Ako se bojite uroka, odjenite crvene gaćice

Proljetni su dani mnogima dobar pokretač i motivacija za rad. U tome se ne razlikuju niti brojni marketinški stručnjaci i komunikacijski gurui te medijski znalci koji će se uskoro okupiti u Rovinju na Danima komunikacija. U obilju aktualnog sadržaja spomenute industrije, nisu zaboravljeni niti oni koji će se u istoj industriji tek afirmirati. Svi studenti koji posjete festival u Istri imat će priliku sudjelovati na nekoliko radionica. Jedna od njih izdvaja se već samo svojim imenom, a sadržaj će itekako oduševiti mnoge studente.

Razgovarali smo sa prof. dr. sc. Romanom Lekić, odnedavno nam znanom kao profesoricom i pomoćnicom dekana Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment. Riječ je o iskusnoj kulturnoj antropologinji koja će studentima objasniti psihologiju i važnost boja u komunikaciji.

Za početak, trebamo napomenuti da ste odnedavno poznato ime Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, i to s poprilično važnim zadatkom. Biste li nam se ukratko predstavili i opisali svoj posao na spomenutom studiju?

Ja sam došla na Bernays s ciljem da pomognem u dodatnom unaprijeđenju studijskih programa i postojećeg modela obrazovanja. Ti novi programi svakako se tiču područja komunikacije, odnosa s javnošću, ali i turizma, možda na jednoj dubljoj razini od one koja je postojala do sada. Ideja je da uz nove programe, koji će sigurno biti zanimljivi i korisni brojnim studentima, u vrlo skoroj budućnosti Bernaysovcima omogućimo stjecanje novih primijenjivih znanja s kojima će itekako moći dobro konkurirati na tržištu rada. Vjerujem da ću svojim radom pridonijeti dugoročnom razvoju ovog visokog učilišta i omogućiti studentima da se dodatno angažiraju u različitim edukativnim i kreativnim projektima.

Inače sam po struci antropolog, doktorirala sam antropologiju i moja je tema upravo nematerijalna baština kao dio turističke ponude, s tim da se cijeli moj profesionalni i znanstveni rad okrenuo prema novim ekonomijama. Jedna od najpoznatijih novih ekonomija upravo je ekonomija doživljaja i kolaborativna ekonomija – ekonomija zahvalnosti. Mnoge stvari koje do sada nismo primjećivali dobivaju potpuno drugačiju dimenziju. To znači da ono što mi šaljemo, bez obzira o kojem auditoriju se radi i kojim kanalima šaljemo, jesu li to moderne tehnologije, usmeno predstavljanje, kroz neke performanse ili manifestacije, svi mi s tim šaljemo određene poruke koje su jasne, ali iza njih je nešto što je nevidljivo, što se zove energija, nešto na vibracijskoj razini. Pitanje je kako tu vibraciju izmjeriti. Možemo je izmjeriti oduševljenjem, radošću, ljubavlju, dobrim raspoloženjem. Kako mi možemo upravljati energijama, odnosno kako možemo upravljati doživljajem? To je zapravo smisao i fokus onoga čime se ja bavim.

Izvrsno zvuči. Onda se taman nadovezujemo na sljedeće pitanje. Vi svoj pedagoški rad uspješno kombinirate s drugim terapijskim poslovima. Zato i ne čudi da ste idealna osoba za ovakvu radionicu. Možete li našim studentima opisati o kakvim je terapijama riječ?

