LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Luka Basa

Izbjegavanje učenja, epizoda: čišćenje stana

Ma đava odnija i prišu! Mogu odvojiti još sat vremena za čišćenje. Kad je bal, nek' je maskenbal!

Ma đava odnija i prišu! Mogu odvojiti još sat vremena za čišćenje. Kad je bal, nek' je maskenbal!

Urbi et orbi: Prije kolokvija postajem Monica Geller! Osim što svaku večer već 4 godine prije spavanja gledam Prijatelje, sada počinjem dobivati osobine jednog od glavnih likova. Our little harMonica. Taj mali neat freak koji čuči u meni uvijek se aktivira kada treba sjesti za knjigu i učiti dok ne crkneš. Jer, zašto krenuti mjesec dana ranije kada možeš sve stići tri dana prije kolokvija? Jednostavno je. Skripta ima 60 stranica. Svaki dan naučiš 20, a na dan kolokvija se uredno ustaneš ranije kako bi sve ponovio. Dođeš na fakultet cijeli ponosan jer si sve naučio, a onda rokneš kolokvij. – Nisam ja kriv! Pitanja su bila katastrofalna! Mislim, što si ti profesori uopće umišljaju?! Kako netko može sastaviti tako težak ispit?! Pa učio sam! 

Prvo pravilo izbjegavanja studentskih obaveza: Nikad nemoj učiti u neurednom stanu! 

Krenimo ispočetka. Ponedjeljak. Divan dan za učenje. Pogotovo jer si imao cijeli vikend koji si protratio na gledanje serija i filmova. Sve počinje prvom jutarnjom kavom. Taj čarobni napitak istine koji te natjera na ispravne odluke. I baš danas, potaknut slatkim okusom kave na nepcu odlučiš očistiti stan. Odlučiš napraviti proljetnu generalku iako vani rominja jesenja kiša. Okej, za početak ću to malo površno srediti i bacam se na učenje. Možda se baš dragoj susjedi dogodi nestašica šećera pa ti ljubazno pokuca na vrata i zamoli te da joj posudiš malo. Zamisli samo, da ti netko vidi ovaj nered u stanu. Pogotovo susjeda. Još k tome susjeda koju hejtaš iz dna duše, ali moraš glumiti pristojnog i mirnog studentića da te ne prijavi policiji ako kojim slučajem malo glasnije prdneš u stanu pa ona pomisli da imaš party. Oprostite na rječniku. Mislio sam napisati ispustiš plin (za sve pristojne susjede koje će tražeći recepte za kolače u bespućima interneta slučajno naići na ovaj tekst i pročitati ga). Vrijeme je. Ispijem kavu, ostavim praznu šalicu na stolu i počinjem s pripremama. 

  • Jeftina sredstva za čišćenje? Check
  • Metla i lopatica? Check
  • Stara majica kojom brišeš sve po stanu? Check
  • Playlista za čišćenje? Check!

Let's get ready to ruuumbleee!! 

Krećem s čišćenjem i pjevušenjem. Zabavlja me ovo. Odvlači od pomisli na skriptu i učenje. Uredno pobrišem kuhinju, dnevni, te sredim wc. Još uvijek se držim prvobitnog plana: samo površinski. Posložim knjige i skripte koje ću kasnije razbucati i opaliti jedan story za Instagram prije početka učenja. Nakon sat vremena čistuckanja sjednem kako bih se još malo psihički pripremio. No nešto mi ne da mira. Jedna mala misao ruje mi po glavi. Misao koju nameće Monica: Your apartment is clean, but not *Monica* clean and if I'm harsh with you it's only because you're doing it wrong..''

FOTO: Pinterest
 
Ma đava odnija i prišu! Mogu odvojiti još sat vremena za čišćenje. Kad je bal, nek' je maskenbal!  Restartam playlistu, prešaltam se u cleaning mode i krenem. Ovaj put sve detaljno. Ipak sada radim generalku. Mičem ogromnu kutnu garnituru i brišem prašinu koja se skupljala ispod nje od stoljeća sedmog. Čistim sve ono što mi nikad nije palo na pamet da bih mogao očistiti. Minute mi prolaze brzo, a sati još brže. U ludilu čišćenja ostavljam jednu stvar nepospremljenu. Malu prljavu tajnu. Monica's' secret closet. U mom slučaju to je polica prepuna knjiga, skripti, praznih kemijskih i ostalih stvari koje pobacaš (čitaj: pospremiš) na kraju akademske godine I dalje ne znam zašto to čuvam. Možda ne toliko zbog sentimentalne vrijednosti, koliko zbog činjenice da planiram napraviti lomaču sa svim tim kad završim fakultet (2030 godine: najveća lomača koju je Hrvatska do tada vidjela). „I'm not messy, I'm just so organised..pam pam pa ra.. ''

FOTO: Pinterest

Ipak se onih sat vremena rastegnulo u tri sata. Stan je čist. And not just clean, *Monica* clean! Teško se pomiriti s tom činjenicom znajući što me čeka. –Možeš ti to, samo 20 stranica – nevoljko se ohrabrujem. Pokupim skriptu i smjestim se za stol. Krećem. Otvorim prvu stranicu i nakon 3 naučene rečenice zijevnem. Čekaj malo, jesam li ja to možda umoran? Dragi Svemire, želiš mi reći da ostavim skriptu jer umoran neću ništa naučiti? Hmmm, nekako ti se ne bih želio zamjeriti. Stoga ću te poslušati! Ostavljam skriptu, palim mirisnu svijeću i odlučim si napraviti kupku. Nakon napornog dana treba se malo i opustiti. Ne marim za 60 nenaučenih stranica. Imam dva dana. Laganini. Svaki dan po 30 stranica i to je to. Problem riješen. 

Opijen osjećajem bezbrižnosti zanemarujem muke koje me čekaju sutra i prekosutra. 19 je sati. Već je mrak. Večer je divna. Vani lagano rominja kiša, a ja svoje muke utapam u pjenušavoj kupki. Zajedno s vodom one nestaju u cijevima čekajući da sutra ponovno isplivaju. Do tad se polako spremam na spavanje uz još jednu epizodu bezvremenskih Prijatelja.

P.S. So, no one told you life was gonna be this way?

FOTO: PINTEREST