LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Omni media

Sunčanje ispod giljotine

Rodna stereotipizacija. Seksizam. Mnogima je muka na spomen tih riječi, no tema je i dalje neiscrpna. Očito bi svijet bio dosadno mjesto kad se ne bismo konstantno sukobljavali oko razlika između muškaraca i žena te kada bi se igralo fair-play.

Rodna stereotipizacija. Seksizam. Mnogima je muka na spomen tih riječi, no tema je i dalje neiscrpna. Očito bi svijet bio dosadno mjesto kad se ne bismo konstantno sukobljavali oko razlika između muškaraca i žena te kada bi se igralo fair-play.

Neki dan prijateljica mi je poslala Facebook event Predstavljanje Prvog hrvatskog piva za žene u Splitu. Znatiželja je bila jača od mene i klik na događanje doveo me do opisa: „Sensational red beer, mističnih i senzualnih nota baš kao i svaka žena, spremno je uzdrmati svijet muških piva“. U tom sam se trenutku poželjela mistično zaletjeti do Splita, isprobati pivo i senzualno se podrignuti, baš kao žena.

Rodna stereotipizacija je nešto što prati čovječanstvo od pradavnih dana. O razlikama između muškaraca i žena raspravljali su brojni znanstvenici, mnogi su autori bestsellera pisali o famoznim karakteristikama muškaraca s Marsa i žena s Venere, no nitko, naravno, nije donio konačne zaključke.

Upravo zbog toga potrebno je naći balans između uvriježenog mišljenja i vlastitog zapažanja. Ne može se reći kako nema bioloških razlika između „ženki“ i „mužjaka“ jer ih ima, no to ne znači da se može zbog toga olako tvrditi da je time budućnost muškaraca i žena „zacementirana“. Iako se mnoge generalizacije u ponekim situacijama pokažu istinitima i zabavno je zbijati šale na račun toga, žalosno je što mediji nerijetko lansiraju sadržaje prepune klišeja.

Što se tiče internetskih portala, članaka koji se bave razlikama između muškaraca i žena te općenito rodnom tematikom je bezbroj. Gotovo je nemoguće naći kvalitetan članak na tu temu, osobito na mainstream medijima gdje su članci s ovakvom tematskom bazom najčešće nepotpisani. Kada autor nije potpisan, jasno je za naslutiti da se članak stvorio samo zbog klikova, no ipak se zabavno osvrnuti na to što se sve nalazi u člancima.

Portal zadovoljna.hr u jednom svom članku tvrdi kako izjava da su muškarci s Marsa, a žene s Venere definitivno stoji. Pao mi kamen sa srca, mogu nastaviti s čitanjem članka. Genijalnost se nastavlja dalje pa se tako tvrdi kako muškarcu u kupaonici treba sedam predmeta, a ženi u prosjeku 150, od kojih muškarci mogu identificirati maksimalno 20. Među tim muškarcima sam onda i ja jer sam donedavno mislila da je konturiranje tehnika zidanja (u neku ruku nisam bila daleko) te se poput Željka Pervana pitam: „dnevna, noćna krema, kako krema zna kad je dan, a kad je noć?“. 

S manje klišeja može se pohvaliti članak pod nazivom „13 razlika između žena i muškaraca“ na stranici televizije N1. Međutim, niti za jednu karakteristiku ne piše da to NE vrijedi za sve muškarce i sve žene. Pored točaka koje pojašnjavaju zašto muškarci i žene drugačije pamte informacije, rješavaju zadatke i interpretiraju osjećaje, našli su se ovdje i odgovori na krucijalna pitanja, kao što su: kako se svlačimo, kako zijevamo i kako bacamo loptu. Šteta što pored nekih konstatacija ne stoje povijesna obrazloženja poput: „još od neolitika, muškarac je sklon gledanju Premier lige i ispijanju piva dok mu žena sugerira da odu na Magazin jer idu Jasna i Pero“.

