Intervju: Jelena Grubišić

Uspješna rukometašica i buduća diplomirana ekonomistica

Jelena Grubišić

"Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno. Nadam se ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu."

Jelena Grubišić hrvatska je rukometna reprezentativka i članica rukometnog kluba Krim iz Ljubljane. Rukometom se bavi već 16 godina, a igra na poziciji golmana. Sudjelovala je u četvrtfinalu Olimpijskih igara 2012. u Londonu, na nekoliko europskih, svjetskih prvenstava i mediteranskih igara. Osim što je uspješna rukometašica, studentica je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U intervjuu s Jelenom saznali smo sve o njezinom rukometnom putu, a otkrila nam je i kako uspijeva uskladiti sport i fakultet te što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu.

Možeš li nam opisati svoj rukometni put?

Moj rukometni put počeo je 1997. godine u osnovnoj školi, na nagovor mog profesora tjelesnog, velikog rukometnog stručnjaka, Rudolfa Careka. Prvi rukometni koraci ˝odrađeni˝ su u RK Lokomotivi iz Zagreba u kojoj sam provela prvih 11 godina, a nakon toga otišla sam u RK Krim iz Ljubljane u kojem još uvijek igram.

Kada su te pozvali u reprezentaciju i jesi li se imalo premišljala u odluci?

Prvi put sam pozvana u reprezentaciju 2005. godine na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Iako sam tada bila nova i jedna od najmlađih te nisam puno branila, bila sam presretna što sam mogla biti dio svega toga. Nikad se nisam premišljala u vezi nastupa za reprezentaciju. To je moja zemlja i za mene je igranje za reprezentaciju velika čast, ponos i zadovoljstvo.

Koje natjecanje bi izdvojila kao najdraže?

Sva natjecanja podjednako su mi draga i veselim im se, ali Olimpijada ipak zauzima posebno mjesto i neusporediva je s ostalim natjecanjima. To je bilo posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.

Koja liga ti se čini najzanimljivijom?

Danas lige više nisu jake kao nekad. U svakoj zemlji danas postoji klub ili dva koja odstupaju od ostalih te se već nekako unaprijed zna tko je ˝glavni˝. Mađarska liga me privlači s obzirom da je njihova liga jedna od rijetkih koja je već godinama zanimljiva i napeta do samog kraja, iako zasad ne razmišljam o odlasku iz Slovenije.

Je li Hrvatska okolina, po tvom mišljenju, pogodna za sazrijevanje vrhunskih sportaša?

S obzirom na veličinu i broj stanovnika, mislim da su u Hrvatskoj sazrijeli mnogi vrhunski sportaši, što se može vidjeti po vrhunskim rezultatima i medaljama na različitim natjecanjima. To, naravno, ovisi o mnogo faktora: sportu kojim se bave, organizaciji i kvaliteti kluba za koji nastupaju, podršci od strane grada u kojem se nalaze i o samom sportašu te njegovom ulaganju u samoga sebe kako bi postao vrhunski.

Misliš li da je u Hrvatskoj ženski sport dovoljno medijski popraćen?

Mislim da je sport u Hrvatskoj općenito slabo popraćen s obzirom na rezultate koji se ostvaruju, a pogotovo ženski sport.

Studiraš ekonomiju. Zašto si se odlučila upravo za taj fakultet, a ne Kineziološki?

Uvijek mi je bila želja studirati molekularnu biologiju, ali to nije bilo moguće uz profesionalni sport i toliko obaveza. Za ekonomiju sam se odlučila jer smatram da imam više mogućnosti nakon završetka karijere s ekonomijom nego sa KIF-om. A i treniram dovoljno preko tjedna, tako da ˝vježbanje˝ na fakultetu nije dolazilo u obzir.

Jesu li te fakultetske obaveze ikad spriječile da iskoristiš sportsku priliku?

Na svu sreću nisu. Prve tri godine studiranja igrala sam u Zagrebu i uspjevala sam sve uskladiti, a zadnju godinu studiranja odlučila sam se za nastavak karijere u Ljubljanu i malo ˝usporila˝ sa fakultetom. Iako, kad se dobro organiziraš, sve se može uskladiti.

Pročitala sam izjavu u kojoj kažeš da nećeš otići igrati vani dok ne završiš fakultet; kako to da si otišla igrati u slovenski Krim?

Istina, uvijek sam to govorila. Kako sam prve tri godine položila u roku i bila pri kraju sa studijem, odlučila sam se okušati u inozemstvu, a i Ljubljana nije toliko daleko. Možda to i na kraju nije bila pametna ideja kad pogledam da mi se studiranje malo odužilo, ali još malo i goooootooooovooooo :).

Kako uspijevaš balansirati između dvije adrese? Karijera i fakultet?

