Intervju: Jelena Grubišić

Uspješna rukometašica i buduća diplomirana ekonomistica

Jelena Grubišić

"Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno. Nadam se ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu."

Jelena Grubišić hrvatska je rukometna reprezentativka i članica rukometnog kluba Krim iz Ljubljane. Rukometom se bavi već 16 godina, a igra na poziciji golmana. Sudjelovala je u četvrtfinalu Olimpijskih igara 2012. u Londonu, na nekoliko europskih, svjetskih prvenstava i mediteranskih igara. Osim što je uspješna rukometašica, studentica je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U intervjuu s Jelenom saznali smo sve o njezinom rukometnom putu, a otkrila nam je i kako uspijeva uskladiti sport i fakultet te što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu.

Možeš li nam opisati svoj rukometni put?

Moj rukometni put počeo je 1997. godine u osnovnoj školi, na nagovor mog profesora tjelesnog, velikog rukometnog stručnjaka, Rudolfa Careka. Prvi rukometni koraci ˝odrađeni˝ su u RK Lokomotivi iz Zagreba u kojoj sam provela prvih 11 godina, a nakon toga otišla sam u RK Krim iz Ljubljane u kojem još uvijek igram.

Kada su te pozvali u reprezentaciju i jesi li se imalo premišljala u odluci?

Prvi put sam pozvana u reprezentaciju 2005. godine na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Iako sam tada bila nova i jedna od najmlađih te nisam puno branila, bila sam presretna što sam mogla biti dio svega toga. Nikad se nisam premišljala u vezi nastupa za reprezentaciju. To je moja zemlja i za mene je igranje za reprezentaciju velika čast, ponos i zadovoljstvo.

Koje natjecanje bi izdvojila kao najdraže?

Sva natjecanja podjednako su mi draga i veselim im se, ali Olimpijada ipak zauzima posebno mjesto i neusporediva je s ostalim natjecanjima. To je bilo posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.

Koja liga ti se čini najzanimljivijom?

Danas lige više nisu jake kao nekad. U svakoj zemlji danas postoji klub ili dva koja odstupaju od ostalih te se već nekako unaprijed zna tko je ˝glavni˝. Mađarska liga me privlači s obzirom da je njihova liga jedna od rijetkih koja je već godinama zanimljiva i napeta do samog kraja, iako zasad ne razmišljam o odlasku iz Slovenije.

Je li Hrvatska okolina, po tvom mišljenju, pogodna za sazrijevanje vrhunskih sportaša?

S obzirom na veličinu i broj stanovnika, mislim da su u Hrvatskoj sazrijeli mnogi vrhunski sportaši, što se može vidjeti po vrhunskim rezultatima i medaljama na različitim natjecanjima. To, naravno, ovisi o mnogo faktora: sportu kojim se bave, organizaciji i kvaliteti kluba za koji nastupaju, podršci od strane grada u kojem se nalaze i o samom sportašu te njegovom ulaganju u samoga sebe kako bi postao vrhunski.

Misliš li da je u Hrvatskoj ženski sport dovoljno medijski popraćen?

Mislim da je sport u Hrvatskoj općenito slabo popraćen s obzirom na rezultate koji se ostvaruju, a pogotovo ženski sport.

Studiraš ekonomiju. Zašto si se odlučila upravo za taj fakultet, a ne Kineziološki?

Uvijek mi je bila želja studirati molekularnu biologiju, ali to nije bilo moguće uz profesionalni sport i toliko obaveza. Za ekonomiju sam se odlučila jer smatram da imam više mogućnosti nakon završetka karijere s ekonomijom nego sa KIF-om. A i treniram dovoljno preko tjedna, tako da ˝vježbanje˝ na fakultetu nije dolazilo u obzir.

Jesu li te fakultetske obaveze ikad spriječile da iskoristiš sportsku priliku?

Na svu sreću nisu. Prve tri godine studiranja igrala sam u Zagrebu i uspjevala sam sve uskladiti, a zadnju godinu studiranja odlučila sam se za nastavak karijere u Ljubljanu i malo ˝usporila˝ sa fakultetom. Iako, kad se dobro organiziraš, sve se može uskladiti.

Pročitala sam izjavu u kojoj kažeš da nećeš otići igrati vani dok ne završiš fakultet; kako to da si otišla igrati u slovenski Krim?

Istina, uvijek sam to govorila. Kako sam prve tri godine položila u roku i bila pri kraju sa studijem, odlučila sam se okušati u inozemstvu, a i Ljubljana nije toliko daleko. Možda to i na kraju nije bila pametna ideja kad pogledam da mi se studiranje malo odužilo, ali još malo i goooootooooovooooo :).

