Kako do posla?

INTERVJU: „Studenti, uključite se u rad studentskih udruga, pokrenite neki vlastiti projekt i volontirajte!“

Spajanje studenata s poslodavcima - Inchoo

Pročitajte kako s perspektive studenta, s jedne strane, i poslodavca, s druge, što bolje konkurirati na tržištu rada i istaknuti se u masi.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Hrvatskoj je krajem lipnja ove godine bilo 260 073 nezaposlenih. 37,8% tog broja čine mladi do 34 godine starosti. Svakodnevno je sve više vijesti o odlascima mladih – govori se o egzodusu radne snage i odljevu mozgova – za koje u Hrvatskoj nema mjesta. Međutim, i u moru negativnih priča nađu se i svijetli primjeri tvrtki i studenata koji voljom, radom i upornošću spajaju svoje svjetove.

Ivona Namjesnik jedna je od studentica koje su se prijavile na marketing-praksu u osječku IT tvrtku Inchoo. Ivona se, nakon odrađene prakse, tamo i zaposlila. Kako bismo vidjeli što nedostaje studentima, odnosno mladima, kada se prijavljuju za praksu ili posao te kako bismo saznali mogu li se istaknuti u masi i koliko je teško nakon prakse dobiti posao, razgovarali smo s Ivonom i Aronom Stanićem, voditeljem prodaje u Inchoou. U nastavku pročitajte kako o putu od prakse do posla razmišljaju studenti, a kako poslodavci.

Pozdrav, Ivona! Za početak nam reci nešto o sebi: što studiraš, čime se baviš, odakle ti u Inchoou?

Ivona: Za početak, zovem se Ivona. U slobodno vrijeme studentica sam Odjela za kulturologiju, a u sve ostalo – pričopričalica. Kažem da sam studentica u slobodno vrijeme zato što sam studij rijetko kad shvaćala kao obvezu: jedna sam od onih iritantno sretnih ljudi koji vole ono što studiraju i ne gledaju na to kao na nešto što moraju. Mislim da sam tako i završila u Inchoou. Faks mi je ostavljao dovoljno vremena za izvannastavne aktivnosti pa sam se, spletom okolnosti, upetljala u mnogo projekata i nekoliko udruga. Osnovala sam i vlastitu udrugu – pobrinite se da uvijek imate nekakvu platformu koja je vaša igraonica. Učite kroz ono što vas zanima! Nevjerojatno je koliko lako, u takvim okolnostima, nalazite prilike za napredovanje.

Tvoja praksa trajala je mjesec dana, nakon čega si dobila stalni posao. Koliko ti je trebalo da se snađeš kada si prvi puta došla u tvrtku i što ti je bilo najteže?

Ivona: Najteže? Mislim da je to u Inchoou jako teško definirati. Najteže se priviknuti na to da radite nešto što je stvarno iako to nema veze sa samom firmom; mislim da je apsolutno logično da se taj osjećaj pojavi svakome na prvom poslu. Doduše, ovdje nikada nemate takav osjećaj – nemate osjećaj da je ozbiljan pristup poslu težak. Nevjerojatno je koliko neka tvrtka može biti igraonica. I kada kažem igraonica, mislim to u najboljem mogućem smislu. Kao što sam rekla, svi mi trebamo platformu kojom se ostvarujemo, a u Inchoou se bilo veoma lako naviknuti na to da imate prostor za to da malo više zagrizete i da se ostvarite nečime što volite, a time još i, zato što ste takvi kakvi jeste, doprinesete zajedničkom cilju.

Koliko ti je u obavljanju prakse i dobivanju posla pomoglo formalno obrazovanje, a koliko neformalno? Što misliš da je bilo presudno u tome da postaneš dio obitelji tvrtke Inchoo?

Ivona: Na drugi dio pitanja ne mogu objektivno odgovoriti (smijeh). Ali vjerujem da sam mnogo više doprinijela onime što sam naučila izvan fakulteta. Ne radi se o tome da je fakultet loš, i to bilo koji, nego su naši fakulteti koncipirani tako da imate vrlo malo praktičnog znanja. Što vam vrijedi to što znate definiciju projekta ako nikada ni na jednom niste radili? Neka znanja naučite samo ako radite na onome što ste čitali u knjigama. Tip sam osobe koji voli hands on experience i uvijek bih to savjetovala svim studentima koji razmišljaju o tome kako se profilirati na tržištu rada. Ja sam samo jedan od primjera. Kad bih sad birala nekoga tko bi radio sa mnom u timu, svakako bih izabrala nekoga tko u CV može staviti više od dobrog prosjeka.

