„Često ljudi misle da kuhamo obroke na fakultetu što, doduše, uopće nije loša ideja"

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom nastavlja se. Svaki četvrtak imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.

Sedmi je sugovornik ove serije student Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku Dominik Stanković. Dominik se pri upisu na fakultet dvoumio između Osijeka i Zagreba, no s obzirom na tadašnju financijsku situaciju, Osijek mu je predstavljao bolji izbor. Smatra kako je Zagreb grad s više mogućnosti, više događanja i vjerojatno boljim uvjetima studiranja, no da sve također ima svoje prednosti i mane pa je mišljenja da je moguće izgraditi jednako dobru karijeru neovisno o gradu studiranja. U početku je razmišljao kako bi diplomski studij mogao upisati u Zagrebu, no ta mu ideja u zadnje vrijeme više i nije privlačna.

Završio je Opću gimnaziju u Valpovu i kaže kako se već u drugom razredu počeo baviti fitnessom i proučavati prehranu te se već tad polako počela javljati ideja o nastavku školovanja u tom pravcu. Ideja se nastavila provlačiti kroz godine srednjoškolskog obrazovanja te mu je na kraju Prehrambeno-tehnološki fakultet bio prvi izbor.

–  Naravno, imao sam faza kada su moje misli krenule u sasvim drugim smjerovima, ali kad je došao trenutak odluke, nisam previše razmišljao. Nakon završetka preddiplomskog studija Prehrambene tehnologije planiram upisati diplomski studij Znanosti o hrani i nutricionizam.

Dominik je od 2016. godine član studentske udruge za međunarodnu razmjenu studenata prirodnih i tehničkih znanosti IAESTE, a ove godine postao je koordinator grupe Outgoing. Glavni ciljevi udruge su, otkriva nam, osiguravanje kvalitetnog stručnog iskustva u inozemstvu te promicanje međunarodnog razumijevanja i dobre volje među studentima svih nacionalnosti razmjenom, tj. slanjem hrvatskih studenata na praksu u inozemstvo i primanjem studenata iz inozemstva kod naših poslodavaca.

– Ove smo godine proslavili 70 godina postojanja IAESTE-a, što znači da je IAESTE osnovan u postratnom razdoblju još davne 1948. godine, pa mislim da to objašnjava i ciljeve udruge. IAESTE je osnovan u Londonu, a trenutno broji više od 80 država članica iz cijelog svijeta.

Dominik s ekipom iz udruge IAESTE, FOTO: Privatna arhiva

Smatra kako je teško trenutno izdvojiti neke posebne vještine i mogućnosti koje je stekao i dobio za vrijeme djelovanja u Udruzi jer ih često u periodu stjecanja nismo svjesni, no one koje bi izdvojio kao uobičajene svakako su komunikacija, snalaženje u vremenu i prostoru, organizacijske vještine, spoznaja da direktori firmi i profesori nisu babaroge, već ljudi kao i svi mi.

– Nešto što bih svakako htio izdvojiti kao vrijedan dio volontiranja međunarodne su konferencije. Takvi su događaji jedna od najboljih stvari koje možete doživjeti volontirajući u udruzi – putovanje, druženje, puno novih poznanstava i jako korisne radionice koje pomažu i u svakodnevnom životu, a ne samo radu za Udrugu.

Jedno vrijeme volontiranje i učlanjivanje u udruge, ovisno o osobnim afinitetima, postali su trend. To je bilo odlično vrijeme da se i neke udruge tek osnuju i odmah prikupe članove, pa me zanimalo na koji način IAESTE privlači nove ljude danas u Udrugu. Otkrio je kako trenutno imaju ozbiljan problem nezainteresiranosti studenata za volontiranje u Udruzi i traže način kako ih motivirati da pokušaju nešto raditi. Tradicionalan način za dolazak do novih članova jest, otkriva, postavljanje štandova po studentskim menzama, kampusima i fakultetima. Kaže kako to otprilike izgleda tako da pripreme promotivne materijale udruge i trče štafetu od koje svi bježe bez namjere za preuzimanjem, pa sve to ispadne malo čudno. Pokušavaju i s objavama i oglasima na društvenim mrežama, no i dalje kaže kako većini treba jako dobar prijatelj koji će ih uzeti za ruku i dovesti u ured na sastanak koji se održava svakog utorka u 20 sati na trećem katu Studentskog centra.

– Čast izuzecima koji se samoinicijativno odvaže pojaviti na sastanku. Neke možda i plaši riječ sastanak jer misle da se trebaju pojaviti u odjelima s aktovkom i tumačiti statistiku. Inače, sve je prilično opušteno i mislim da svatko može naći nešto što mu se sviđa raditi u Udruzi. Uvijek pozivamo ljude da dođu i vide pa prosude sami, a jedino što mogu izgubiti jest sat vremena i eventualno 12 kn za pivo koje se tradicionalno popije nakon sastanka.

Dominik je ovaj semestar odradio stručnu Erasmus+ praksu na Malti u trajanju od dva i pol mjeseca gdje je radio u teretani Body fit Health & Spa. Riječ je o dijelu hotela gdje ljudi imaju mogućnost trenirati u teretani i koristiti bazene. Snašao se, kaže, odlično, bilježio je dolaske ljudi, objašnjavao im suplementaciju koje je popularna u fitness zajednici, pokazivao pravilno izvođenje vježbi te davao pokoji savjet vezan uz prehranu ovisno o njihovim afinitetima. Iako praksa nije bila usko vezana za njegovo područje studiranja, ipak smatra da je bilo dovoljno dodirnih točaka da bi mu koristila.

