„Nemojte priuštiti nekome taj luksuz da vam kaže da nešto ne možete i da ta osoba bude u pravu“
Izuzetna sportašica Sara Kolak ujedno je i odlična studentica. Ne dozvoljava si da gubi fokus na treningu zbog knjige ili bilo čega drugoga. Kad dođe vrijeme za studentske obaveze, sjedne za stol i uči.
Izuzetna sportašica Sara Kolak ujedno je i odlična studentica. Ne dozvoljava si da gubi fokus na treningu zbog knjige ili bilo čega drugoga. Kad dođe vrijeme za studentske obaveze, sjedne za stol i uči.
Što napisati u uvodu, a da već nije rečeno o ovoj djevojci? Ne postoji ništa bolje nego samo – Sara Kolak. Sara je razlog zbog kojeg je cijela Hrvatska 20. kolovoza čim je otvorila oči bila sretna i ponosna. Pobjeda 21-godišnje bacačice koplja postala je glavna tema na ulicama, u javnom prijevozu, u kafićima i poslovnim prostorima. Djevojka iz Ludbrega koja je izazvala ogromnu medijsku pompu svojom pobjedom u Rio de Janeiru i koja dotad nije bila toliko poznata široj javnosti tog je dana postala glavna senzacija što nije jenjavalo ni narednih nekoliko tjedana. Imali smo priliku razgovarati s ovom odličnom, a skromnom djevojkom.
Sara smatra kako je izazvala toliku medijsku pozornost zato što takav rezultat nitko nije mogao ni sanjati – svi su je smatrali mladom te su mislili da je svoj maksimum dala u kvalifikacijama. Kaže kako se napokon odmorila, doduše, na neobičan način – treningom u kojemu istovremeno uživa, radi i odmara. Odmor joj je počeo tek povratkom u njezinu svakodnevnu rutinu, u njen ritam, u njena četiri zida. U glavi pobjednice trenutno je samo trening. Medalja joj je donijela neočekivano veliku dozu motivacije i truda, a kaže nam kako se još uvijek nasmije kada čuje pojam olimpijska pobjednica jer još nije potpuno svjesna da je to upravo ona, a smatra da nikad ni neće biti.
– Radim na tome da ostanem ista, da se trudim, da obavljam sve obaveze najbolje što mogu. Veselim se sljedećoj godini i sezoni i trenutno samo o tome razmišljam. Ljudi me gledaju na drugačiji način, cijene moj trud i rad i vesele se. Djeci sam postala uzor i to mi je najviše drago – da motiviram sve oko sebe. Došlo je mnogo obaveza kojima se nisam tako brzo nadala pa još učim i snalazim se u svemu. Bitno mi je da ostanem ista, čvrsto na zemlji i skromna. – kaže Sara.
Vremenom se nakupi stvari u životu i osjećamo se kao da gubimo tlo pod nogama. Tako Sara gleda na odustajanje te smatra kako su to samo faze koje prolazi svatko od nas – bilo u sportu, privatnom ili poslovnom životu.
– Sve se događa s razlogom, a za dobre stvari treba vremena. Odustajanje u smislu preispitivanja same sebe mogu li ja to ili bih možda bila bolje u nekom drugom sportu više mi je bilo u glavi prije par godina kad sam bila u osnovnoj i srednjoj školi. Sva sreća imala sam podršku roditelja i oni mi to nisu dozvoljavali. Kad se meni nije dalo na trening, oni su me na neki pozitivan način tjerali, a kad su oni bili umorni i nije im se dalo voziti i čekati, ja sam tjerala njih.
Novopečena olimpijska pobjednica imala je tešku ozljedu ramena nakon koje se dugo oporavljala, ali upravo tu ozljedu gleda kao najbolju stvar koja joj se dogodila u sportu i životu općenito. Poslije operacije osjetila je kako je to samo sjediti kod kuće, odmarati, spavati i ništa ne raditi, što ju je izluđivalo. Ovisila je o drugima i bila kao u usporenom filmu. Uz podršku obitelji i prijatelja, tu je bila i podrška atletskog kluba Kvarner Rijeka i trenera.
