Loša ponuda poslova i manipulacija studentskim ugovorima

 Ne postoji student kojemu mjesečni džeparac zapravo traje mjesec dana. Učestaliji izlasci, kave, obroci u menzi, skripte i ostali materijali udare po ionako tankom studentskom novčaniku. Studenti ne žele dodatno opterećivati roditelje koji se trude osigurati najbolje za svoje dijete u drugom gradu pa odlučuju potražiti posao.

Problem nastaje kada se otvore web stranice koje nude različite studentske poslove. Studenti su najtraženiji na području terenskog ili telefonskog anketiranja. Naknada po satu se kreće između 16 i 18 kn, a većina oglasa uvjetuje studente na puno radno vrijeme.

Nije tajna da bolonjski proces zahtijeva maksimalnu predanost studenta fakultetu koja uključuje i prisustvo na najmanje 70% nastave. Kako je moguće da student koji želi izvršavati svoje obveze redovno i ne odugovlačiti sa studijem, radi takav posao? Fizički je nemoguće da bilo koji student, ukoliko nije upisao apsolventsku godinu, radi na puno radno vrijeme. Naravno, može se postići dogovor s nekim profesorima, međutim, nisu svi tako susretljivi. Nadalje, ako se dogovor između studenta i profesora uspije postići, kada će student učiti za kolokvije ili ispite? Opet postoji vremenska ograničenost i u ovom slučaju ne može se probiti. 

Poslovi na području bilo koje vrste anketiranja nerijetko zauzimaju najveći dio ukupne ponude poslova. Tek ponekad iskoči oglas koji potražuje hostese, promotore ili pak studente za neki fizički posao. Govoreći iz iskustva, nije rijetka ni pojava da poslodavci ili osobe zadužena za interakciju s klijentima ili prijavljenima rijetko upute bilo kakvu povratnu informaciju. Tako se od 10 poslanih prijava, odgovor dobije na jednu ili dvije, a i to je ako imate sreće. Svjesna sam da se na na isti oglas prijavljuje jako puno ljudi, ali poslati šabloniziranu poruku putem e-maila ne bi smjelo predstavljati problem. Dapače, to je posao koji zahtijeva jednu minutu radnog dana i to jednom godišnje, ako i toliko. 

Veliki problem je i što dio oglasa ne navodi plaću/naknadu po satu iako u pravilniku stoji da je iznos istoga potrebno navesti. Tako se studenti iznenade kad dođu na razgovor i saznaju da bi trebali raditi razne poslove za mizernu plaću. Ovdje se ne radi o bahatosti, naravno da se poslovi ne odbijaju samo tako. Ipak, granica mora postojati, a naknada treba biti usklađena s uvjetima rada i radnim vremenom.

U zadnje vrijeme studenti se odlučuju na alternativu. Dijele isprintane životopise po trgovinama u većim trgovačkim centrima zainteresiranim ili nezainteresiranim poslodavcima u nadi da će ih kontaktirati. Uglavnom su to vikend poslovi ili poslovi na kojima student radi 20 sati na tjedan prema rasporedu kojeg će sam napraviti tjedan ranije.

Uz postojeće, ranije navedene probleme, javlja se još jedan. U oglasima za posao traži se iskustvo ili rad na neodređeno. To aludira na manipulaciju studentskim ugovorima, tj. dolazi do prodaje ugovora za 10 % zarade. Situacija je ovakva: poznanik je dobio posao preko studentskog ugovora, ali ne posjeduje ga iako je poslodavcu vjerojatno rekao da ga posjeduje. A možda je poslodavcu svejedno preko čijeg će ugovora isplaćivati plaću. Zamoli vas da plaća ide preko vašeg ugovora, a u zamjenu ćete dobiti 10% zarade. Primjerice, poznanik je zaradio 3500 kn, plaća ide na vaš račun naveden u ugovoru, vi podižete s računa čitav iznos i sebi uzimate 350 kn, a ostatak dajete poznaniku koji je zaradio novac. Ovakve su situacije vrlo česta pojava, o njima se mnogo priča, ali ne poduzimaju se konkretne mjere kako bi se manipulacija ugovorima zaustavila.

Studenti žele raditi, ali ih ponuda poslova i nezakonite radnje ograničavaju. Traženo radno vrijeme trebalo bi skratiti, a ponuda poslova povećati i sve to uskladiti sa studentskom plaćom. Mnogi poslodavci trebali bi shvatiti poziciju studenata i smanjiti svoje zahtjeve koje od njih potražuju. Tada bi zadovoljstvo bilo obostrano, a to je najvažnije.