LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Q.Q.

Ne nasjedajte na prosvjede

Scenarij je skoro uvijek isti - uz pomoć revolucije na vlast bi došao lokalni diktator. Takav diktator vladao bi sve dok bi udovoljavao inozemnim zahtjevima, ponajprije za eksploatacijom prirodnih bogatstava. U slučaju protivljenja, izbila bi nova revolucija u kojoj bi bio smijenjen, a u nekim slučajevima i ubijen. Današnji scenarij malo je modificiran...

Scenarij je skoro uvijek isti - uz pomoć revolucije na vlast bi došao lokalni diktator. Takav diktator vladao bi sve dok bi udovoljavao inozemnim zahtjevima, ponajprije za eksploatacijom prirodnih bogatstava. U slučaju protivljenja, izbila bi nova revolucija u kojoj bi bio smijenjen, a u nekim slučajevima i ubijen. Današnji scenarij malo je modificiran...

Druga polovica 20. stoljeća jasno je pokazala da se iza svih revolucija u svijetu dobrim dijelom nalaze inozemne obavještajne službe, ponajprije američka i britanska. To je ponajprije vidljivo u nerazvijenim diktatorskim zemljama počevši od Afrike, Azije pa sve do Južne Amerike. Scenarij je skoro uvijek isti - uz pomoć revolucije na vlast bi došao lokalni diktator. Takav diktator vladao bi sve dok bi udovoljavao inozemnim zahtjevima, ponajprije za eksploatacijom prirodnih bogatstava. U slučaju protivljenja, izbila bi nova revolucija u kojoj bi bio smijenjen, a u nekim slučajevima i ubijen. Današnji scenarij malo je modificiran -  rušenje vlasti opravdava se potrebom za demokratizacijom društva (štogod to značilo) i borbom za ljudska prava (također vrlo nejasna kategorija iako postaje sve vidljivije da današnje nevladine udruge služe više za pranje novca i uhljebljivanje pojedinaca nego za dobrobit društva).

Nekoliko mjeseci unazad u relativno mirnoj Europi, nemiri su počeli u Ukrajini. Glavni razlog nemira bila je proruska politika vladajućih u Ukrajini, dok su prosvjednici jasno izrazili svoj proeuropski stav. Ukrajinska vlada donijela je nekoliko vrlo restriktivnih zakona kako bi spriječila prosvjede poput onoga o zabranjeni okupljanja više od dvoje ljudi na javnim mjestima, a nedugo nakon pale su i prve ljudske žrtve. Ukrajinski problemi isti su kao u svim postkomunističkim zemljama - visoka nezaposlenost i korumpirana politička elita. Korumpiranost političke elite vodi nas do ključnog pitanja protesta u Ukrajini – zašto nasilno rušiti režim kada se zna da će idući koji dođe na vlast biti jednak, ako ne i gori? Baš iz toga razloga čini mi se da je opet u igri rad neke obavještajne zajednice kako bi se destabilizirala zemlja.

Upravo svjedočimo izbijanju protesta u Bosni i Hercegovini, tj. u bošnjačkim dijelovima Bosne i Hercegovine. Jedna vidljiva razlika upada u oči uspoređujući bošnjačke prosvjede s ukrajinskima – bošnjački prosvjedi su izrazito destruktivni po javna dobra (paljenje arhiva sa beskrajno važnom austro-ugarskom dokumentacijom, županijskih zgrada, HDZ-ova sjedišta itd). Kao glavni razlog bošnjačkih protesta navodi se loša materijalna situacija. Imajući u vidu da je u BiH loša materijalna situacija oduvijek postavlja se pitanje zašto baš sada dolazi do protesta.

Odgovor moramo pričekati, ali prema vidljivom izgleda da je cilj bošnjačkih protesta ukidanje županija u Federaciji BiH i smanjivanje prava Hrvata kojima su županije jedina politička institucija preko koje mogu izabrati svoje političke predstavnike (BiH je podijeljena na dva dijela: Federaciju BiH i Republiku Srpsku). Naravno, bošnjačke mase su instrumentalizirane za nešto što nema veze s njihovom egzistencijom. Visoka nezaposlenost ne dolazi zbog županija, nego zbog dubokih problema u kojima se bosansko-hercegovačko društvo već dugo nalazi. No, županije su za hrvatsko stanovništvo u BiH jedina politička institucija na kojima mogu birati svoje predstavnike. Iako bi teoretski Hrvati trebali birati svoje političke predstavnike i na državnoj razini, manipulacijom izbornih zakona Hrvati su preglasani pa su politički predstavnici koji ih predstavljaju izabrani ponajprije preglasavanjem od strane Bošnjaka.

Takva manipulacija ozakonjena je od strane Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka (vrhovni arbitar EU u BiH bez čijeg pristanka nije moguće ozakoniti niti jednu državnu odluku) koji je javno obznanio da je pet jedna trećina od sedamnaest, a ne šest.  Naime, bilo je potrebno šest glasova da se uspostavi vlast od svakog od tri naroda u BiH.
Uzevši sve ovo obzir, jasno je da Hrvati u BiH nemaju protiv čega protestirati s obzirom na to da ih nitko ne predstavlja na državnoj razini. Naprotiv, ako bi već protiv čega trebalo protestirati to je protiv ukidanja županija. Isto kao i u ukrajinskom slučaju ostaje nejasno što bi u BiH promjena vlasti donijela s obzirom da se niti jedna nova politička opcija ne vidi. No, kriza u BIH možda otvori vrata Hrvatima k osnivanju vlastitog entinteta i poboljšanju položaja općenito (uključujući npr. osnivanje televizijskog kanala na hrvatskome jeziku). Naravno, da to neće biti lagan posao dodatno potvrđuje izjava predsjednika Ive Josipovića koji je rekao da neće posjećivati BiH jer je to njihova stvar. Naravno, da je to njihova (bošnjačka) stvar, ali predsjednik je nažalost mislio na sve građane BIH ne samo na bošnjački dio.

Pravno gledajući, prema Ustavu RH predsjednik je dužan braniti interese Hrvata van domovine, ali realno gledajući to je teško očekivati zbog anacionalnog karaktera sadašnje vlasti. Dovoljno je samo sjetiti se izjave predsjednika o konglomeratu loših politika RH prema BiH na početku njegova mandata ili izjave ministrice vanjskih poslova Pusić kako je Hrvatska agresor u BIH. Za razliku od predsjednika Josipovića koji misli da je BIH njihov unutarnji problem, turski premijer Davotoglu dolazi danas u BiH pomoći svojoj islamskoj braći.

Prosvjedi su također najavljeni za vikend i u Hrvatskoj. Iako sam izraziti protivnik sadašnje vlasti (dovoljan znak je kada četnički vojvoda Tomislav Nikolić kaže da je to najbolja hrvatska vlast do sada), mislim da bi nasilno rušenje vlasti dodatno destabiliziralo zemlju. Tu se odmah treba prisjetiti pokušaja državnog udara od sadašnjih vladajućih 2011. protiv HDZ-a, s ciljem sprečavanja ulaska Hrvatske u EU uz svesilnu britansku pomoć. Također, u Hrvatskoj su problemi korjeniti i nemoguće ih je riješiti preko noći čarobnim štapićem, a ne postoji neka alternativa koja bi pružila nešto novo. Za kraj, situacija u RH nije bajna, ali ako ništa drugo možemo barem biti sretni što nas vladajući (barem zasad) nisu počeli streljati snajperima kao naše vršnjake u Ukrajini.