Intervju s dobitnikom Rektorove nagrade

„Hrvatski su građani platili moj studij, a netko će drugi ubirati plodove“

Bruno Rukavina s KGK

- Ako ne nađem posao kao politolog u Hrvatskoj, meni nije problem otići u inozemstvo. Ako ništa od ovoga ne uspijem, onda ću biti prisiljen otići u politiku i učlaniti se u jednu od stranaka.

Bruno Rukavina, student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, s kolegom Florijanom Bašićem i pod mentorstvom doc. dr. sc. Đane Luša ove je godine osvojio Rektorovu nagradu. S Brunom smo razgovarali o važnim i vrućim temama: o politici (naravno), o studiju i studiranju, mladima u Hrvatskoj, studenticama na politologiji te o glazbi kao inspiraciji.

Koja je bila tema vašeg istraživanja?

Istraživao sam diskurzivni konstruktivizam migrantske krize u Hrvatskoj, odnosno kako su izjave Vlade i oporbe utjecale na stvaranje stereotipa prema migrantima među studentima Sveučilišta u Zagrebu. Metodološki gledano, radili smo analizu najčitanijih novina (to su po anketi među studentima bili Jutarnji i Večernji list), a potom i anketirali 1067 studenata s gotovo svih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Konstruktivizam je pristup u međunarodnim političkim odnosima koji smatra da je cijeli svijet društvena konstrukcija. Nema stvarnosti doli one koju si čovjek sam stvori. Temelji se na identitetima, pričama i naracijama koje političari stvaraju. Bitno je vidjeti što nam to političke elite govore i kakav je odnos njihovih izjava sa stvarnom situacijom na terenu.

Što je bilo najteže dok si pisao rad?

Posao oko rada sam podijelio s kolegom Florijanom Bašićem, tako da je svatko dobio određeni dio zadatka. Ne mogu govoriti za njega, ali meni je najteži dio bio diskurzivna analiza, kad smo iščitavali 160-ak članaka i tražili riječi i izjave koje su se političari koristili u migrantskoj krizi. Druga najteža stvar mi je bila traženje i proučavanje literature za teorijski dio rada. Ova nagrada mi je poticaj za daljnja istraživanja, kao i napredak u akademskim krugovima, jer kao što je rekao rektor Boras na dodjeli nagrade: Većina današnjih dekana i rektora dobila je rektorovu nagradu i to je odličan temelj za daljnja napredovanja u akademskoj zajednici. Iako mi je ovo veliki poticaj za daljnja istraživanja, ne vjerujem da ću u skoro vrijeme imati mogućnost raditi na fakultetu, niti napredovati u akademskim krugovima.

"Dok drugi čitaju o sportu, ja čitam o politološkim temama"

Osim što imaš Rektorovu nagradu, kakav si inače student?

Imam odličan uspjeh na fakultetu. Tri puta sam proglašavam studentom generacije, a po svemu sudeći, i ove godine ću isto biti proglašen. Tako da sam završio preddiplomski studij politologije s najboljim ukupnim uspjehom – akademska razina: summa cum laude – s najvećom čašću. Nastojim se baviti različitim aktivnostima, ali ovdje u Zagrebu imam mnogo više mogućnosti nego u svom rodnom Senju. Tako volontiram u Transperency International, od nedavno sam postao član novog Centra za empirijska istraživanja na fakultetu, ali također sudjelujem u različitim projektima i radionicama  van fakulteta. Pri tom je važno imati socijalni kapital uz koji ćeš dobivati različite informacije o projektima u koje se mogu uključivati.

Koji ti je bio najteži ispit na fakultetu?

Najteži ispiti su mi bili oni koji su vezani za ekonomiju. Iako su vrlo zanimljivi, moje znanje o ekonomiji je na početku studija bilo vrlo siromašno. Ekonomija mi nije jača strana i nevoljko dajem ekonomske prognoze, za razliku od onih političkih, svakome treba biti jasno da se ekonomija mora proučavati uz politiku jer sfera interesa i moći leži u ekonomiji isto kao i u politici, samo su mehanizmi nešto drugačiji. Politika i ekonomija su sestre isto poput politike i prava, iako je politika najstarija sestra, ovisi o dvije mlađe. Ostali ispiti su mi bili nešto lakši, jer sam se pri upisu na fakultet dvoumio između povijesti i prava, pa sam tako odabrao politologiju gdje se proučava i pravo i povijest, kao i sve ostale društvene discipline.

