Lucija Vujnović

Zašto nikada ne biste trebali platiti da vam netko napiše rad!

Haker

Brojni studenti odlučuju se na usluge pisanja seminarskih i drugih radova premda je mnogo puta dosad dokazano da to može vrlo lako poći po zlu.

Sigurno se svaki student dosad barem jednom uhvatio kako leži na krevetu, gleda u zid i očekuje da će se gradivo za ispit samo naučiti ili da će se rad sam napisati. Sukladno tome postoji ono nešto što zovemo linija manjeg otpora, put kojim se često ide. 

Linija manjeg otpora označava skidanje obaveza s dnevnog reda na najlakši mogući način. Ovom se tehnikom koristimo kako bismo izbjegli svaki suvišni trud. Matematički izračunamo koliko je minimalno truda potrebno da postignemo željeni rezultat ili obavimo nametnuti zadatak. U praksi je to ono kad znate da možete dobiti ocjenu odličan, ali prema vašoj procjeni dovoljan zvuči i više nego dovoljan. Pa ne zove se bez razloga minimalna ocjena za prolazak dovoljan.

Sve je to prirodno jer studentski je život trnoviti put i ponekad je jedini način za opstanak ići linijom manjeg otpora. Tek ponekad kako bismo zadržali ono malo duševnoga mira i kako bismo smanjili razinu stresa u već previše stresnom životu jednog studenta. 

Studenti se odlučuju na kupovinu seminarskih radova bilo zbog pretrpanosti obaveza ili zbog lijenosti i linije manjega otpora. Postoji puno studenata koji su se pronašli u situaciji u kojoj su odlučili platiti nekome da njihove muke prijeđu na nekog drugog. Dosta tih priča završava nesretno jer te osobe ističu kako nisu dobile rad na vrijeme ili nisu uopće dobile rad. Osim toga, rijetko kada će se dogoditi da baš cijeli rad bude u potpunosti u skladu sa željama i očekivanjima vašeg profesora samim time što je svaki profesor individualan i ima specifične zahtjeve. Unatoč tome, studenti i dalje brzopleto posegnu za ovom vrstom instant-pomoći. Međutim, to nije uvijek tako jednostavno, a nije ni pouzdano. Najpouzdanije bi bilo da se oslonite sami na sebe, organizirate vrijeme i to odradite sami. 

Osim što riskirate da dobijete svoj rad, riskirate i kazne koje fakulteti pripisuju za ovakve poteze. Naime, Sveučilište u Zagrebu propisuje pravilnike i norme kojima bi student koji kupi seminarski ili drugi rad bio sankcioniran. Što je sasvim logično i pošteno. Ako smatrate da je u redu što društvo osuđuje i kažnjava brojne političare koji su na svojim pozicijama zbog kupljenih diploma, onda biste trebali razmisliti o tome da kupujete svoje radove od drugih. U suprotnom, nemojte se uvrijediti, ali ispadate dvolični članovi zajednice. 

Sama ideja u suštini drži vodu jer je prirodno da nekima pisanje seminarskih radova bolje ide nego ostalima koji su možda elokventniji, ali nisu baš za dugosatno pisanje za laptopom. Pa zašto onda ne bismo spojili ugodno s korisnim i pomogli jedni drugima? Protiv tog argumenta ne može se puno reći, ali činjenica jest da svaki posao kojim se namjeravate baviti, pa tako i ovaj studentski, uključuje poneki segment koji nam se baš ne sviđa ili nam slabije ide. Upravo zato bi oni koji misle da nisu baš zainteresirani za sjedenje za laptopom trebali vježbati i tu vještinu jer tko zna što im donosi budućnost. Vještina pisanja radova zahtijeva puno više od samoga tipkanja, a svrha je i razvijanje organizacije (u ovom slučaju rada i svoga vremena za pisanje), istraživanje literature i općenito učenje o pojedinoj temi. Nakon toga najčešće uslijedi onaj dio kada morate prezentirati svoj rad, pa zar nije bolje da detaljno budete upućeni u sadržaj rada? Osim toga, kada sami pišete rad, uvijek možete izbaciti one dijelove koje baš i ne razumijete i o kojima ne biste željeli govoriti u svojem izlaganju. 