Dugo se godina bavim plesom, dramskom umjetnošću, tako da sam jedan dio svoga vijeka provela u usavršavanju u tome. Ja nisam glumica u tom smislu, ali znam glumačke tehnike. Glumačke tehnike su nešto gdje se radi s energijama i emocijama. Nakon toga sam išla na edukaciju za ples tako da se dosta bavim i plesnom pedagogijom, znači terapija plesom, gdje nas naši pokreti zapravo oslobađaju. E sad, čim vi oslobodite svoje tijelo, zapravo zaostale emocije, koje su negdje spremljene, vi ih na taj način otpuštate. Bez pokreta i bez tijela, zapravo nas gura stalno u glavi ratio. Mi kao takvi nismo samo racionalna bića, i ne moramo samo biti u računima, kreditima, itd., tako da su tu potrebne potpuno drugačije tehnike. Tu je još i art terapija gdje u svom radu kombiniram npr. nekakve umjetničke terapije, najčešće radim kolaž sa studentima, gdje se oni na taj način izražavaju. Dosta sam eksperimentirala i s glasom jer je glas jako važan s obzirom na to da je vezan uz komunikaciju. To je energijski centar kojem inače odgovara tirkizna boja. Tako da sam morala doći do jednog širokog područja, koje obuhvaća i izvedbene umjetnosti i ples, da bih na kraju radila određene metode – s bojama. Tu sam prošla edukaciju u Sloveniji i licencirani sam terapeut bojama. S time da je to jedna posebna metoda i tehnika koja se zove color mirrors, gdje su nam boje izuzetno važan alat, ne samo za iscjelivanje kao kromoterapiju, nego i u komunikaciji. Komunikaciju bojama poznavali su još naši stari jer su i nošnjama komunicirali bojama. Na kulturološkoj razini komuniciramo bojama, tako da su boje u komunikaciji jedan izrazito važan element. Ne samo u uređivanju prostora, to se već zna, i u marketingu kao prodaji, ali zapravo baš za komunikaciju, boje su od ključne važnosti.

Da se odmah nadovežemo – radionica nosi jako zanimljivo ime Zašto u novogodišnjoj noći nosimo crvene gaćice?, stoga se očekuje zanimljivo izlaganje o bojama. Kako smo rekli, to je jako korisna i zanimljiva tema. Dakle, u kojem se još smislu to može koristiti, i što možemo dobiti jednom kad otkrijemo svoju boju, kako je spomenuto u najavi radionice?

Mi imamo svoju boju kao što imamo svoj ton, kojim vibriramo kao vibratorna bića koja su tu na ovoj Zemlji i svatko od nas ima svoju vibraciju. Radi se o tome da je naša boja naše ogledalo. Izbor boja ovisi i o našem raspoloženju. Boje ocrtavaju ono što je u nama. Zato se ta metoda zove color mirrors. Boje imaju pozitivan i negativan predznak, koji je najčešće kulturološki uvjetovan. Tako da imamo crveno svjetlo na semaforu koje govori oprez, zeleno svjetlo daje nam prolaz; kažemo da je nešto čisto bijelo, ili djevičanski bijelo; imamo različite boje za dječake i djevojčice; u različitim kulturama svadbeni običaji vezani su uz različite boje, kao i pogrebni običaji. Primjerice, u Indiji je za pogrebne običaje bijela boja, kod nas je crna. Jako je važna kulturološka uvjetovanost. Međutim, gledajući kroz povijest, i proučavajući je, uzela sam crvenu boju jer je ona možda najviše ostavila traga u svim kulturama i kad se vraćamo unazad, za nju se najviše toga kačilo i u političkom i u ideološkom smislu. Imate primjer jednog predivnog cvijeta, crveni karanfil, koji je zbog svoje negativne političke konotacije nestao iz hrvatskih cvjećarnica. To je samo jedan primjer jer crvena boja asocira na borbu žena za slobodu, komunizam itd. Istovremeno, crvena je sveta boja – crvena krv, crveni tepih koji su se kraljevima prostirali, crvena je boja bila izuzetno skupocjena jer je način dobivanja boja nekad bio jako kompliciran. U davna vremena samo su si bogati ljudi mogli dozvoliti da imaju crvenu boju jer se dobivala od posebne vrste puža i školjki.

