Promjena faksa zbilja nije smak svijeta, a i nije tako velika stvar
Kada pričamo o ovoj temi, plivam u njoj dobro kao riba u moru. Promijenila sam faks dva puta i nijednom nisam požalila. Ova je kolumna za sve vas neodlučne koji su u zadnji tren na portalu postani student stisnuli izbor koji se nije pokazao kao baš tako dobra odluka.
Kada pričamo o ovoj temi, plivam u njoj dobro kao riba u moru. Promijenila sam faks dva puta i nijednom nisam požalila. Ova je kolumna za sve vas neodlučne koji su u zadnji tren na portalu postani student stisnuli izbor koji se nije pokazao kao baš tako dobra odluka.
Jednostavno mislim da sam znala od samog početka, ali si nisam nikako mogla dopustiti da si to priznam. Bilo je previše bolno. A kada sam si napokon dopustila da prihvatim činjenicu kako faks koji sam upisala nije za mene, upisala sam ponovno faks koji mi ne odgovara. Nakon što sam drugi puta zaredom shvatila da nešto nije u redu (nakon što je početni entuzijazam nestao), počelo me biti strah da samo odustajem od stvari kojih se uhvatim i da mi je to karakterna crta. Ali nakon što sam treći put upisala faks shvatila sam da sam jednostavno studirala stvari koje me ne zanimaju i od tada sam pronašla svoju strast, te nisam niti pomislila na odustajanje.
No, krenimo ispočetka.
Sve je počelo 20. srpnja kada sam morala donijeti odluku i odabrati na koji fakultet tj. smjer ću se upisati. Radilo se o istom faksu – filozofskom (znam, znam, nisam se trebala ni truditi). Gledala sam u tu stranicu s plavkastom pozadinom koja se stalno rušila i koja će mi odrediti sudbinu. Shvaćala sam ju kao vrhovno biće.
Vrhovno biće koje mi je uskratilo upis na engleski jezik i književnost o kojem sam sanjala. Zauzvrat, ponudio mi je filozofiju i povijest, a s druge strane kulturologiju. Željela sam upisati filozofiju i želja mi se djelomično ostvarila (filozofija se izvodi u dvopredmetnoj kombinaciji, pa je bilo potrebno upisati još jedan predmet uz samu filozofiju). No, moj odabir pao je na kulturologiju. Pitate se zašto? I meni je trebalo dugo da shvatim.
Naime, filozofija je slovila kao studij s jako teškim predmetom i zeznutom profesoricom koja je predavala kolegije Logiku i Simboličku logiku. Razlog iz kojega nisam upisala filozofiju bio je strah. U kulturologiju me gurnuo strah od neuspjeha i trebalo mi je godinu dana da pobijedim taj strah.
Čim sam počela studirati kulturologiju, shvatila sam da nešto nije u redu. Svaki odlazak na faks bio je iznimno naporan, a svako predavanje bez imalo svrhe i smisla. Dopustila sam si priznati kako to nije ono što sam željela tek u 2. mjesecu iduće godine Na sreću, nije bilo prekasno.
Prijelaz i promjenu faksa sam sama financirala, a nakon što sam upisala filozofiju, krenula sam u borbu s logikom koje sam se tako bojala. Na 1. roku prošla sam obje logike i naprosto procvala na filozofiji, ali zato drugi predmet koji sam upisala – povijest – se nije pomaknula s početka. Dvije godine sam živjela u stanju između sreće i tuge. Filozofija mi je predstavljala sve što sam ikada od faksa mogla poželjeti – odlična predavanja, vrhunski profesori i genijalni kolege, ali kad god me je netko pitao za faks u mom grlu se pojavila knedla, a u trbuhu čvor. Živjeti na taj način toliko dugo vremena bilo je jako teško. Nebrojeno mnogo puta sam poželjela odustati od fakulteta u cijelosti jer je cijela moja generacija polagala godinu za godinom, a ja se nisam maknula sa starta.
Upravo zbog bolonje bila sam u mogućnosti upisati dvopredmetni studij i završiti tri godine jednog predmeta, dok sam na drugom predmetu položila dva ispita. Ali naravno, nisam dobila mogućnost postati bakalar, pa sam imala dva izbora – ili nastaviti studirati povijest ili upisati potpuno novi predmet dvopredmetnog studija i postati brucoš po treći puta u životu.
Dok je navedena odluka stajala ispred mene, nitko od bližnjih više nije znao niti što ja studiram. Moja srednjoškolska generacija dobila je diplome i postali su prvostupnici, a ja... ja sam zapela u limbu.
Takva situacija nije me zaustavila. Odlučila sam kako nemam budućnosti u povijesti te upisala hrvatski jezik i književnost. Trenutno sam studentica filozofije i kroatistike koja je završila tri godine filozofije, no ne može dobiti diplomu dok ne završi i tri godine kroatistike.
Komplicirano, zar ne?
Koja je poanta cijele priče?
Poanta cijele priče je da smo mladi.
Poanta je da smo tvrdoglavi – mama mi je od prvog dana tvrdila da upišem filozofiju, ali nisam je slušala.
Morala sam ići težim putem i sama osjetiti pogreške na svojoj koži.
Ali to nije smak svijeta.
Imala sam 23 godine kada sam po treći puta u životu postala brucoš i od tada uživam.
Nakon faksa ne znam gdje će me život odvesti niti hoću li ikada raditi u struci.
Ali trenutno znam da sam zadovoljna.
Ono što sam tebi željela poručiti jest da se ne mučiš. Ako osjećaš da faks koji si upisao nije za tebe, kreni drugim putem. Ako učiniš taj korak, ništa strašno se neće dogoditi. Svijet neće nestati, a starci te se neće odreći preko novina. Jedino što će se dogoditi je da će nestati taj osjećaj da radiš nešto krivo iz tvoga života i ponovno ćeš prodisati.
Napokon ćeš živjeti u trenutku i znat ćeš ga cijeniti.
Ne postoji stranica ili vrhovno biće koje određuje tvoju sudbinu zato što nju određuješ sam/a. Svojim postupcima i svojim odlukama krojiš svoj vlastiti život. Nemoj dopustiti da netko drži konce tvoje budućnosti u svojim rukama. Nemoj dopustiti da strah kroji tvoju budućnost i ti budi jedini/jedina koja će imati takvu moć u svojim rukama.
Vjeruj mi, isplati se.