– Prije i poslije operacije ljudi su mi govorili da se neću dići na noge da je to to, da je to teška operacija jer je ipak rame bitno za moju disciplinu. No moja glava je učinila svoje. Nisam dala samoj sebi da odustanem, htjela sam dokazati da sve što govore nije istina i da sam sposobna za velike stvari. Rehabilitacija je nažalost bila duga, al danas na to gledam pozitivno – izrasla sam u nešto veliko zahvaljujući tome.
Za sebe kaže i kako je bila klinka koja nije znala držati jezik za zubima te je uvijek bila glasna i hiperaktivna. Obožava se inatiti, ali u pozitivnom smislu. Voli kada joj netko kaže da nešto ne može jer iste sekunde inat raste, a ona se posvećuje tome kako bi sve iznenadila i napravila nešto bolje od očekivanog. U novinama smo mogli čitati o njenim svađama s trenerom, ali navodi kako to nije bilo ništa zločesto.
Sarina najveća podrška, IZVOR: Facebook
Sara također studira poslovno upravljanje na Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci, a ističe se i kao odlična studentica. Na pitanje utječu li joj studentski problemi na koncentraciju na treninzima i natjecanjima kaže kako je od početka povukla granicu i da su to za nju dvije različite kategorije. Ne dozvoljava si da gubi fokus na treningu zbog knjige ili bilo čega drugog. Kad dođe vrijeme za studentske obaveze, sjedne za stol i uči.
– Obožavam svoj faks, obožavam sve ljude jer su divni, puni razumijevanja i uvijek su tu za mene – od profesora do dekanice, baš svi! Cijene sportaše i vesele se njihovim uspjesima.Uvijek prije ispitnih rokova rasporedim što ću i kako učiti. Krenem na vrijeme pa nemam probleme. Samo je problem što sam po pitanju učenja noćna ptica. Tijekom dana napišem skripte i navečer učim bez problema, pa ako treba i do jutra. Trudim se imati što bolje ocjene jer sportaši kad se nečega ulove, mora biti onako kako si zacrtaju. – govori nam Sara.
Budući da je jako malo profesionalnih sportaša koji su završili fakultet, olimpijska pobjednica na pitanje što želi biti kad odraste osim, naravno, profesionalne sportašice, otkriva kako se želi uključiti u očev posao vezan za građevinu i voditi ga s njim, ili pak otvoriti nešto svoje. Još nije sigurna, ali ima nekoliko ideja u glavi o kojima će više razmišljati kada za njih dođe vrijeme. Dotad će o tome maštati i vizualizirati ih jer to često voli raditi.
Svjedoci smo vremena tehnološkog napretka koji rezultira smanjenjem fizičkih aktivnosti kako djece, tako i odraslih. Sve više vremena provodimo ispred računala, a sve manje na svježem zraku. Sara također smatra kako se svijet jako brzo mijenja i kako kao mala nije imala gotovo ništa od tehnike nego je slobodno vrijeme provodila igrajući se vani. Navodi kako sve počinje od kuće i da je sve stvar odgoja. Njen savjet studentima je da se bace u sport kada im se nakupi obaveza i svega, da nađu sportsku aktivnost kojom će se baviti barem sat vremena tjedno. Vjeruje da će to svima puno pomoći da se ispušu i zaborave sve, barem tih sat vremena, da izađu iz svakodnevnice i posvete se sebi.
– Uživajte i ugrabite svaku priliku koja vam se pruži! I kad vam bude teško, kad gubite volju i motivaciju, ne dajte se. I zapamtite: nemojte priuštiti nekome taj luksuz da vam kaže da nešto ne možete i da ta osoba bude u pravu. Svi smo mi sposobni za velike stvari!
