Provjerili smo smijete li imati kućnog ljubimca u studentskome domu; evo što smo doznali
Istražili smo postoji li studentski dom u Hrvatskoj koji dozvoljava dovođenje kućnih ljubimaca te što o toj temi misle studenti.
Istražili smo postoji li studentski dom u Hrvatskoj koji dozvoljava dovođenje kućnih ljubimaca te što o toj temi misle studenti.
Tijekom života u roditeljskome domu velik broj studenata ima kućne ljubimce. Selidba u novi grad i život u studentskome domu, daleko od roditeljskoga gnijezda, vrlo je stresno razdoblje za svakog studenta. Kad bi sa sobom mogli povesti svoju zlatnu ribicu, psa, mačku, hrčka ili zamorca, njihovo bi im društvo sigurno olakšalo to razdoblje. S time na umu obratili smo se upravama studentskih domova diljem države i pokušali saznati jesu li domovi pet friendly.
Istraživanje smo započeli sa studentskim domom u Puli koji nam je odgovorio da studentima nije dozvoljeno držati životinje u studentskim sobama, a takva je odredba propisana Pravilnikom o domskom redu i uvjetima boravka studenata u Studentskome domu Pula.
Pozitivniji odgovor nismo zaprimili niti sa Sveučilišta u Zadru gdje nas je voditeljica Centra za studentski standard Ivanka Šubašić informirala kako držanje kućnih ljubimaca u studentskim sobama nije dozvoljeno, a ta je odredba propisana domskim redom Studentskoga doma Sveučilišta u Zadru. Isti smo odgovor dobili i od Sveučilišta u Splitu.
Budući da smo dobivali jednu odbijenicu za drugom, detaljnije smo istražili zašto u Pravilniku stoji odredba o nemogućnosti držanja kućnih ljubimaca u studentskim sobama. Za tumačenje Pravilnika o domskom redu i uvjetima boravka studenata u studentskim domovima Studentskoga centra u Zagrebu obratili smo se sanacijskome upravitelju Mirku Bošnjaku.
– Zakonom o zaštiti životinja (102/17, 32/19) zabranjeno je držati životinje protivno zoohigijenskim standardima za određenu vrstu (nepovoljne temperature u sobi, skučen prostor) jer bi se na taj način životinji uzrokovala patnja, strah, bol, ozljede itd.
I ne samo na životinje, potrebno je misliti i na kolege s kojima svakodnevno dijelite životni prostor, na što nas je podsjetio i podsjeća sanacijski upravitelj Studentskog centra u Zagrebu:
– Osim što bi držanje životinje u takvim (ne)uvjetima bilo okrutno prema samoj životinji, treba misliti i na dobrobit studentske populacije te higijenu studentskih domova. Gotovo je sigurno da bi poneke životinje stvarale buku (lajale, zavijale), oštećivale bi domski inventar (grebanje, griženje), prljale bi zajedničke prostorije (dlaka, otisci šapa, neugodni miris). Također, mnogi studenti bi odbili sustanarstvo s nekim tko ima ljubimca zbog ranije navedenih razloga, ali i zbog nametnute im odgovornosti (dok je vlasnik na fakultetu, cimer je u sobi i sl.). Ne smijemo zaboraviti i da je određeni broj studenata alergičan na određene vrste životinja.
Studentski domovi, kao što smo vidjeli, imaju jasna pravila koja zabranjuju držanje kućnih ljubimaca pa nas je zanimalo mišljenje studenata koji žive u domovima. Većina je onih s kojima smo razgovarali svjesna da ne mogu dovesti životinju sa sobom pa ih i ne pokušavaju prokrijumčariti u sobe. Kad smo ih pitali kakvo imaju mišljenje o takvoj politici domova, složili su se kako ondje ne postoje uvjeti za držanje životinja.
Bivša studentica i ljubiteljica životinja Ivana navodi niz razloga zašto ljubimcima nije mjesto u studentskoj sobi:
– Prostorno su sobe jako, jako ograničene, osim možda jednom hrčku ili zlatnoj ribici, a i to je upitno... Drugo, još važnije, mene 90% vremena nije uopće bilo u sobi. Predavanja, izlasci, druženja, učenje u knjižnici... U sobi bih prespavala i otuširala se. S kućnim ljubimcima treba provoditi vrijeme. Ne pričam samo o čišćenju i hranjenju, pričam i o šetanju, igranju, treniranju. Kakav bi bio život jedne mace ili psa u sobi od tri kvadrata s gazdom koji u sobi budan provede sat vremena, možda? Iz mog iskustva, ne baš nekakav.
Na kraju dodaje:
– Da mogu vratiti vrijeme sedam godina unazad i da je držanje kućnih ljubimaca u domovima dozvoljeno, svejedno ih ne bih imala, jer mislim da moj tadašnji životni stil apsolutno nije bio pogodan za kvalitetnu brigu o kućnom ljubimcu.
Ena, koja je nedavno diplomirala, osim manjka prostora ističe i potencijalan problem s cimerima koji bi ljubimci mogli izazvati:
– Što se prostora tiče, možda bi se mogla napraviti iznimka za hrčke, zamorce, činčile i slično, ali opet se onda postavlja pitanje sanitarnih uvjeta, a mogu nastati i problemi s alergijama koje ima potencijalni cimer itd.
Ana iz Zadra kaže da joj ne bi smetale životinje koliko neki ljudi, ali da uvjeti u domovima nerijetko nisu povoljni niti za ljude:
– Kakvi su uvjeti u ponekim domovima nehumano je držati životinju unutra, a kamoli čovjeka.
Karmen je, zato, svjesna situacije u domovima i dobrobiti životinja, na početku studija odlučila živjeti u podstanarskom stanu:
– Odlučila sam se da iznajmljujem stan kao studentica baš iz tog razloga jer sam htjela imati kućnog ljubimca, a znala sam da ga u domu ne smijem imati. Imala sam patuljastog kunića i stanodavac se nije bunio, niti je kunić ikada ostavio uništeno nešto, ali smatram da soba u studentskom domu nije primjerena jer ljubimci koji su i u kavezu trebaju se također puštati da se istrče i iskaču i da budu slobodni kad ih pazite.
Izgleda kako studentima ne smeta što u studentskim dom ne mogu dovesti svoje kućne ljubimce jer shvaćaju da studentska soba nije povoljno okruženje za njihove dlakave četveronožne ljubimce.