U nedogled bi se mogli nabrajati članci poput navedenih. Mada to ne mogu tvrditi sa stopostotnom sigurnošću jer nisam proučila ama baš sve članke na ovu temu, mišljenja sam da je u većini slučajeva žena predstavljena kao biće koje još od pradavnih dana sakuplja plodove, brine se o obitelji i mari za izgled, dok muškarac u divljini lovi ručak i brine o relevantnim stvarima. Bez obzira na to, kao što je spomenuto na početku teksta, što postoje biološke razlike između muškaraca i žena, nikako si ne smijemo dopustiti stereotipne generalizacije te ih primjenjivati kao sveopće pravilo.

Nadalje, smatram da bi se općenito u društvu trebali koristiti bolji mehanizmi za uvođenje ravnopravnosti među spolovima. Kao primjer ću navesti promicanje „lažne jednakosti“ u obliku inicijativa za jednak broj muškaraca i žena u Saboru. Kakvog to smisla ima, ako se (karikiram) Sabora domognu dvije žene, koje su manje kompetentne od neka dva muškaraca koja su izgubila svoja mjesta zbog njih ili obrnuto? Zbog rodne stereotipizacije, u sudskim će parnicama češće žena biti žrtva nasilja, mada ima i onih koje ugrožavaju muškarce. Da nema feminizma, Švicarke vjerojatno ni danas ne bi imale pravo glasa, no u mnogim prosudbama i aktivnostima potrebno je donijeti zlatnu sredinu.

Foto: Facebook (Parks and Recreation)

Kao primjer ću navesti 9. epizodu zadnje sezone serije Parks and Recreation koja sjajno reflektira one aktiviste koji se ne bore za istinska prava i jednakost, već se bore za vlastitu promociju i mjesto pod suncem (tu ću vas malo daviti s prepričavanjem epizode pa slobodno preskočite ovaj dio ako vam se ne da čitati). Naime, u toj epizodi je lik Ben Wyatt u utrci za kongres. Dok on na presicama za medije govori o projektima koji bi bili od ekonomskog značaja, novinari ga maltretiraju upitima vezanim za natjecanje Pie-Mary. Riječ je o natjecanju gdje se žene natječu u pravljenju pite i promociji žena kao domaćica. Nakon mnogobrojnih napada novinara, njegova žena Leslie odlučuje se prijaviti na natjecanje jer su se novinari pitali kakva je ona majka koja nije sa svojom djecom i koja ne daje značaj manifestaciji kao što je Pie-Mary. Ubrzo Lesley na vrata dolazi žena iz Indiana Organization of women koja prijeti protestom na tom natjecanju. Za vrijeme tog razgovora, Ben u pozadini viče Lesley: Daddy want pie“, zbog čega spomenuta žena misli da je Ben šovinističko smeće, no on je sve suprotno od toga. Kako bi sve umirili, Ben se odlučio umjesto Lesley prijaviti na dotično natjecanje u pravljenju pita, kako bi se predstavili kao obitelj u kojima nema „tipičnih“ muških i ženskih uloga. Na kraju je i to izazvalo skandal jer se na natjecanju našla protestna skupina antifeminista koji tvrde kako Lesley manipulira Benom.

Iz ovog primjera može se vidjeti kako je u očima samoprozvanih aktivista lako ispasti čoban, iako smo možda najliberalnije osobe na svijetu. Što na kraju zaključiti? Borba za ravnopravnost nije favoriziranje jedne strane i negiranje druge. Da, možda većina žena koje znate ne znaju voziti najbolje. Da, možda većina muškaraca koje znam ne kuhaju najbolje. Čak i ako je tako, to ne znači da će vam stereotipi biti glavni alat za objašnjavanje životnih pojava. Glupo je tvrditi da sve žene mogu parirati muškarcima u nekim stvarima ili obrnuto, ali ako će cijeli svijet donositi zaključke na temelju generalizacija, onda se možemo iduće ljeto sunčati ispod giljotine. Jer postoje žene koje znaju što je offside i postoje muškarci koji znaju što je choker.

FOTO: FLICKR