Od prakse do posla
 
FOTO: Inchoo
 

Danas zaista mnogo mladih odlazi u inozemstvo. Jedni ih osuđuju, a drugi odobravaju i potiču. Koji je tvoj stav o tome i što misliš – tko je kriv? Jesu li za to odgovorne institucije ili mladi koji misle da je vani lakše, bolje i poštenije?

Ivona: Bitno je putovati. Nemojte me krivo shvatiti, ali putovanja su jedna od najboljih stvari na svijetu. Kao što o projektima ne možete naučiti učeći njihovu definiciju, tako ni o svijetu ne možete naučiti ako čitate enciklopediju. Putujte i naučite što ljude ljuti i kako funkcioniraju pod pritiskom. Trenutno sam – možda zbog posla, možda zbog prijatelja, možda zbog nekog sasvim sedmog razloga – zadovoljna tu gdje jesam. Loše je to što ljudi kod nas često život kroje po principu vani se stvari događaju. I vani se, jednako kao i ovdje, morate potruditi da vam se nešto dogodi. Ne, nije ovdje lagano, ali pobrinite se da konstantno investirate u sebe. To gdje se vi nalazite u životu mnogo je više od toga u kojoj ulici živite.

Arone, s perspektive poslodavca, što studenti, odnosno zainteresirani za posao, trebaju pokazati tijekom prijave i prakse?

Aron: Prije svega, trebaju pokazati to da tu praksu ili posao – žele. Većinom dobivamo generičke prijave, a zaista se nije teško pripremiti i prilagoditi svoju prijavu konkretnom poslodavcu. To ne treba biti nešto što će nas oboriti s nogu, ali poveznica između prethodnih iskustava i posla koji žele obavljati mora postojati. A u trenutku kad se zateknu na praksi trebaju pitati ako im nešto nije jasno, pokazati želju za učenjem i shvaćanjem šire slike i izvan okvira trenutnog posla koji imaju pred sobom. Kako je Ivona lijepo napisala u svojem osvrtu na praksu – Ako niste voljni učiti, nitko vam ne može pomoći. No ako ste nešto zaista odlučili savladati, ništa vas neće zaustaviti.

Što najviše nedostaje studentima koji su se dosad prijavljivali na praksu i na čemu trebamo kolektivno poraditi?

Aron: Prije svega, nedostaje pozitivnog stava te vjere u sebe i vlastite sposobnosti. A tome ćete najbolje doskočiti samo ako ste si tijekom studija dopustili da se nađete u novim situacijama, odnosno ako ste radili na projektima i nešto konkretno ostvarili i izvannastavnim aktivnostima. Uključite se u rad studentskih udruga, pokrenite neki vlastiti projekt i volontirajte. Nije idealno zato što ne morate, već zato što razumijete da vas takva iskustva izgrađuju u kompletnije osobe.

Komentari na članak

Vezani članci

Studenti s fasciklima

Studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu poziva na suradnju

Stop iskorištavanju studenata!

Studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu poziva studente na suradnju. Pošaljite mail sa pritužbom na poslodavca!

YourJob logo

Aplikacija YourJob

„Studenti će dobivati ponude za posao primjerene njihovoj struci kod transparentnih, provjerenih i vjerodostojnih poslodavaca“

Aplikacija koju su osmislili studenti iz Rijeke i Karlovca pomoći će u budućnosti svima koji traže posao u struci. Aplikacija će filitrirati studente po smjerovima, a ponude će biti primjerene studiju na kom studiraju.

naslovna

Strip danas

Berin Tuzlić, impresivni strip-majstor: „Danas nema kritika jer su svi u strahu od diskreditiranja”

Prije dva tjedna bili smo dio izložbe stripa Berina Tuzlića održane u KIC-u, u Preradovićevoj ulici. Razgledavajući i čitajući neobičan i društveno vrlo kritičan strip „Strašila”, odlučili smo ovog iznimno zanimljivog strip-majstora upitati nekoliko pitanja.

Ilustracija posao

Hrvatski Telekom

Veći broj studenata potreban za rad u pozivnom centru HT-a

Hrvatski telekom traži studente za rad u pozivnom centru za poslovne korisnike, a početna je satnica 19 kuna.

Mile Kekin

Intervju s frontmanom Hladnog piva

Kekin: "Na koncertima nema muljanja, ili možeš pokrenuti publiku ili ne"

– Trenutno radim na jednom malom glazbenom side projektu koji neće imati muzički puno veze sa Hladnim pivom. Više će biti neki kabaretski đir, a i skupljam svoje tekstove, stare, nove i neobjavljene pa ću ih dati ukoričiti. Ali sve to tek sljedeće godine. – kaže Mile Kekin.