Kako učiš?

Stvar je vrlo jednostavna. Upisao sam ono što me zanima. Možda me ispočetka nije zanimalo, ali imao sam izbor: ili ću zavoljeti ovo što radim i uspjeti ili ću zamrziti i propasti. Kad čitam neke analitičke članke o nekoj politološkoj temi, to je isto kao da netko koga zanima nogomet čita članak o utakmici. Osim toga, učim redovito. Nisam kampanjac, pa da sve ostavim u zadnji čas. Također, ja vrlo malo spavam, jer jednostavno ne mogu spavati, pa tako se svako jutro dižem oko 6 sati i uvijek malo ponovim prije faksa. Kad su ispiti, uvijek volim ponoviti s kolegama neko gradivo tako što se međusobno ispitujemo. Za vrijeme ispita učim nešto više, nego inače, ali trud se isplati.

Zašto si odabrao baš politologiju? Kakve su mogućnosti za politologe u Hrvatskoj?

Problem s politologijom u Hrvatskoj je taj što nitko ne zna što politolog uistinu radi. Nažalost, Hrvatska još uvijek pripada staroj kontinentalnoj tradiciji u čijoj je srži pravo, a potom ekonomija. U anglosaksonskoj tradiciji (SAD, Kanada i Velika Britanija), pravnici i politolozi dijele prvo mjesto, a potom dolaze ekonomisti. Politologija daje širinu i dubinu u razumijevanju političkih situacija. To se najbolje vidjelo nakon izbora u studenome prošle godine. Kako nije bilo čistog pobjednika, nego su počeli pregovori između MOST-a, HDZ-a i SDP-a, glavni analitičari bili su politolozi, jer je to područje moći i politike, a ne prava, jer nema pravnog obrasca s kojim će se sastaviti većina u parlamentu.

Foto: Privatna arhiva

Kako je to biti demonstrator? Kako se nosiš s nadobudnim studentima?

Bio sam demonstrator na sedam kolegija na fakultetu, kod dva profesora: Hrvoja Špehara i Lidije Čehulić Vukadinović. Poslovi koje demonstrator obavlja su oni birokratski: popunjava tablice dolazaka i bodova, organizira seminare, pazi na popise studenata i pomaže profesorima čuvati kolege na ispitima i savjetuje kolege. Volim posao demonstratora i ozbiljno ga shvaćam, kao i sve druge poslove i obveze vezane za fakultet. Što se tiče zgodnih nadobudnih kolega i kolegica, pomoći ću im na konzultacijama  isto kao i bilo kojem drugom kolegi i kolegici koji me pitaju za pomoć. Jedina razlika je u tome što ću, nakon što položi kolegij na kojem sam demonstrator i više nismo u sukobu interesa, kolegicu pozvati na kavu (ili čaj, ukoliko poput mene ne pije kavu). A što se tiče promatranja, prije toga, tko sam ja da se ne divim ljepoti Božjih stvorenja? Važno je da se uspijevam suzdržati od neakademskih aktivnosti, koje bi te ljepote mogle uzrokovati.

"Ako ne uspijem, morat ću se učlaniti u političku stranku"

Što bi volio raditi jednog dana?

Volio bih ostati raditi na fakultetu, vrlo rado. Ali nažalost, šanse da ću ostati raditi na fakultetu su vrlo male zbog toga što su sva mjesta popunjena. Ako mi se ukaže prilika, volio bih proučavati međunarodne odnose i sigurnosne politike. Ali volio bih biti diplomat. To je vrlo dobar posao za politologa. Sada već bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, rekao je za jedan intervju da su Hrvatskoj potrebni mladi domoljubni diplomati. A kada sam ga na jednoj konferenciji upitao: Evo, mlad sam, domoljub, patriot, kako postati diplomat i ima li nekih programa i projekata s kojim bi budući diplomati dok su studenti mogli pristupiti? dobio sam negativan odgovor. Tako da ću nakon što završim diplomski studij pokušati upisati Diplomatsku akademiju.

Što misliš o odlasku mladih iz Republike Hrvatske?

