Josip Maslov

O putnicima, mornarima i bradatim ženama

Ocean

Njegova tolerancija je realna. On je proživljava i susreće se s njom svaki dan. Danas je u Kini, sutra u Indoneziji, prekosutra u Americi. Nema mjesta za mržnju u srcu putnika.

Satiru, formu u kojoj običavam pisati danas odlažem sa strane, ustvari bacam je ispod kreveta u mjesecima nakupljanu prašinu, uzimam gutljaj mlake savske vode i prepuštam se melankoličnom, vjetrovitom vremenu i suhoj emociji. Pogledavam duboko u sebe poput čovjeka romantizma. Tražim sebe prije nego pronađem Nietcheovog Zaratustru i na temelju viđenog posvećujem današnju kolumnu putnicima i pomorcima.

Bogovi su tako htjeli; bogovi rođeni i othranjeni u jutarnjoj magli i dimu marihuane na „otoku ljubavi“ na rijeci Cetini; bogovi prošlosti, nekoć divlji, neobuzdani i samodostatni poslali su dva prijatelja pomorca u nepoznati plavo-sivi svijet.

Nije njima odlazak bio nužda koliko ih je vrišteći nemir natjerao u bijeg. Nemirna je ljudska duša, pritišće tijelo, koprca se i čini se kao da rebra i utrobu iznutra bode oštrim čelikom.

Ode tako čovjek i vrati se tisuću puta bogatiji, otvoreniji i sretniji. Daleko je Kina. Daleko su kineske luke. Daleko su milijuni ljudi zbijeni pod oblakom smoga i tek rijetkim komadićem plavog neba. Zahvaljujući modernoj tehnologiji mogu razgovarati s prijateljem smještenim na brodu u kineskoj luci „Ding Dong Ching Chang“. Pustio je dvomjesečnu bradu pa ga zajebajem da liči na „bradatu ženu“ Conchitu. Zaboli mog prijatelja za „bradatu ženu“ i Eurosong toleranciju. Govorim mu da su danas bradate žene od cirkuskih atrakcija postale simbol tolerantne Europe, iste one Europe koja muku muči i silno se trudi da riješi problem imigranata jer ekonomiju nam tobože razjebaše zaraženi Romi, afrički crnci i lijeni Turčini. I Krim su sjebali majku im jebem, ali Rusi prijete da će zatvorit plinske cijevi. Tolerancija i plin istodobno staju zavrtanjem onog velikog crvenog koluta.

„Kakav Krim čovječe?“

Njegova tolerancija je realna. On je proživljava i susreće se s njom svaki dan Danas je u Kini, sutra u Indoneziji, prekosutra u Americi. Nema mjesta za mržnju u srcu putnika. Putovanja pa makar i u službi daju čovjeku novu perspektivu. Nove boje, mirisi i iskustva ne ostavljaju mjesta trivijalnostima. Odmiču ga od banalnosti koje muče prosječnog internet Hrvata. Sivo more, mrtvi obzor i masivne kineske dizalice iz zagrebačke perspektive izgledaju milijun svjetlosnih godina daleko. Teško je s obale Save pojmljiva ta slika, istodobno zagonetna i odbojna, a opet veličanstvena.

Kroz kameru jeftinog kineskog mobitela promatram prizor. Ispod gotovo dvije stotine metara dugog tankera smjestio se mali kineski trgovački brod. Dolaze tako kineske prodavačice i prodaju posadi broda alkohol, cigarete, prezervative i mobitele. Alkohol je alkohol. Žedno grlo ga proguta. Nepovjerljiv sam jedino prema kvaliteti kineskih prezervativa i kineskih žena noći. Molim Stipu da bude oprezan. Naivan stranac lako može naletjeti na neku polovnu, obrijanu kinesku Conchitu, simbol tolerancije i uzalud bačenih para.

Stipe se nalazi u Kini i kao nikada do sad svim svojim osjetilima upija život. Razmišljam kako su mnoge žene po par godina čekale muževe i čekajući starile, a Runjić o tome skladao pjesme. Samo da su rođene nekoliko desetljeća kasnije mogle su s muževima preko Skypea dogovoriti makar pijanku ako ne i virtualni seks.

„A kad se bez želja doma k meni vratiš,toj posljednjoj luci što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije,ona mlada žena vec starica neka,kapetane moj.“

Drugog prijatelja, Ivana, nisam čuo mjesec dana. Stipe mi govori da je na Pacifiku. Ne preostaje mi drugo nego da nagađam o čemu razmišlja. Dalek i pust je Pacifik. Sve što ostaje čovjeku je da kopa po umornim mislima, promatra pučinu i nemirno more. Daleko od uvijek istih lica, trgova i ulica nikad nije bio bliže sebi.

Rakitić, popularni Raketa, je zažvalio suigrača. Davor Šuker je ministra Jovanovića u nekoj birtiji poslao u pičku materinu. Sin Marine Lovrić Merzel je privilegiran u nekom Domu zdravlja. Ivana za sve to boli kurac. Uz pogled na zalazak sunca na Pacifiku kao nikad do sad on svim svojim osjetilima upija život.

Komentari na članak

Vezani članci

Photo contest

Photo contest

Zaljubljeni, vodimo vas u Budimpeštu

Studentski.hr organizira nagradnu igru za svoje zaljubljene čitatelje. Pošaljite fotografiju sa svojom boljom polovicom u razdoblju od 1. do 11. veljače jer najkreativniji i najsimpatičniji par osvaja putovanje u veličanstveni grad na Dunavu.

How can I travel for free?

Povećavanje mobilnosti

Urbana mladež dokazuje da besplatno putovanje svijetom nije mit

Događajem pod nazivom "How can I travel for free?" tim istraživača besplatnog putovanja besplatno će podijeliti svoja iskustva sa zainteresiranima.

Zajedničkom vožnjom uz BlaBlaCar do popusta

Do jeftinijeg putovanja u nekoliko klikova

Što studenti imaju zajedničko s BlaBlaCarom?

BlaBlaCar zajednica je koja objedinjuje one koji traže suputnike i one koji traže vozače, te omogućuje povoljniju i pouzdaniju vožnju. No, kakve veze to ima sa studentima?

10 filmova za početak ljeta

Pronađite inspiraciju za ljeto

10 filmova za početak ljetnih praznika

Filmovi nam pomažu da maštamo, sanjamo, pokrenemo se i nešto učinimo. Donosimo vam popis 10 filmova koji će vam uljepšati završetak rokova i početak ljeta. Pitanje je hoće li biti dovoljno inspirativni da se ovoga ljeta upustite u avanturu života.

pakiranjee

Savjeti Lifehackera

Nemoj se više mučiti - uz ovih par savjeta, spakiraj kofer bez problema!

Jeste li se pitali kako da najbolje spakirate kofer, a da vam sve bude na mjestu i da sve stane unutra? Evo kako da uspijete ugurati sve što vam je potrebno.