. U nastavku vam donosimo inspirativan interjvju s Dorom, koji će, nadamo se, nekome biti poticaj da krene njenim stopama. 

FOTO: Dora Vukušić

Kako je tvoja priča o volontiranju krenula i što ono za tebe znači?

S obzirom na to da sam birala faks iz pomagačke profesije i da sam odabrala učiti načine na koje je moguće olakšati ili poboljšati kvalitetu života djeci i odraslima s teškoćama, odstupanjima u razvoju, određenim poremećajima ili kroničnim bolestima – bilo je nekako logično da ću se kroz volontiranje usmjeriti u tom području. Volontirati sam počela u ljetnoj pauzi prije početka prve godine faksa, a volontiram još i danas. Mislim da mogu reći da je od početka volontiranje bilo vezano za moju struku, ali nekako mi je s godinama postalo bitno da to bude rad s ljudima u kojem imam određenu ulogu (slušati, podržati, pomoći, razveseliti, nasmijati...), kroz tu sam ulogu, uz pozitivnu povratnu informaciju osobe, našla neku svoju svrhu u volontiranju. Naravno da sam kroz volontiranje vezano za struku puno učila i o praksi, tako da sam dobila i priliku neka teorijska znanja vidjeti u realnim uvjetima, što je volontiranju dalo neku novu dimenziju.

FOTO: Dora Vukušić

Gdje si najprije volontirala, kako si se odlučila upravo za to mjesto? Mnogo je osoba koje bi rado započele, ali upravo taj prvi korak im se čini najteži – kome se obratiti, odakle krenuti?

S volontiranjem sam počela u Udruzi roditelja djece s teškoćama PUŽ, gdje sam jednom tjedno asistirala u vođenju radionica i igraonice za djecu s teškoćama i njihovu braću i sestre. Na to me potaknula jedna profesorica, nakon što je čula što sam upisala. Tamo sam ostala oko tri godine. Uz to smo na faksu imali kolegij Volonterski rad, kroz koji sam se uz PUŽ pokušavala uključiti u neke drugačije oblike volontiranja, kao što su volontiranja u organizaciji skupova i različitih projekata u sklopu faksa. Što se početka volontiranja tiče, preporučam svima da se obrate Volonterskom centru Zagreb, koji će ih dalje usmjeriti na pravo mjesto. 

FOTO: Dora Vukušić

Tu tvoja volonterska priča nije stala, na kojim si još mjestima volontirala i još uvijek volontiraš?

Za dalje me jedna kolegica potaknula na volontiranje u Belišću, gradu iz kojeg ona dolazi, u udruzi Djece i mladih s poteškoćama u razvoju ZVONO, gdje smo sudjelovale u pripremi festivala i radionica. U Belišće sam se potom vraćala nekoliko puta kako bih sudjelovala u različitim inicijativama, kao što je samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Dvije godine nakon što sam počela volontirati prijavila sam se na Hrabri telefon za savjetovatelja na telefonskoj liniji za djecu i odrasle. Nakon tri godine na liniji, svoje sam djelovanje na Hrabrom odlučila ojačati vođenjem preventivnih radionica za djecu u Dječjoj kući Borovje. Hrabri me na kraju i prijavio za Volonterskog Oskara VCZ-a, gdje sam uspjela doći do finala.

To je bilo u veljači 2016. U lipnju 2016. sam teška srca morala odustati od volontiranja na Hrabrom. Nisam se mogla obvezati da ću stići ispuniti sve obaveze koje se od volontera očekuju jer nisam znala u kojem ću smjeru ići nakon diplome. Nakon toga, počela sam volontirati u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorizičnim i motoričkim smetnjama, gdje mi je primarni cilj učiti.

FOTO: Dora Vukušić

Zaista smo sigurni da Dora neće stati sa svojim volonterskim zadacima te da će na još puno mjesta unijeti svoju toplinu i sreću. Dora nam za kraj ističe kako volontirati može baš svatko od vas te uspjeli sve uskladiti – druženja, fakultet, izlaske – te da to možete vidjeti na njenom primjeru. Hvala, Dora, i sretno ti i dalje!

Komentari na članak

Vezani članci

Pokret na šipci

Intervju: Tamara Bucić

Ples na šipci: bauk, umjetnost ili nešto treće?

Ples je za mene hrana za dušu i tijelo. Tijelo zna što mu treba i koliko može, puno bolje nego um. Na kraju, ono najvažnije, neuspjeh nije ne uspjeti, već ne pokušati.

Sveučilište u Rijeci

Prilika za stjecanje iskustva

Riječki Studentski zbor traži novog Pravobranitelja, članove, voditelje, koordinatore...

Otvorene su prijave za Studentskog pravobranitelja, članove i voditelje ureda i zbora te koordinatore. Prijaviti se mogu studenti Sveučilišta u Rijeci, a ostali uvjeti ovise o poziciji.

Roppongi Red

Intervju s Roppongi Red i premijera singla

„Jedan dio publike na nas reagira super, a drugi dio nas promatra kao da smo pali s Marsa“

Tek se probijaju, a već su odradili svirku s Parovom Stelarom! Premijerno poslušajte drugi singl benda Roppongi Red te provjerite u intervjuu kako izgleda glazbeni „brainstorming“ benda koji ne ovisi o tehnologiji ni o trendovima.

tfe

Razgovor s Tonijem Milunom

„Dajte se u nešto, nemate pojma što će se iz toga izroditi!”

Matematiku voli cili svit. Možda ne, ali su je zasigurno mnogi zavoljeli zbog Tonija Miluna. Zahvaljujući entuzijazmu i upornosti, uspio je učiniti matematiku primamljivom i popularizirati „online” učenje. Čak i ako vam je matematika mrska, možda vas Toni Milun motivira za nešto drugo.

Knjižnica

NSK

Knjiška „online” pomoć za sve studente

NSK nudi „online” pomoć svojim korisnicima koja je dostupna svaki dan, 365 dana u godini, iz udobnosti vlastita doma u samo nekoliko klikova.