Crvenokosa žena – kaže se da je to strastvena žena. I to se vuče iz povijesti. Isto tako, nekad je bilo zabranjeno nositi crveno donje rublje. Ljudi su skrivećki nosili crvene predmete jer su mislili da ta boja štiti od uroka. U mnogim se krajevima i dan danas, npr. u Moslavini, smatra da je crvena boja jako bitna, pa se ona upotrebljavala na posteljini za mladence. Plahta kojom se pokrivala žena koja je u kućanstvu rađala, isto je imala na sebi crvene cvjetove, vjenčanice su imale crvene detalje, kapica za ženu koja se udavala bila je crvene boje. I ta crvena boja u sebi je označavala neku strast, plodnost i energiju. S tim da je to boja koja izražava i ljutnju, agresiju, vatru, zbog čega treba biti oprezan. Ako ste već taj dan ljuti i bijesni, ako stavite crvenu boju, pojačat ćete ljutnju. Aperitivi su obično crvene boje, ona potiče apetit. Izaziva i agresivnost kod djece pa ako je dijete živo, treba ga smirivati hranom koja nije crvene boje, nego plave ili zelene. Isto tako hrane crvene boje puno više stavljamo na tanjur nego što možemo pojesti pa bacamo hranu. Ona podiže krvni tlak pa tko ima visoki tlak trebao bi izbjegavati crvenu boju. Zapravo crvena boja ima u sebi cijeli dijapazon priča. Prema predaji, Adam je bio napravljen od crvene zemlje. Cijeli je niz primjera od Biblije do naše nedavne prošlosti gdje je crvena boja s petokrakom zvijezdom dobila negativnu konotaciju. Zato biti crven uzimamo kao nešto negativno. Što se tiče gaćica, taj je običaj prenesen iz davnih vremena kao zaštita od uroka, za sreću, ali zapravo sreću u ljubavi i za strast. I to je upravo ta priča, gdje vi na taj način sebi, na neki energetski način, pečatite ulazak u novu godinu i time sebi stvarate nove preduvjete za održavanje neke stare veze kojoj treba više strasti ili za neku novu za koju se nadate da će biti strastvena. Modna je industrija ovu činjenicu izuzetno dobro iskoristila, i za muškarce i za žene – manje-više bitno je da nositi nešto crveno. I u tome idemo u novu godinu s novim gaćicama.

Kad ste već spomenuli da se znaju boje dječaka i djevojčica, recite nam, je li i to domena psihologije boja ili se ipak radi o stereotipima?

To su samo stereotipi. Samo stereotipi, ali opet, radi se o vibracijama. Znači, plava boja odgovara grlenom centru, centru komunikacije. Roza je boja nježnija vibracija. Obično je pravilo da tamne boje imaju nisku vibraciju, a svjetlije visoku. Tamna boja, primjerice crna boja, koju se jako puno koristi, koja je zgodna kao boja koja se kombinira itd., ona nema takvu snagu kao crvena boja.

Jednom ste prigodom na Radio Sljemenu govorili o bojama hrane i kako one utječu na nas. O kojim ćete još zanimljivim kontekstima govoriti na radionici?

Govorit ću o onome što mislim da će studente oduševiti, a to je povezanost boja s ritmovima. Jer svaka boja ima svoj ritam. Crvena boja ima staccato ritam. To je snažan ritam, to je ritam vatre. Kažemo muški ritam, obično ritam koji je kao marširanje. Ta povezanost boja i ritmova nešto je što nam daje izuzetne alate, pogotovo u event industriji, gdje mi možemo upravljati tim ritmovima, znati dignuti ritam, spustiti ga. Kod miksanja određene glazbe, posebno se vodi računa da kad ulazite u jednu priču, imate tečni ritam. To su drugačije boje. Zatim ide staccato ritam,  dođe kaos, pogubljenje, nestaješ. I nakon toga dolazi ljudski ritam. Taj zadnji ritam bio bi prozračan, tih, miran, to je tišina. I to je jedan val kroz koji mi prolazimo svaki dan u našem životu. To je val od rođenja do smrti, gdje bi ulazni ritam bilo rođenje, a smrt završni ritam kojim počinje novi ciklus. Tako da taj dinamički život, gdje sve ide u ciklusima, prate boje. Boje u prirodi fascinantno funkcioniraju, gdje preko zime imate smirenost, smeđe i tamne tonove dok nema biljki, zatim automatski s proljećem dolaze drukčije boje – zelena, boje cvijeća – i to je jedan ritam. To su ciklusi kroz koje prolazimo, i zato treba učiti iz prirode, takoreći univerzalnih zakona, i primjenjivati ih i u animaciji, event industriji, odnosima s javnošću, itd. Dat ću im primjere, ali ću raditi radionicu gdje ću studente uvesti u priču. Neću to sad reći. To će biti iznenađenje. Oni će aktivno sudjelovati. Jedan dio bit će PowerPoint prezentacija uz malo glazbe, a jedan će dio raditi sami, kako bi sami iskusili kako to izgleda.

