LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Ratko Martinović

Publika je huligan, a oni koji šamaraju i psuju gospoda

Veliki broj ružnih svjedočanstava i komentara došao je nakon utakmice Dinama i Istre i gotovo svi su usmjereni ka totalitarističkom pristupu nogometu.

Veliki broj ružnih svjedočanstava i komentara došao je nakon utakmice Dinama i Istre i gotovo svi su usmjereni ka totalitarističkom pristupu nogometu.

Teorije zavjere iz maksimirske šume

Svemu je prethodilo šamaranje petnaestogodišnjeg klinca (kojeg su mediji prozvali huliganom) nakon što je psovao mater Zoranu Mamiću, očigledno po uzoru na njegovog starijeg brata koji isto čini novinarima. Naravno, novinari ne šamaraju Mamiće, a nakon ovakvog postupka ih kroz tiskovine i podržavaju u huliganskom pljuskanju djece po ulici. Ljudi su se pak kao i uvijek postavili na stranu financijskih autoriteta s tezom „susjedove krave“ i komentarima da Mamićima poručuju „svaku čast“ na takvim potezima. Čast se nažalost nekada davno mjerila na druge načine.

No, ovo nije tema kolumne. Tema je nevjerojatno ponašanje redara na utakmici s pulskom Istrom. Opsadno stanje kao u Krimu kumovalo je skidanju cipela, dizanju ženskih majica pred gomilom muških navijača, forsiranja odlazaka u sektore (iako su prodavačice istoj ekipi davale različite dijelove tribine) već poslovičnog bahatog ponašanja van manira profesije i despotskog nepuštanja djece na tribinu bez osobne (?!) što bi očigledno značilo da u Hrvatskoj nogomet nije za mlađe od 18 (vjerojatno i nije, zbog scena eksplicitno lošeg nogometa i salvi psovki iz usta vlasnika klubova). Takve opaske očigledno dovode do teorije zavjere kako netko i ne želi publiku na stadionima...
 

Udruga koja ne voli vlastite članove

Ukoliko je takva ludost istinita, postavlja se pitanje - zašto? Ako izostavimo bujice uvreda prema izvršnom 'direktoru svemira', jasno je da postoje i drugi razlozi. Tragična činjenica je da članovi jedne udruge (Dinamo) nemaju pravo glasanja za upravljačku strukturu, a sada ih se i onemogućava u promatranju sadržaja djelatnosti te iste udruge. Očito te djelatnosti ne služe samo po statutu ključnoj promociji nogometne igre nego i privređivanju novca za neke druge strukture. 'Pupčana vrpca' s Lokomotivom tako navodno ne postoji, sin predsjednika udruge nema nikakve veze u 'obavljanju radova za udrugu' i 'posredovanju', a prostorije udruge zatvorene su za širu javnost, kao i financijski izvještaji. Da ne poznajemo zakone RH, pomislili bismo da je riječ o privatnoj firmi. :)

Tko onda i zašto ne želi gledatelje pri obavljanju poslovanja udruge? Isti oni koji vjerojatno žele prikriti neke čudne prakse, a ovdje - budite uvjereni - nije riječ o fiktivnim putnim nalozima radi izvlačenja novca. Sustavno upropaštavanje jedinog kritičkog razmišljanja (jer mediji to jesu samo dok udruga ne uplati lovu za sponzorstvo u njihovu firmu), šamaranje po ulici i sjevernokorejsko promatranje za rezultat imaju jedno - da navijači isprovocirani vrate istom mjerom. A u društvu licemjerja, bizarnog pravosuđa i poretka jačih (financijski) takvo bi ponašanje i sudija i kadija i raja osudili te bi zabranili navijački pokret. Ropski mentalitet tako je uzeo danak i u sportu, a višestoljetni mazohizam čini nas veselima što je tako jer se u moru sitnih problema barem možemo nasmijati na nečiji primitivizam i dati mu „svaku čast“. Drugo nam ionako nije ostalo pošto su nam sve ostalo već uzeli...

FOTO: STUDENTSKI.HR