Znam da ne zvuči ni upola zabavno kao ležati ili ići na kavu dok vaš posao obavlja netko drugi, ali ako želite potrošiti novac i ipak prenositi predmet, (što se nekima i dogodilo) slobodno se upustite u ovakav pothvat. A na kraju svakako morate uložiti određeno vrijeme; pronaći stranicu gdje su ovakvi oglasi, pronaći pouzdanu osobu, objasniti detalje i dati upute toj osobi. Dok nekome objasnite što mu je činiti, vi to već sami možete učiniti. Osim toga, kako sam već spomenula, vašeg profesora i njegove zahtjeve najbolje poznajete vi sami. Svaki je profesor individualna osoba i seminarski radovi variraju prema zahtjevima tog kolegija. 

Ponekad su seminarski radovi od manje životne važnosti, a ponekad je neki seminar baš ono što vam treba da usavršite svoje znanje. Uzmimo za primjer moje životno iskustvo o seminaru iz kolegija Prirodoslovlje, mojeg najmržeg predmeta. Ovaj je kolegij skup svih prirodnih znanosti, uključujući kemiju, biologiju, fiziku itd. Kad bi me netko pitao da nabrojim predmete koje najmanje volim, ovi bi sigurno bili u TOP 3. Uglavnom, tema je bila povijest stanice i stanične teorije. Sjedila sam i čitala literaturu u kojoj sam razumjela svaku 10. riječ, kemijske reakcije koje su se detaljno opisivale bih samo preskočila. U očaju sam pretražila sve moguće internetske stranice kako bih barem vizualno vidjela o čemu je riječ i naišla na koliko-toliko zabavnije sadržaje. Nikad u svom životu ne bih se samostalno upustila u pretraživanje prokariotskih i eukariotskih stanica ili, ne daj Bože, staničnih struktura. 

Bi li moji mitohondriji odustali od staničnoga disanja zato što ja osobno nisam pisala o njima? Ne bi. Bih li ja ikad znala napisati prethodnu rečenicu da nisam sama napisala taj seminar? Isto ne bih. 

U svakom slučaju, seminari su sastavni dio studiranja i premda studenti nisu baš strastveni ljubitelji pisanja seminara, trebali bi biti ljubitelji svojih novaca. Novac koji ste spremni dati nekome da vam napiše rad radije potrošite na kavu s prijateljem kojem ćete se žaliti o tome kako vam se ne da pisati, ali na kraju ipak sami napišite svoj rad. Barem nećete ispasti dvolični. Sve u životu ide prema zaslugama. Sve što dobijemo u životu je prema vlastitom djelovanju i trudu. Čak bih dodala da ako se dovoljno dugo potrudite, možda čak pronađete jeftinu i pouzdanu osobu koja će vam napisati vaš rad. 

Zar niste dosad već odustali od potrage za tim?

Komentari na članak

Vezani članci

Glava u dimu

Savjeti za borbu protiv stresa

Prevelika razina stresa na fakultetu i poslu može dovesti do burnout sindroma

Među prvim su znacima sagorijevanja nedostatak energije i kronični umor koji je prisutan većinu vremena, što dovodi do fizičke i psihičke iscrpljenosti te strahovanja od onog što donose dani koji dolaze.

Farski otoci

Putovanje ne treba nužno isprazniti džep

Kako proći jeftinije prilikom putovanja?

"Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom", rekao je kineski filozof Lao Tse. Iako su teška vremena, to ne znači da se za male novce ne može naći pristojan način prijevoza i smještaj. U planiranju puta će vam pomoći mnogo grupa na internetu, pogotovo Facebooku, u kojima su okupljeni strastveni putnici koji će vam udijeliti korisne savjete.

naslovna

Studentske financije

Savjeti za odgovorno upravljanje novcem

Možda biste s dobrim planom raspodjele svoga budžeta na kraju mjeseca uspjeli ponekad biti u plusu. Otkrivamo vam kako u tome uspjeti.

Teorija važnija od prakse

Studenti o praksi na fakultetu

Teorija važnija od prakse: tko je kriv – sustav ili studenti?

Mi, studenti, trebamo biti svjesni konkurencije na tržištu rada i znati da ćemo bez prakse, dodatnih vještina i sposobnosti teško dobiti željeni posao.

Nemrem

Barbara Grgić

Patnje mladog studenta

Na faksu si. Nemaš vremena, nemaš partnera, nemaš socijalni život. Sve je to u redu.