Mama, moram li na Instagram?

Digitalno selo nikad nije bilo veće, a ljudski umovi nikad manji. Premda nam 90% stvari na internetu izgleda zabavno i bezazleno, nismo ni svjesni kakve sve opasnosti vrebaju, pa čak i iza jednog sitnog lajka. Opasnosti pogubne za odrasle, a za djecu još više.

Siguran sam da u svom digitalnom dvorištu imate nekoliko prijateljica, a možda i neprijateljica čija svakodnevica se svodi na fotkanje djeteta. One su mlade, cool, fresh i bombardiraju vam feed fotografijama. Pretjerao sam. A možda i nisam. Jeste li im čestitali na prinovi? Oduševili se, nanervirali, iskomentirali u pozitivnom ili negativnom kontekstu, a onda i nastavili pratiti sve ono što se događa nakon poroda? Prije nego počnem, moram reći da je pristojno, lijepo, slatko ili kako god staviti sliku djeteta na društvenu mrežu, bilo da se pohvališ, da ti ljudi čestitaju i slično. Međutim, u svemu treba imati granicu, pa tako i u tome.

Svaki put kada objavite sliku svog djeteta na internetu, kreirate njegov online profil. Iako u bezazlenom dijeljenju fotografija i stvaranju uspomena možda ne vidite direktnu opasnost, ne može se reći da ona ne postoji. 

Prva kruta hrana, prva kakica, prvi dan u školi, igranje u parku, šetnja tu, šetnja tamo i tako dalje. Sve to bude potkrijepljeno fotografijama, a ako od ranog jutra pa sve do sna internetu predočite cijeli djetetov dan, aktivnosti i ostalo, još bolje! I još lagano frknete lokacije, pa nek' se zna. Ako vam je prva pomisao na sve napisano kako vam je profil na Instagramu zaključan, a postavke privatnosti na Facebooku svedene na lock, jebali ste ježa. Što ti danas znači zaključan profil? Apsolutno ništa, pokazalo se nebrojeno puta.

Osim svakodnevnih koraka, možemo pratiti djetetove emocije, zdravstveno stanje, modne kombinacije i slično, a nerijetko možemo vidjeti i nage fotografije. Za roditelje koji objavljuju nage fotografije djeteta postoji poseban krug pakla. Točka. Ajd' nebitno sad to. Ne znam koliko ste upoznati da u moru aplikacija kojima nas obasipaju postoje i one koje se oslanjaju na prepoznavanje lica. Prije 8 godina, grupa hakera izradila je aplikaciju koja omogućuje skeniranje lica i na mobilnom telefonu prikazuje imena s osnovnim biografskim pojedinostima. Također, domišljati programeri napravili su i API prepoznavanja lica za Google Glass. Premda Google zabranjuje službene aplikacije za prepoznavanje lica, pokretanje onih neslužbenih ne može zabraniti. Koliko god vam sve to nerealno zvučalo i mislite da npr. u jednoj aplikaciji za uređivanje fotografija ne može biti ništa loše jer eto, neki čika nam je to dao da se malo igramo s filterima i kroz nju provučemo nekoliko fotografija dnevno.  

Ne tako davno, i moja mater je nastojala uhvatiti svaki trenutak mog djetinjstva. Fotoaparatom. Da, to još uvijek postoji. I albumi također. Dosta su jeftini. Fotoaparati možda i ne, al zato je tu mobitel. Informacije gdje sam, što sam, što volim jesti, u koju školu idem, s kim se družim, gdje se igram i slično dijelila je sa susjedom. Pričale žene uz kavu. I eto, nitko nije znao gdje sam. Osim matere i susjede. Dobro, možda tata, ako upita.

Da ne bude sve tako crno, da ne pomislite da se gnušam fotografija male, slatke djece na društvenim mrežama i generalno na internetu ili da me nerviraju mlade mame jer one jedine imaju bebu i ponosno je pokazuju svijetu. Nope, samo, molim vas, malo pažljivije s tim. Vjerujem da će vam jednog dana biti žao. Jednog dana kad vas dijete upita mama, moram li na Instagram, a vi mu zabranjujete da otvori vlastiti profil dok ne napuni 18. Mi, malo stariji krkani, imamo izbor. Moć odlučivanja za sebe i za svoje dijete. Zanimljivo kako ćemo za sebe primijeniti nužnu pažnju, a za dijete baš i ne.

Okej, valjda je to danas tako. Živimo u vremenu u kojem je uobičajeno dijeliti sve i svašta s ostatkom svijeta, s ljudima koje poznajemo i ne poznajemo. Dijete te ne pita, bar do određene dobi dok ne postane svjesno nekih stvari pa osjeti nelagodu zbog svega objavljenog.

Roditeljske savjete neću dijeliti, nisam baš kompetentan za to. Dobronamjeran savjet o postavljanju svega što se tiče djeteta na internet bih mogao. Kao što bih mogao biti etiketiran kao muškarac koji opet soli pamet ženama, s obzirom na to da se obraćam mamama. Kenjac od 20 i kusur godina koji nema pojma o životu i brizi o djetetu. Okej. Zamislite da čitate ovaj tekst, a da ga je, koliko god dobronamjeran bio, napisao muškarac od 50 i kusur godina. I tako.. lajka… promatra.