Ljetna škola u Rusiji: Mijenjam Vucu za razgledn(y)cu! Ozbiljno!
Tko god se sjetio ideje o ljetnim školama, treba mu odati počast. U kratkom vremenu mladi čovjek upozna puno zanimljivih ljudi, vidi neka lijepa mjesta, a spozna i korisne stvari iz struke. Na primjer, u Rusiji odluči na engleskom jeziku, za profesoricu Srpkinju, pisati esej o politici humora, govoreći o – Siniši Vuci! A onda popije kavu s ružmarinom.
Tko god se sjetio ideje o ljetnim školama, treba mu odati počast. U kratkom vremenu mladi čovjek upozna puno zanimljivih ljudi, vidi neka lijepa mjesta, a spozna i korisne stvari iz struke. Na primjer, u Rusiji odluči na engleskom jeziku, za profesoricu Srpkinju, pisati esej o politici humora, govoreći o – Siniši Vuci! A onda popije kavu s ružmarinom.
Ušla sam u Rusiju, na njihov teritorij. Moj prvi susret s Rusima bio je susret s mladićem koji radi u kućici u koju dođeš i onda ti provjeravaju vizu. Prije mene k njemu je ušao neki gospodin koji je izišao iz istog aviona kao i ja (a mislim da uvijek postoji posebna veza s ljudima s kojima putuješ avionom). Hrvat je pozdravio Rusa s "dobar dan", a onda rekao to isto na ruskom. Ušla sam poslije njega. Rekla sam Rusu veselo "hellou" i on mi je tako odgovorio. Mislim da je već tad bio malo šokiran. Nakon nekoliko desetaka sekundi pogledala sam u njega, a on me gledao u lice i uspoređivao s mojom fotkom na vizi. Kad sam ga uhvatila da me proučava, nasmijao se...Počela sam zujati okolo naokolo, da bude malo manje neugodno, i nakon 3-5 minuta, ponovno pogledala u njega (jer je sve skupa dugo trajalo). On je opet gledao u mene (ovog puta ne držeći moju putovnicu u rukama) i skuživši da sam ga pogledala, počeo se smješkati. Pitala sam ga što je. Nije ništa rekao.
Drugi susret s Rusima još uvijek čekam.
Foto: Pascalina (spuštanje prema metrou)
Imam dosta susreta s Ruskinjama. Iako sam se prošle godine u Danskoj naviknula na život na visokoj nozi, sad sam u Rusiji pala na niske standarde. Živim u domu koji je ogromna zgrada, kakvih ima dosta po Novom Zagrebu. Jedan od ulaza je studentski dom, a ostali nisu. Da je sve jako veliko i da su studenti dobri, vidi se po tome što susjedi u drugim ulazima uopće ne znaju da je ovdje studentski dom. Nitko od ljudi koji rade u domu ne govori engleski. U stanu u sklopu doma, osim očajne kuhinje i kupaonice, imam svoju sobu koju dijelim s jednom cimericom. Zove se Rihana. S nama su još dvije Ruskinje u sobi pokraj. Nas četiri pripadamo zajedno na tu očajnu kuhinju i kupaonicu. I baš u trenutku u kojem se želim požaliti, pričaju mi cure da su prošlih godina znali imati i gori smještaj. Jednom ih je bilo četvero po sobama, bez kupaonice i kuhinje. Kupaonicu i kuhinju dijelili su s petnaest drugih soba (ukupno 16)!
– Znalo se dogoditi da netko stane u red za tuširanje i onda zaspi, jer se čekalo nekoliko sati. Pa se probudi sljedeće jutro i pita se zašto je u sobi potpunog stranca. – kaže Julijana. Po vlastitom iskustvu.
Upoznala sam jednog Iranca. Zaboravila sam mu ime. Čovjek ima 35 godina, šestogodišnjeg sina i ženu, a u Iranu radi kao profesor engleskog u srednjoj školi, a povremeno i na fakultetu. Prijavio se na nekoliko doktorskih studija u inozemstvu. U Njemačkoj su ga prvi prihvatili. Međutim, nakon pucnjave u Parizu, odjednom su mu, sami od sebe, bez objašnjenja, otkazali. Tada se prijavio u Japan. Japanci zadovoljni, jer se Iranac bavi baš time čime se i oni bave. Prihvate ga i radosno pozovu. Nekoliko tjedana kasnije – ipak ga odbiju, jer nisu sigurnu zna li dovoljno engleskog.
– Mogli su mi barem reći istinu! "Ne možeš jer si s Bliskog istoka", shvatio bih! – ljuti se.
Kad sam prvi put spomenula prijateljima da idem u St. Peterburg, dosta njih mi je reklo "e, pošalji mi razglednicu!" Znam da postoje ljudi koji skupljaju razglednice i mislim da je to baš zakon. Mnogi me pitaju kakva je škola i je li teško. Je, naporno je. Imam pet različitih kolegija i za svaki moram svaki dan čitati neke članke ili pisati zadaću. Pa sam odlučila da ćemo si uzajamno pomoći.
Kupila sam 10+ komada različitih razglednica. Poslat ću razglednicu svakome tko to želi, ali tko mi preko glasnogovornice portala (dakle: nemojte slati mailove redakciji niti u inbox na Facebook) pošalje neki link/video/tekst/insert iz novina... koji govori o Siniši Vuci i njegovom političkom angažmanu. Ozbiljno, ne šalim se! Možete poslati i kratak tekst o tome što vi mislite o njegovom angažmanu. Za course o političkom humoru i humoru u politici odlučila sam istraživati Vucu kao fenomen u hrvatskoj politici. Na istom tom courseu profesorica, inače Srpkinja sa slovenskom adresom, kao primjer političkog humora pokazala je skrinšot News Bara s glavnom vijesti "Severina tuži PornHub jer su joj video stavili u kategoriju 'amateri' ". Koliko sam se god trudila, nikome nisam uspjela objasniti zašto je to bilo smiješno.
Za kraj, samo da spomenem, jučer sam u njihovoj slastičarnici/kafiću pila hladni caffe latte s ružmarinom (možda i lavandom).
Foto: Pascalina ("Buše")
Vucamo se uskoro! Pijte i ljubite!