Imate li suradnike, pomagače na radionici?

Predavanje na Danima komunikacija bit će interaktivno, tako da ću vrlo vjerojatno za suradnika izabrati nekoga iz publike, što bi moglo biti vrlo interesantno. Cilj je da se uz učenje malo i zabavljamo i igramo.

Očekujete li puno studenata?

Mislim da je tema jako provokativna i samim time zanimljiva mlađoj populaciji. Tema je seksi zato što se radi o crvenim gaćicama, ali ona ima puno dublju komunikacijsku i marketinšku priču. Ovo je samo, da tako kažemo, šlag na vrhu, ali kad uđete dublje ispod površine zapravo shvatite da je to cijela jedna filozofija.

Pripremate li još neke slične radionice za studente izvan Dana komunikacija?

Uvijek gledamo kako biti zanimljivi studentima. Već ove godine Bernays kreće s velikim novostima. Radimo na novim studijskim programima i programu cjeloživotnog obrazovanja i time, kako i sami ističemo, ponovno pomičemo granice svojega rada. U travnju planiramo ponoviti svoj, sad već tradicionalni, edukativni projekt, no ovaj put njegova će realizacija biti nešto drugačija od uobičajene. Osim Dana komunikacija, Bernaysovi će studenti imati priliku ići i na terenske nastave i studijska putovanja koja su organizirana na sasvim drugačiji način.

To je samo za studente Bernaysa?

Nije samo za Bernaysovce. Cilj je otvoriti vrata u svijet visokog obrazovanja i budućim studentima, dati im priliku da se upoznaju s onim što ih neminovno čeka. Primjerice u travnju, za vrijeme uskršnjih ferija, maturanti i studenti drugih visokih učilišta, sudjelujući u našem projektu imat će priliku upoznati Bernays iz studentske perspektive i čuti našu priču na drugačiji način. Bavim se i storytellingom: načinima na koje priča nastaje, kako je kreirati, kako prepoznati gdje se nalazi dobra priča. Moja je uloga ispričati polaznicima priču o komunikacijama na drugačiji, još kreativniji i meni svojstven način. Na kraju krajeva, živimo u društvu snova, gdje je moć koncentrirana kod onih koji imaju dobru priču.

Za razliku od ostalih aspekata komunikacije, koji često uključuju i neku tehnološku odrednicu, boje su u komunikaciji izrazito kulturološki. Biste li rekli da je psihologija boja bezvremenska, i da će isto što tvrdite danas vrijediti i ubuduće?

U vibracijskom smislu, boje će uvijek imati istu frekvenciju, tople, hladne, visoke vibracije, niske vibracije itd., ali u kulturološkom smislu sigurno će se mijenjati. Tu je dobar primjer s modom i vjenčanicama, u tradiciji su u našim krajevima nekad vjenčanice bile crvene ili s crvenim ukrasima, kao u Moslavini ili Novom Vinodolskom, a sada je moda da vjenčanica bude bijela. Posebno je to bitno kod političkog konteksta jer je tako crvena boja postala i boja revolucije spajajući kršćanske predodžbe, krv mučenika, s militarnim simbolizmom.

U svojem se poslovanju vodite vrijednostima kao što su nenasilje, međusobno poštivanje i uvažavanje. Što biste lijepo poručili studentima koji su pročitali ovaj članak?

Pozivam sve da nam se pridruže na zanimljivoj radionici u Rovinju, jer osim učenja, tu će biti i puno zabave i druženja. Za kraj, ja ću se poslužiti jednom prigodnom pjesmom koju volim, Parnog valjka: Ne dajte nikada da vam ljubav bude navika.