Iskreno, mislila sam da će biti puno lakše, ali nije bilo tako. S jedne strane krive su obaveze, putovanja, utakmice, treninzi koji su se dosta poklapali s rokovima, tako da sam mnoge rokove propustila, a s druge strane problem je bio u meni jer, otišavši u Ljubljanu, malo sam se opustila misleći ˝lako ću ja to˝ :). Ali nije sve išlo po mom planu. Iako, sve se može kad se hoće, samo je potrebno više truda i dobra organizacija.

Jesu li ti treneri izlazili u susret s obzirom na fakultetske obaveze?

Što se tiče trenera stvarno nikad nisam imala problema. Bilo je onih koji nisu bili zadovoljni paralelnim studiranjem i igranjem jer su htjeli da se isključivo posvetim igranju, ali bilo je i onih koji su to poticali i podržavali. Ali ni jedni ni drugi nikada nisu radili probleme oko ispita, osim ako su se oni poklapali s utakmicama što je bilo jako često. Tako da su, nažalost, prolazili rokovi, ali što je, tu je.

Jesu li ti profesori izlazili u susret s obzirom na sportske obaveze?

Što se tiče profesora, ne mogu baš reći isto. Jako su rijetki oni koji su imali razumijevanja i izlazili mi u susret i velika im hvala za to.

Misliš li da je u Hrvatskoj dobro organiziran sustav obrazovanja i sporta, odnosno usklađen?

Po mom mišljenju nije. Mislim da fakulteti i profesori imaju jako malo razumijevanja za vrhunske sportaše. Ne tražimo mi ocjene „na lijepe oči“, ali da bi mogli biti fleksibilniji prema nama u, npr. dogovorenim/dodatnim terminima za ispite, mogli bi, s obzirom da nam se većinom klupske/reprezentativne obaveze dosta često poklapaju sa redovnim rokovima.

Ima li više domaćih ili inozemnih sportaša na fakultetu ili s diplomom?

Teško je odgovoriti na to pitanje. Gledajući moje suigračice iz kluba i reprezentacije te ostale rukometašice koje poznajem, mogu reći da ih je podjednako. Iako, razgovarajući s rukometašicama iz inozemstva, mogu reći da su one puno cjenjenije na svojim fakultetima i imaju više beneficija nego mi u Hrvatskoj.

Je li ti ikada došlo da odustaneš od fakulteta?

Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno, iako ono kod mene traje malo duže nego kod ostalih =), ali i ja ću, nadam se, ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu.

Misliš li se nakon sportske karijere baviti ekonomijom?

Iskreno, još uvijek ne razmišljam o tome. Nadam se da ću biti zdrava i da ću još neko vrijeme moći igrati, a nakon toga ću odlučiti što i kako dalje.

Komentari na članak

Vezani članci

Stopa PDV-a u zemljama EU

VISOKA STOPA PDV-A

HRVATSKA IMA DRUGI NAJVEĆI PDV U ZEMLJAMA EU

Novi podaci ukazuju da je na samom vrhu ljestvice Mađarska sa stopom PDV-a od 27%, a za petama joj je Hrvatska sa stopom od 25%. Istu stopu kao Hrvatska imaju Švedska i Danska.

Aleksandar Šušnjar

Intervju s Aleksandrom Šušnjarom

„Niti jedna Vlada dosad nije obraćala dovoljno pozornosti na visoko obrazovanje i obrazovanje općenito.“

Predsjednik Hrvatskog studentskog zbora i Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci, Aleksandar Šušnjar, odgovorio je za Studentski.hr na nekoliko pitanja vezanih uz svoj rad i rad Studentskog zbora, a osvrnuo se i na suradnju s vladajućima.

Juraj Zigman

Intervju: Juraj Zigman

„Odjeća čini čovjeka isto kao što i čovjek čini odjeću“

„Ni pohvala ni kritika ne smije utjecati na vaš razvoj, na vašu estetiku, ne smije vas mijenjati, ali vas mora potaknuti da sve to vaše bude još bolje.“

Slika s nastupa

Neobična životna priča mladog Zadranina

INTERVJU: Andrija Jokić otkriva sve o pro wrestlingu, jedinstvenom spoju ekstremnog sporta i glume

Donosimo vam inspirativnu priču o Andriji Jokiću, prvom i jedinom hrvatskom pro wrestleru. Saznajte kako se počeo baviti sportom kojim se dotada nitko nije bavio u Hrvatskoj te otkrijte kako izgledaju njegovi treninzi i život u ringu.

FOTO

Studenti kreativci: intervju s Martinom Požgajec

Studentica koja oslikava posebne torbice pod imenom Merakis

Svaka studentica zna koliko se toga nađe u torbi, koja je definitivno naš najvažniji modni dodatak. Bitno nam je da su funkcionalne i lijepe, a studentica Martina pobrinula se da su i unikatne, s obzirom na to da se bavi ručnim oslikavanjem upravo torbica.