Ako ne nađem posao kao politolog u Hrvatskoj, meni nije problem otići u inozemstvo. Što je vrlo žalosno. Hrvatski građani su platili moj studij, a netko drugi će brati plodove tog studija. To je vrhunac paradoksa hrvatskog obrazovnog sustava. Zamislite da Nijemac napravi najbolji Mercedes ili BMW, i onda ga jednostavno pusti Rusiji da ga prodaje i koristiti. To radi i naše ministarstvo obrazovanja. Prilikom zapošljavanja u državnim službama, ako postoji jedan odličan kandidat s najboljim kriterijima, bez stranačke iskaznice i jedan prosječan kandidat sa stranačkom iskaznicom, potonji će dobiti radno mjesto. To me osobno vrlo ljuti i straši, jer nisam član niti jedne političke stranke.  Ako ništa od ovog ne uspijem, onda ću biti prisiljen otići u politiku i učlaniti se u jednu od stranka.

"Onaj koga ne zanima vlastiti studij, teško će biti uspješan student"

Baviš se glazbom... Na koje sve načine?

Sviram tri instrumenta: klavir, klarinet i harmoniku. Klavir sam završio u osnovnoj glazbenoj školi Vjenceslava Novaka u Senju. Razlog je vrlo jednostavan. Majka je htjela da su njezini sinovi (brat i ja) glazbeni obrazovani. Osim toga, to je djelomično tradicija u mojoj obitelji. Moj pokojni otac je svirao kontrabas, a moj pokojni djed je svirao harmoniku. Klarinet sam zasvirao u Gradskoj glazbi Senj. To nije instrument koji sam odabrao, nego je u tom trenutku nedostajalo klarinetista, pa smo brat i ja počeli vježbati s kapelnikom gradske glazbe Ivanom Prpićem Špikom. Sada sviram samo preko ljeta i kada dođem doma tijekom godine, što je rijetko. Harmoniku sviram sebi za dušu.

Kako je biti uspješan student?

Na ovu temu sam održao prezentaciju učenicima u srednjoj školi u Senju. Nema jedinstvene formule. Svatko mora učiti s obzirom na svoje navike. Ali ono što sam im ja savjetovao jest da je organizacija pola posla. Ja već sad znam što ću raditi svaki mjesec kada dođem u Zagreb dogodine, kad ću učiti, kad ću pisati eseje, kad ću pisati diplomski, kad ću moći izlazit van po klubovima, i slično.

Osim toga, mnogi govore da su upisali ono što ih ne zanima i da su napravili pogrešan odabir. To se može uzeti kao samoostvarujuće proročanstvo. Ako misliš da si pogrešno upisao i da te to ne zanima, onda ćeš teško biti uspješan student. Smatram da ne postoji pogrešan odabir, nego postoji samo odabir u na tebi je što ćeš učiniti s tim odabirom. hoće li on biti uspješan ili ne, to ovisi samo o tebi. ako si neuspješan, ti si kriv. To je vrlo teško za prihvatiti. Uz slobodu ide velika razina odgovornosti. Međutim, čak i ako shvatiš da određeni fakultet nije za tebe, nisi izgubio vrijeme, nego si uvidio nešto što ti se ne sviđa i sad možeš krenuti dalje i tražiti ono što ti se sviđa. Osim organizacije, važna je i upornost. Slažem se da fakultet ne završavaju uvijek pametni, nego uporni. Nitko za vas ništa neće napraviti, ako se za to sami ne izborite.

Kako financiraš svoj studij i boravak u Zagrebu?

Živim najvećim dijelom od skromne gradske stipendije, koja mi prekrije jedan dio troškova života. Majka mi pošalje mjesečno da si platim studentski dom, zbog toga uvijek živim u što jeftinijim kategorijama, da ne opterećujem ionako mali obiteljski budžet. Od studentskih poslova radim jedino za Biblioteku Politička misao u sklopu fakulteta, za koju uglavnom pazim na skladište i prihod dobijem semestralno, a ne mjesečno.

Foto: Privatna arhiva

"Sreća voli uporne i one koji znaju što žele"

Što misliš da je do sad najviše utjecalo na tvoj životni uspjeh?