Kako uspijevaš balansirati između dvije adrese? Karijera i fakultet?

Iskreno, mislila sam da će biti puno lakše, ali nije bilo tako S jedne strane krive su obaveze, putovanja, utakmice, treninzi koji su se dosta poklapali s rokovima, tako da sam mnoge rokove propustila, a s druge strane problem je bio u meni jer, otišavši u Ljubljanu, malo sam se opustila misleći ˝lako ću ja to˝ :). Ali nije sve išlo po mom planu. Iako, sve se može kad se hoće, samo je potrebno više truda i dobra organizacija.

Jesu li ti treneri izlazili u susret s obzirom na fakultetske obaveze?

Što se tiče trenera stvarno nikad nisam imala problema. Bilo je onih koji nisu bili zadovoljni paralelnim studiranjem i igranjem jer su htjeli da se isključivo posvetim igranju, ali bilo je i onih koji su to poticali i podržavali. Ali ni jedni ni drugi nikada nisu radili probleme oko ispita, osim ako su se oni poklapali s utakmicama što je bilo jako često. Tako da su, nažalost, prolazili rokovi, ali što je, tu je.

Jesu li ti profesori izlazili u susret s obzirom na sportske obaveze?

Što se tiče profesora, ne mogu baš reći isto. Jako su rijetki oni koji su imali razumijevanja i izlazili mi u susret i velika im hvala za to.

Misliš li da je u Hrvatskoj dobro organiziran sustav obrazovanja i sporta, odnosno usklađen?

Po mom mišljenju nije. Mislim da fakulteti i profesori imaju jako malo razumijevanja za vrhunske sportaše. Ne tražimo mi ocjene „na lijepe oči“, ali da bi mogli biti fleksibilniji prema nama u, npr. dogovorenim/dodatnim terminima za ispite, mogli bi, s obzirom da nam se većinom klupske/reprezentativne obaveze dosta često poklapaju sa redovnim rokovima.

Ima li više domaćih ili inozemnih sportaša na fakultetu ili s diplomom?

Teško je odgovoriti na to pitanje. Gledajući moje suigračice iz kluba i reprezentacije te ostale rukometašice koje poznajem, mogu reći da ih je podjednako. Iako, razgovarajući s rukometašicama iz inozemstva, mogu reći da su one puno cjenjenije na svojim fakultetima i imaju više beneficija nego mi u Hrvatskoj.

Je li ti ikada došlo da odustaneš od fakulteta?

Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno, iako ono kod mene traje malo duže nego kod ostalih =), ali i ja ću, nadam se, ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu.

Misliš li se nakon sportske karijere baviti ekonomijom?

Iskreno, još uvijek ne razmišljam o tome. Nadam se da ću biti zdrava i da ću još neko vrijeme moći igrati, a nakon toga ću odlučiti što i kako dalje.

Komentari na članak

Vezani članci

Studenti o novcu i bankama

Studenti o novcu i bankama

Hrvatska poštanska banka i Studentski.hr istražuju stavove i znanje studenata o novcu i bankama

Što je za tebe banka i što utječe na tvoj izbor banke? Znaš li što je trajni nalog ili pak dividenda? Smatraš li da je novac izvor sreće ili nužno zlo? Otkrij nam u anketi!

Vip alumni program

Prilika za mlade i visokoobrazovane bez radnog iskustva

Vipnet pokrenuo natječaj za dvostruko veću, drugu generaciju Vip alumni programa

U godinu dana Vipnet će u svakog kandidata uložiti preko 100 tisuća kuna kroz plaću koja će iznositi 6 tisuća kuna bruto, edukacije, program međunarodne razmjene i ostale pogodnosti. Prijavi se i ti!

Savjet za Kolegu, Studentska udruga Pula

Koji je tvoj #SavjetZaKolegu?

Preporuči kolegama smještaj, dobru hranu, zabavu i fakultet u svom gradu

Svi studenti od sada mogu davati kolegama preporuke na jednom mjestu, u četiri najvažnije kategorije.

novi sport

Novi sport

Bossaball - pokažite kreativnost u sportu

Glazba, akrobacije, ritam, lopta i zabava ujedinjeni su u novi sport - bossaball.

Come to the dark side

Studentski.hr otvara svoja vrata

Urednici, novinari, lektori i fotografi, prijavite se za rad na Studentskom.hr!

Ako si zainteresiran za radno mjesto glavnog urednika/ce, njegovog/e zamjenika/ce, urednika/ce kolumni, lekture ili fotografije, novinara, lektora ili fotografa, pošalji molbu i životopis na ivana.herceg@studentski.hr do 1.10.2014.