Luka Basa

Dipl. Ing. „fejk“ ljubaznosti

ppsm

Svakome treba mala doza ljubaznosti. Makar i „fejk“. Pregrizite muku. Štipaljkama razvucite taj skriveni osmijeh. Odglumite. Možda baš nekome uljepšate dan. Možda baš sebi uljepšate dan.

Ime mi je Diplomirani Inženjer ljubaznosti. Pardon, fejk ljubaznosti. Već pet mjeseci radim u struci. Moj posao zapravo i nije toliko težak. Možda jedan od najlakših poslova na svijetu. Ugodno zavaljen u uredsku stolicu, sa slušalicom na uhu, ispijam gorku kavu iz automata i slušam razne priče. One od kojih poželite povratiti pizzu u kojoj ste uživali prije sat vremena. 

– Pitate se kako to izgleda? 

– 3, 2, 1 – akcija!

Nabacim svoj najvredniji alat: fejk osmijeh, podignem slušalicu i krenem. 

  • – Dobar dan, Diplomirani Inženjer fejk ljubaznosti, izvolite! –

Nakon ove rečenice nastaje kaos. Visokofrekventni, histerični glas s druge strane upućuje mi salve uvreda i prigovora u obliku predavanja koje obično traje nekih 5 minuta. Za to vrijeme šutim, tu i tamo pritisnem čarobni gumb mute i aktiviram malog nervoznog patuljka u sebi. Pocrvenim, sočno na uvrede vratim istom mjerom, a zatim se vratim u razgovor ljubazno se pretvarajući da pratim tijek nepovezanih rečenica. 

Poslije 5 minuta horora za uši počinjem biti nasmiješeni policijski službenik. Ispitivanje! Kako? Kada? Gdje? Zašto? – Dobivam kratke i jasne odgovore. Nakon svakog parafraziram, uspoređujem situacije s ciljem dobrog starog ulizivanja. U muci se poznaju junaci, a moja muka počinje u želucu, penje se, lagano prolazi kroz jednjak do usne šupljine gdje ju zagrizem i pretvorim u osmijeh. Lažni doduše, ali upali svaki put. Prekidam parafraziranje (čitaj: gorko ponavljanje navedenog) jer mali nervozni patuljak vrišti. 

  • – Molim Vas, možete li trenutak ostati na liniji? – ljubazno priupitam čekajući potvrdan odgovor. 
  • – Mogu. – krene terapija opuštanja. Još jedan čarobni gumb: čekanje! Pustim opuštajuću telefonsku muzikicu dok tražim savršeno rješenje. 

Okej, tri minute opuštajuće muzikice dovoljne su da se vratim u razgovor transformiran u ljubaznog psihijatra, postavim dijagnozu, a zatim i rješenje. Baš mi lijepo stoji ova bijela kuta. Bolje nego policijska uniforma! Duboko udahnem, raskezim osmijeh i vratim se u razgovor. Počinjem s uobičajenim frazama koje su me učili na fakultetu: žao mi je zbog nastale situacije ili razumijem Vas, ali zato sam ja tu kako bih Vam pomogao. Bljak. Malo se naježim od tih fraza. 

Slijedi potvrda dobro obavljenog posla. S druge strane čujem potvrdne odgovore. Visokofrekventni histeričan glas pretvara se u osmijehom izmamljeni topli glas. Misija uspješno obavljena. Podvalio sam ljubaznost. Izvukao osmijeh na lice. Bar na trenutak, do sljedećeg slušanja. A onda opet sve ispočetka. 

  • – Jooj, hvala vam! Puno ste mi pomogli! Jako ste ljubazni! Ugodan ostatak dana vam želim! –
  • – Ništa, također i Vama gospođo/gospodine! –

– Pih! Također i Vama. Moš' misliti! – promrmljam sebi u bradu spuštajući slušalicu. 

Svakome treba mala doza ljubaznosti. Makar i fejk. Pregrizite muku. Štipaljkama razvucite taj skriveni osmijeh. Odglumite. Možda baš nekome uljepšate dan. Možda baš sebi uljepšate dan. 

– Zadovoljno se osmjehnem. Bože, kakve gluposti izvodim. Inženjer, nasmiješeni policajac, mali nervozni patuljak, ljubazni psihijatar. Mislim da je vrijeme da popijem još jednu kavu iz automata. Gorku, s malo više šećera. –

Komentari na članak

Vezani članci

Studentska instalacija

Tamara Kordovan

Prava istina o studentskom životu

Danas sam ovdje kako bi vam otkrila male istine o studentskom životu koje ti nitko nije rekao, ili je, ali si još sladak i naivan pa misliš da se takve stvari događaju samo drugim ljudima. Studentski život nije ni blizu „teen“ filmovima gdje su partiji svaki dan, alkohol teče u potocima, cimer ti istog trena postane „best friend for life“, a sve ispite daješ u roku.

Heidelberg

Erasmus iskustvo

Njemački dnevnici, treći dio: Što Nijemci kupuju, a Hrvati jedu?

Usput: u Njemačkoj se svaki cent eura vrati, a ne kao kod nas s lipama – prestane se proizvoditi, ali u dućanu ti još uvijek uzmu lipu ako je cijena proizvoda 19,99!

Eto ispita

Tamara Kordovan

U vrijeme ispitnih rokova šutnja je zlato

Ima jako puno stvari koje student želi čuti u ispitnim rokovima. Ovo, recimo, nisu neke od tih stvari.

Baka Cool

Tamara Kordovan

Baba u vlaku

Nemam ja ništa protiv razgovora... ponekad. Samo ne volim odgovarati na tisuću pitanja nepoznatim ljudima jer eto, ne volim. I ne planiram glumiti da volim. Nisam neodgojena, nisam bezobrazna ili nekulturna, samo povremeno volim staviti slušalice i isključiti svijet oko sebe. Jedna od situacija kad mi se ne priča je trosatno putovanje vlakom.

Pješčani sat, FOTO: Pexels

IVA MIKIĆ

Čuva li Bog samo pijance i budale?

Bio je umoran. Ni pijan, ni sklon brzoj vožnji. Samo umoran. Išao je s posla. S drugog posla taj dan.