Sve pomalo. Uz naporan rad ide i veliko odricanje. Sreću uvijek zamišljam iz Machiavelijeve pozicije kao rimsku božicu Fortunu, kojoj se pridaju veliki darovi (u mom slučaju u vidu odricanja i napornog rada), a da bi ona postala tvoja saveznica trebaš imati veliku Virtu, odnosno vrlinu koju Fortuna nagrađuje i u koju se zaljubljuje. Ona voli osobe koji znaju što žele i ne odustaju od svojih ciljeva. Neki su me profesori na fakultetu opisivali kao renesansnog čovjeka, koji želi razvijati svoje sposobnosti bilo u fizičkom, društvenom ili umjetničkom smislu. Vjerujem da i inteligencija igra isto tako jednu ulogu, iako je nikada nisam mjerio jer postoji mnogo vrsta inteligencije koje se ne mogu tako lako izmjeriti poput one emocionalne ili socijalne, a po meni su važnije od standardne inteligencije koja se mjeri na tim testovima. Smatram da je na moj uspjeh više utjecao veliki rad i odricanje nego sama inteligencija.

Nosiš li odijela i aktovke?

Odijela nosim samo na neku svečanost ili ozbiljnije konferencije. Nažalost, još nemam aktovku. Ali kad se zaposlim, volio bih nositi odijela i osjećam se vrlo ugodno u njima. Odijela nosim zato što smatram da ona iskazuju određeno poštovanje prema instituciji ili događaju kojem prisustvujem.

Tko je najpozitivnija javna ličnost u HR i EU?

Ne znam. Stvarno. Mislim da u Europi vlada prava kriza liderstva.

Bi li za sebe rekao da si skroman?

Rekao bih za sebe da sam skroman, ali isto tako i vrlo ambiciozan. Za neke ove dvije osobine ne mogu ići ruku pod ruku, ali za mene mogu. Nikada se ne pravim važan niti se razmećem s velikim materijalnim dobrima, jer sam uvijek imao koliko mi je trebalo. Ništa više ništa manje. Isto tako, ne razmećem se sa svojim znanjem da bih ispao važan. Radije se poslužim starom diplomatskim pravilom: Here to listen, not to talk. Govorim i dokazujem im što znam samo ukoliko me direktno pitaju. Nikad nisam htio raskoš niti veliko bogatstvo. Htio sam poštovanje i cijenjenost u društvu i da drugi to prepoznaju i dovoljno materijalnog dobra da si mogu priuštiti jednostavan i sretan život za moju obitelj.

Komentari na članak

Vezani članci

high5 1

Uoči promocije novog albuma u Tvornici

Intervju s High5-om: „Mi smo sasvim obični likovi koji preko vikenda lažu na mikrofon”

Album „Schengengang” neće sutra po prvi puta ugledati svjetlo dana, no zato će biti predstavljen u visokom sjaju. Veliki pogon Tvornice kulture bit će platforma za promociju novog albuma High5-a, (t)rap skupine koja možda nije dugi niz godina megapopularni na sceni, no zato rasturaju.

MMH - izborni zahtjevi

Mreža mladih Hrvatske

Sudjeluj u debati s političkim strankama o budućnosti mladih!

Uoči parlamentarnih izbora, Mreža mladih Hrvatske organizira debatu na kojoj će sudjelovati predstavnici političkih stranaka, a glavna je tema debate položaj i problemi mladih u Hrvatskoj. Prijave za sudjelovanje primaju se do 26. listopada 2015.

Ostati u Hrvatskoj - kako i zašto?

Konferencija o aktualnom društvenom problemu

Svjetski savez mladih nudi smjernice za sprečavanje kontinuiranog iseljavanja

Kontinuirani odlazak mladih ljudi iz države jedan je od gorućih problema današnjice. Donosimo vam najvažnije zaključke konferencije "Ostati u Hrvatskoj: kako i zašto?"

Mateo Resman

Početak uspona na hrvatskoj glazbenoj sceni

INTERVJU: Mateo Resman gradi karijeru s grupom Keops

Grupa Keops izbacila je pjesmu "Tajni znak" koju je otpjevao sudionik kojeg znamo još iz showa "The Voice", Mateo Resman. Otkrio nam je kakve su reakcije na pjesmu, kako on vidi današnju glazbu te koji su mu glazbeni uzori.

radno

Zagreb International Model United Nations 2016.

Studentska konferencija na kojoj mladi stječu govorničke vještine te uče o međunarodnoj diplomaciji

Na konferenciji Zagreb International Model United Nations 60 mladih iz raznih europskih zemalja imalo je priliku raspravljati o gorućim problemima u svijetu te ponuditi održiva rješenja za izazove budućnosti.