Matea Jalžečić

Mogu li think-tankovi zaživjeti u Hrvatskoj?

Klupa pod drvetom

Treba pokušati povezati udruge takvoga kalibra na državnoj razini – ne sjedi sva pamet u Zagrebu! Moramo svi već jednom shvatiti da nas ima malo i da smo kao država mali – pa samo pogledajte na kartu gdje se nalazimo!

Nedavno se na hrvatskoj sceni pojavila udruga koja se predstavila kao udruga opisana riječima think-tank.

Meni kao mladoj osobi koja vjeruje da se puno toga može napraviti i izvan okvira političkih stranaka s kapacitetom stručnih osoba, ova informacija nije mogla pobjeći. Dobro, sama informacija, ako ne znate što napraviti s njome, nema baš nikakvoga smisla, zar ne? Pa dobro, valjalo bi onda prvo objasniti taj famozni think-tank.

Poznato je da se u hrvatskoj javnosti vole koristiti engleske inačice hrvatskih riječi, opisa i ostaloga. Bez barijera pred očima nemam baš nikakvoga problema s upotrebom engleskoga jezika dok god se ono objasni običnome narodu jer se onda inače obično koristi za čisto zamagljivanje nečega. Pa počnimo. Think-tank se, naravno, ne može doslovno prevesti u hrvatski jezik jer nije ni nastalo u našemu okruženju.

Think prema Cambridgovom online rječniku označava prvenstveno glagol koji se opisuje kao "vjerovati nešto ili imati ideju ili mišljenje" dok se za riječ tank može naći da označava "spremnik ili posudu za skladištenje". Istina, većina vas studentske populacije sigurno zna što ove dvije riječi znače. Ali postavlja se pitanje hoće li ovo zaživjeti kod nas na većoj razini unutar ljudi koji su se već profesionalno usmjerili u nekome području? Hoće li oni javno, mimo mainstream (još jedna engleska riječ) medija uspjeti na sav glas jasno i glasno reći – to i to ne valja, treba napraviti to i to?

Da se vratimo na početno pitanje. Mogu li think-tankovi zaživjeti u Hrvatskoj? Prvenstveno, da bi se došlo do barem nekakvog zaključka, treba pogledati širu sliku društva – akademsku zajednicu, političku scenu, tržište rada, obrazovanost stanovništva, je li okolina poticajna ili nepoticajna i ostale jako bitne stvari. Prvo, udruga – organizacija – skup – zbor koji će u svome opisu imati think-tank trebala bi imati stvarno pojedince koji su radom u svome području pokazali da se može iako je okolina nekada stvarno nepoticajna da je svakome pun kufer svega – to su mali ljudi u sistemu koji svojim radom izvlače većinu koja nas je utopila svojim neradom.

Naravno, treba biti spreman na svaku kritiku – zato su i bitni ti think-tankovi jer ne mislimo svi isto, ali svi imamo isti cilj – kako dovesti društveno okruženje i razinu života na veću ljestvicu. Drugo, osobe koje misle zbog svojih političkih hirova uništiti te pojedinice podmećući svašta, treba maknuti – to je ta negativna energija koja ima svoj rušilački faktor.

Treće, treba pokušati povezati udruge takvoga kalibra na državnoj razini – ne sjedi sva pamet u Zagrebu! Moramo svi već jednom shvatiti da nas ima malo i da smo kao država mali pa samo pogledajte na kartu gdje se nalazimo! Toliko mali, toliko nesložni – i to bi ti think-tankovi trebali pokazati, da se kroz skup znanja, okruglih stolova, konferencija, publiciranjem, pisanjem o zadanim temama, razmišljanjem, promišljanjem i davanjem svježih ideja može pokrenuti društveno razmišljanje na bolje. Puno toga treba srediti u našoj kući!

No, smatram ipak da do izražaja dolazi društvo kao takvo u ovoj priči. Kao i start-up tvrtka ni think-tank ne može uvijek uspjeti. Smatram da je ovo tek početak života skupova koji će ponuditi nova razmišljanja jer, naime, priroda čini svoje! Mladi ljudi sve više odlaze van, školuju se, razmjenjuju nove informacije i jako je bitno što će vjerojatno i ovakve organizacije držati na pristojnoj razini jer opet ne može u svakome selu biti think-tank jer za to treba kvalitetnoga kapaciteta. Predlažem samo onima koji će početi to raditi na taj način da se prvo okrenu obrazovanju – onda će odjek svega toga u budućnosti biti puno bolji i kvalitetniji!

Komentari na članak

Vezani članci

Akademija likovnih umjetnosti

Rad i kolegijalnost

Taje li profesori likovnih akademija studentima istinu o budućnosti?

Kao i mnogi studenti raznih fakulteta i studenti likovnih akademija u neizvjesnosti su kada je u pitanju budućnost njihovih karijera. Poslije fakulteta imaju mogućnost raditi kao profesori ili postati samostalni likovni umjetnici. Govore li profesori likovnih akademija istinu svojim studentima? Je li situacija zaista pesimistična? Ima li budućnosti za studente poslije akademije?

Kvisko2

Televizijska emisija postala je mobilna aplikacija

INTERVJU: Mobilna aplikacija Kvisko zadivit će sve ljubitelje emisije Kviskoteka

Preuzimanje ove aplikacije za pametne telefone potpuno je besplatno, a autori pripremaju i aplikaciju za svjetsko tržište.

Ilustracija pucanje na gol

Europsko rukometno prvenstvo

Hrvatska domaćin Europskog rukometnog prvenstva 2018. godine

Hrvatska je domaćin Europskog rukometnog prvenstva za muškarce koje će se održati 2018. godine. Utakmice će se igrati u četiri grada, i to u Zagrebu, Splitu, Varaždinu i Poreču.

Rade Šerbedžija

Sorbus Aucuparia

Đes' bio '91.?

Baš kad se učini da je nastupilo primirje i da svi dišu punim plućima željni korjenitih, ali realnih promjena, iskrsne nikad iscrpljena tema s mnoštvom varijacija: „A čiji si ti?“

Prosvjedi

Q.Q.

Ne nasjedajte na prosvjede

Scenarij je skoro uvijek isti - uz pomoć revolucije na vlast bi došao lokalni diktator. Takav diktator vladao bi sve dok bi udovoljavao inozemnim zahtjevima, ponajprije za eksploatacijom prirodnih bogatstava. U slučaju protivljenja, izbila bi nova revolucija u kojoj bi bio smijenjen, a u nekim slučajevima i ubijen. Današnji scenarij malo je modificiran...