Pascalina

Ljetna škola u Rusiji: Mijenjam Vucu za razgledn(y)cu! Ozbiljno!

razglednice iz spb

Tko god se sjetio ideje o ljetnim školama, treba mu odati počast. U kratkom vremenu mladi čovjek upozna puno zanimljivih ljudi, vidi neka lijepa mjesta, a spozna i korisne stvari iz struke. Na primjer, u Rusiji odluči na engleskom jeziku, za profesoricu Srpkinju, pisati esej o politici humora, govoreći o – Siniši Vuci! A onda popije kavu s ružmarinom.

Ušla sam u Rusiju, na njihov teritorij. Moj prvi susret s Rusima bio je susret s mladićem koji radi u kućici u koju dođeš i onda ti provjeravaju vizu. Prije mene k njemu je ušao neki gospodin koji je izišao iz istog aviona kao i ja (a mislim da uvijek postoji posebna veza s ljudima s kojima putuješ avionom). Hrvat je pozdravio Rusa s "dobar dan", a onda rekao to isto na ruskom. Ušla sam poslije njega. Rekla sam Rusu veselo "hellou" i on mi je tako odgovorio. Mislim da je već tad bio malo šokiran. Nakon nekoliko desetaka sekundi pogledala sam u njega, a on me gledao u lice i uspoređivao s mojom fotkom na vizi. Kad sam ga uhvatila da me proučava, nasmijao se...Počela sam zujati okolo naokolo, da bude malo manje neugodno, i nakon 3-5 minuta, ponovno pogledala u njega (jer je sve skupa dugo trajalo). On je opet gledao u mene (ovog puta ne držeći moju putovnicu u rukama) i skuživši da sam ga pogledala, počeo se smješkati. Pitala sam ga što je. nije ništa rekao.

Drugi susret s Rusima još uvijek čekam.

Foto: Pascalina (spuštanje prema metrou)

Imam dosta susreta s Ruskinjama. Iako sam se prošle godine u Danskoj naviknula na život na visokoj nozi, sad sam u Rusiji pala na niske standarde. Živim u domu koji je ogromna zgrada, kakvih ima dosta po Novom Zagrebu. Jedan od ulaza je studentski dom, a ostali nisu. Da je sve jako veliko i da su studenti dobri, vidi se po tome što susjedi u drugim ulazima uopće ne znaju da je ovdje studentski dom. Nitko od ljudi koji rade u domu ne govori engleski. U stanu u sklopu doma, osim očajne kuhinje i kupaonice, imam svoju sobu koju dijelim s jednom cimericom. Zove se Rihana. S nama su još dvije Ruskinje u sobi pokraj. Nas četiri pripadamo zajedno na tu očajnu kuhinju i kupaonicu. I baš u trenutku u kojem se želim požaliti, pričaju mi cure da su prošlih godina znali imati i gori smještaj. Jednom ih je bilo četvero po sobama, bez kupaonice i kuhinje. Kupaonicu i kuhinju dijelili su s petnaest drugih soba (ukupno 16)!

– Znalo se dogoditi da netko stane u red za tuširanje i onda zaspi, jer se čekalo nekoliko sati Pa se probudi sljedeće jutro i pita se zašto je u sobi potpunog stranca. – kaže Julijana. Po vlastitom iskustvu.

Upoznala sam jednog Iranca. Zaboravila sam mu ime. Čovjek ima 35 godina, šestogodišnjeg sina i ženu, a u Iranu radi kao profesor engleskog u srednjoj školi, a povremeno i na fakultetu. Prijavio se na nekoliko doktorskih studija u inozemstvu. U Njemačkoj su ga prvi prihvatili. Međutim, nakon pucnjave u Parizu, odjednom su mu, sami od sebe, bez objašnjenja, otkazali. Tada se prijavio u Japan. Japanci zadovoljni, jer se Iranac bavi baš time čime se i oni bave. Prihvate ga i radosno pozovu. Nekoliko tjedana kasnije – ipak ga odbiju, jer nisu sigurnu zna li dovoljno engleskog.

 – Mogli su mi barem reći istinu! "Ne možeš jer si s Bliskog istoka", shvatio bih! – ljuti se.

Kad sam prvi put spomenula prijateljima da idem u St. Peterburg, dosta njih mi je reklo "e, pošalji mi razglednicu!" Znam da postoje ljudi koji skupljaju razglednice i mislim da je to baš zakon. Mnogi me pitaju kakva je škola i je li teško. Je, naporno je. Imam pet različitih kolegija i za svaki moram svaki dan čitati neke članke ili pisati zadaću. Pa sam odlučila da ćemo si uzajamno pomoći.

Kupila sam 10+ komada različitih razglednica. Poslat ću razglednicu svakome tko to želi, ali tko mi preko glasnogovornice portala (dakle: nemojte slati mailove redakciji niti u inbox na Facebook) pošalje neki link/video/tekst/insert iz novina... koji govori o Siniši Vuci i njegovom političkom angažmanu. Ozbiljno, ne šalim se! možete poslati i kratak tekst o tome što vi mislite o njegovom angažmanu. Za course o političkom humoru i humoru u politici odlučila sam istraživati Vucu kao fenomen u hrvatskoj politici. Na istom tom courseu profesorica, inače Srpkinja sa slovenskom adresom, kao primjer političkog humora pokazala je skrinšot News Bara s glavnom vijesti "Severina tuži PornHub jer su joj video stavili u kategoriju 'amateri' ". Koliko sam se god trudila, nikome nisam uspjela objasniti zašto je to bilo smiješno.

Za kraj, samo da spomenem, jučer sam u njihovoj slastičarnici/kafiću pila hladni caffe latte s ružmarinom (možda i lavandom).

Foto: Pascalina ("Buše")

Vucamo se uskoro! Pijte i ljubite!

Komentari na članak

Vezani članci

Studentska instalacija

Tamara Kordovan

Prava istina o studentskom životu

Danas sam ovdje kako bi vam otkrila male istine o studentskom životu koje ti nitko nije rekao, ili je, ali si još sladak i naivan pa misliš da se takve stvari događaju samo drugim ljudima. Studentski život nije ni blizu „teen“ filmovima gdje su partiji svaki dan, alkohol teče u potocima, cimer ti istog trena postane „best friend for life“, a sve ispite daješ u roku.

Cura čepi nos

Denis Mahmutović

Stranačka smrdež Republike Hrvatske

Kad ih vidim kako maloumno mlataraju zastavicama na promotivnim predizbornim skupovima, poželim se zaletjeti autobusom među njih. Dok zaostali estradni relikti prostituiraju svoje karijere u kampanjskim cirkusima, dobro izdresirana mladež poslušno plješće u ritmu. Ako na takvim mladima svijet ostaje, želim emigrirati na Mars.

ERASMUS u Njemačkoj

S Balkana na zapad

Zašto Hrvatska nije Njemačka

Što sam naučila u četiri mjeseca života u Njemačkoj.

Batak

Tamara Kordovan

Život je kratak, pojedi batak

Kao osoba s ograničenim budžetom jer studentske su satnice male isto kao i stipendije, nema posla, država je u banani, idem u "birtiju" popit pet piva jer mi je život užasan i nemam love, odlučila sam vam predstaviti najbolje namirnice i jela iz studentske kuhinje jer znam da to svakom studentu dobro dođe.

Lav Tolstoj

Na današnji dan

Obljetnica smrti Lava Nikolajeviča Tolstoja

Autor romana „Rat i mir” i „Ana Karenjina” umro je prije točno 105 godina na željezničkoj postaji Astapovo.