Što se tiče razlike u mentalitetu Hrvata i ljudi na Malti, kaže kako je populacija na Malti pravi čušpajz, pa je mentalitet šarolik. Uz smijeh kaže kako je upoznao ljude sa svih kontinenata osim Antarktike – poslodavac mu je bio Australac, a u teretanu su dolazili pripadnici apsolutno svih nacija, od Britanaca, Poljaka, Mađara, Srba do Francuza, Meksikanaca, Filipinaca i Tunižanina, a našao se i pokoji Maltežanin. Napominje ipak kako su to većinom osobe koje već duže vrijeme žive na Malti, a ne gosti hotela koji su došli u posjet na tjedan dana.

– Što se tiče ponašanja ljudi, prva stvar koju ne možete ne primijetiti i koja me fascinirala jest da rijetko tko pokupi izmet za svojim kućnim ljubimcem iako je gotovo na svakom koraku posebna kanta za izmet ili upozorenje kako je po zakonu obavezno čistiti za svojim ljubimcem. Druga stvar su temperamentni vozači i općenito totalno lud promet, a posebno busevi i vozači koji često kasne i po pola sata, ne dolaze ili samo prođu pokraj stanice. Osim tih sitnica, nemam nekakvih zamjerki.

Stanković u slobodno vrijeme svira bubnjeve, bavi se fitnessom i svakodnevno kuha. Dosad je imao puno bendova i svirki na lokalnom području, ali uvijek nekome nešto iskrsne baš kad treba napraviti onaj iskorak više da to preraste u nešto ozbiljnije. Trenutno svira s dvojicom prijatelja više za privatni gušt, ali kaže kako se uvijek u loncu nešto kuha i pokušavaju održati temperaturu pa možda jednom nešto konačno i skuhaju.

Što se tiče pravog kuhanja, ljubav prema kuhinji rodila se u onom trenutku kada je shvatio da ne dolazi u obzir da svaka dva do tri sata traži mamu da mu pripremi ono što on želi jest. Kad je krenuo u teretanu, počeo se informirati o prehrani, jesti puno obilnije i učestalije, pa se tad i odlučio sprijateljiti s kuhinjom i prestati ovisiti samo o onome što mu se servira.

– Spremam sve i trudim se da bude što jednostavnije. U zadnje vrijeme povremeno eksperimentiram s kolačima i juhama, pravim maslac od kikirikija ili badema, jogurt i drugo što mi padne na pamet ili vidim na Internetu. Danas barem nije problem skuhati kad je sve već servirano online, a potrebno je samo malo vremena. Ipak, u slučaju da zagusti, uvijek je dobro pri ruci imat koju teglu ajvara ili pekmeza. Ili kruha, masti i paprike.

Da ponovno upisuje fakultet, ne zna bi li ga upisao u nekome drugome mjestu, ali ako ga netko pita isplati li se upisati fakultet u Osijeku, njegov odgovor bi uvijek bio potvrdan, otkriva. Zanimljiva je predrasuda s kojom se Dominik susreće kad kaže što studira. Naime, kaže kako neki ljudi misle da kuhaju obroke na fakultetu ili tako nešto. Nema pojma kako to točno ljudi zamišljaju, no misli da to uopće ne bi bila loša ideja.

Što se tiče posla iz snova, Dominik otkriva kako ga nema, kao ni curu iz snova. Misli da se dogodi da dobijemo ili stvorimo priliku, počnemo raditi neki posao i jednostavno ga zavolimo ili ne, pa pokušamo s nečim drugim.

– Ili, kako je popularno, ostanemo radit' taj posao, lažemo da nam je ok i uopće ne mrzimo sebe i druge (smijeh). Trenutno sam tek na ulasku u cijeli taj novi svijet i nisam još svjestan svih mogućnosti koje se pružaju, no ipak posao koji tražim želim da bude dinamičan, timski i inovativan. Volim često mijenjat' okruženje i isprobavat' nešto novo, ali ne mogu reći da samo čekam otići iz Osijeka jer svakako mislim da i ovdje postoji dobra šansa za pronaći ili pokrenuti posao u kojem mogu uživat'.

PTFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković

Krivce za sve većim brojem odlaska mladih iz Lijepe Naše vidi u politici i poteškoćama kod zaposlenja u određenim područjima ili neprihvatljivim uvjetima rada te depresivnoj atmosferi koja vlada zadnjih nekoliko godina, a drugim dijelom u želji za osamostaljenjem i otkrivanjem nepoznatoga, kako okoline, tako i sebe.

– Danas ljudima više nije fora bit' u vlastitoj zemlji kada jednostavno možeš otići gdje god ti srce poželi, a naravno tuđe je uvijek bolje.

Dosad nije postojala fotogalerija u ovoj seriji članaka, ali Dominik uz talente u kuhinji i sviranju ima i onaj za fotke, pa je grijeh ne prikazati ljepotu Malte kroz njegov objektiv, a ako si propustio koju prošlu priču o osječkim proaktivnim studentima, skuhaj si kavu, sjedni na balkon, klikni na poveznicu i uživaj.