Thomas Bauer

Manje uhljeba

Nosorog

Kako planski smanjiti utjecaj i obim države na minimum, napraviti fizibilnu strategiju tranzicije i spasiti hrvatsku naciju od potpune propasti? Bilo bi okej da to napravi država. Da sama izvede birokratski harakiri nakon fijaska na svim poljima.

Ovih dana u stvarnom i virtualnom životu susrećem prijatelje koji s nevjericom promatraju najnoviju šizofrenu orgiju u režiji skupine village idiots koje nazivamo i hrvatskom Vladom. Bezvezni aparatčiki bez puno životnog iskustva, s krajnje limitiranim šuvarovskim obrazovanjem koje je u praksi možda dovoljno za vođenje poljoprivredne zadruge u pasivnoj vukojebini, s egom koji je tome obrnuto proporcionalan, šarlatani od nas zasluženo rade budale.

Jedini tko je gluplji i smješniji od njih upravo smo mi - hrvatski građani. Ovih se dana svi uglas pitamo – „Čekaj, imamo OVO, a alternativa je ONO?“. Kao da je do svega toga došlo slučajno, nekim kozmičkom paradoksom u režiji Doktora Whoa, sinoć oko pol 3 ujutro.

Naprosto nemrem vjerovat da u ovom, doduše zapećku Europe, ali danas ipak umreženom sa svijetom, kada zahvaljujući gospodi Berners-Leeju, Brinu i Pageu, svatko pismen u roku par stotinki sekunde može doći do silnih jotabajta mudrosti, još nitko nije složio ozbiljan politički manifest koji neće navijati niti za lijeve niti za desne glupane, koji neće plasirati nekakve neprovedive političke fantazmagorije niti čekati imaginarnog spasitelja, koji glavi etatističkog nosoroga neće radit ciganovićevske plastične operacije, nego će je naprosto brutalno otfikarit.

Da bi ova nacija imala šanse preživjeti - ne govorimo ni o kakvom preporodu, nego naprosto o preživljavanju, potrebno je fanatičnom predanošću pokrenuti proces slabljenja naše megadržave, poznate po tome da ubire najveće poreze na svijetu, a za tu lovu građanima nudi jedan veliki kravlji drek. No value for a lot of money.

Nadalje, osim što se politikom bave gotovo isključivo pikzibneri, u državne su temelje toliko duboko ukorijenjene razne špijunske i druge paradržavne strukture da je iluzorno očekivat uspjeh operacije njihovog laparoskopskog uklanjanja. Ako pacijent želi preživjeti, potrebna je amputacija.

Ponavljam, u pitanju je preživljavanje nacije, a ne neka zajebancija. Partikularni interesi majke svih naših partija – HDZSDP-a, čije se dvije frakcije, desna i lijeva već 23 godine mijenjaju na kormilu Titanica, više se nimalo ne poklapaju s interesima građana. Ako su se ikad poklapali.

Nomenklaturu i posebno HDZSDP kao stranku nasljednicu revolucionarne KPJ čine gotovo isključivo partijci i njihovi potomci, njeni disidenti, pa pripadnici i doušnici njenih tajnih službi. Sve je to čeljad totalitarnog habitusa i zato bagra već desetljećima refleksno minira jačanje političkog života te se svim silama, prije svega onemogućavanjem pravog slobodnog tržišta, bori protiv osnaživanja neovisnog srednjeg sloja, jedinog sposobnog da pokrene korjenite društvene reforme. Civilno nam je društvo krepalo poput daždevnjaka na sljemenskoj cesti, a ideale zamijenio ubrzani brain drain.

Budući da razmaženom, zaigranom oligarhijskom derletu očito ne možemo zabraniti da se igra, trebalo bi mu pod hitno oduzeti zvečku. A onda jednom za svagda odjebat supertešku orvelijansku državu koja svoju nosurdu gura baš svugdje. Mislim da je bilo sasvim dosta nametanja doktrine održive stagnacije, populističkog kleptosocijalizma i državne ekonomije, baštine hohštaplerskog crnolimuzinskog titoizma, „lako ćemo“ životne filozofije koja je postala nacionalna egida, tradicije suludog birokratskog kompliciranja te gospodarske strategije nalik na bijesnu lisicu kojoj su u gubicu nalili još i šeflju LSD-a. Sve to rezultiralo je SAMA-SEBI-SVRHA Državom (Rusi su imali SSSR, mi imamo SSSD) u kojoj danas nije sretan gotovo nitko.

Učinkovita i moderna mini država koja pokorno služi njegovom visočanstvu građaninu ne smije biti samo jedna pijana, već viđena izborna parola. Ona pod hitno mora postati stvarnost!

Kako to učiniti? Kako planski smanjiti utjecaj i obim države na minimum, napraviti fizibilnu strategiju tranzicije i spasiti hrvatsku naciju od potpune propasti? Bilo bi okej da to napravi država. Da sama izvede birokratski harakiri nakon fijaska na svim poljima. Uostalom, čemu služe ona Godzilla ministarstva s tisućama zaposlenika, bezbroj čudno prozvanih agencija, zavoda i instituta, brdo fakulteta, visokih i viših škola, čemu služe one brojne lokalne samouprave, što radi onih 150 debelih saborskih zastupnika, što radi ona silna ekipa u predsjedničkim uredima, čime se bave silni diplomati koji ubiru lovu po svjetskim metropolama?

Imate do kraja 2013. da napravite plan. Ako to ne učinite, ja ću okupit ekipu koja će to napravit umjesto vas. Svi ostali, pišite na manjeuhljeba@gmail.com i šaljite svoje prijedloge. Treba bit brži od nosoroga.

Komentari na članak

Vezani članci

Edukacija

Koliko se ulaže u politiku, a koliko u obrazovanje?

Hoće li politika do kraja dotući hrvatsko obrazovanje?

Hoće li Ministarstvo napokon poslušati što stručnjaci kazuju na sve strane? Hoćemo li izaći napokon iz sfere sitnih interesa i straha od promjena? Hoćemo li mlade pripremati za život ili ćemo od njih stvarati ljude koji grade bolje društvo?

Stručna rasprava o kurikularnoj reformi

Stručna rasprava o kurikularnoj reformi

„Alternativne škole nisu konkurencija državnim školama”

„Ususret novoj kurikularnoj reformi – pluralizam u hrvatskom obrazovanju?” tema je rasprave održane u zagrebačkom Europskom domu. Saznajte što stručnjaci kažu o tom pitanju.

worried1

Pomoć pri donošenju važnih odluka

Kratki vodič za odabir zanimanja

Prije nego odabreš zanimanje, potrebno je učiniti nekoliko važnih koraka. Za početak, važno je definirati svoje interese i dobro se informirati.

Ekonomski fakultet II

95. godišnjica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dan informacijske tehnologije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Dan informacijske tehnologije organizira Katedra za informatiku povodom proslave 95. godišnjice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Knjižnica

Pascalina

Ljetna škola u Danskoj: Studenti plaćeni jer studiraju?!

Obrazovanje je potpuno besplatno. Studenti u jednom semestru moraju odraditi praksu (internship), za koju dobiju normalnu plaću (nije da oni moraju nekome platiti jer će raditi…). Nakon što se odsele od svojih roditelja (nekad između 18. i 21. godine) država im plaća stan, režije, hranu, daje im džeparac. Studenti mogu tako „zaraditi“ i do 6000 kruna (6120 kuna) mjesečno.