Luka Basa

Dipl. Ing. „fejk“ ljubaznosti

ppsm

Svakome treba mala doza ljubaznosti. Makar i „fejk“. Pregrizite muku. Štipaljkama razvucite taj skriveni osmijeh. Odglumite. Možda baš nekome uljepšate dan. Možda baš sebi uljepšate dan.

Ime mi je Diplomirani Inženjer ljubaznosti. Pardon, fejk ljubaznosti. Već pet mjeseci radim u struci. Moj posao zapravo i nije toliko težak. Možda jedan od najlakših poslova na svijetu. Ugodno zavaljen u uredsku stolicu, sa slušalicom na uhu, ispijam gorku kavu iz automata i slušam razne priče. One od kojih poželite povratiti pizzu u kojoj ste uživali prije sat vremena. 

– Pitate se kako to izgleda? 

– 3, 2, 1 – akcija!

Nabacim svoj najvredniji alat: fejk osmijeh, podignem slušalicu i krenem. 

  • – Dobar dan, Diplomirani Inženjer fejk ljubaznosti, izvolite! –

Nakon ove rečenice nastaje kaos. Visokofrekventni, histerični glas s druge strane upućuje mi salve uvreda i prigovora u obliku predavanja koje obično traje nekih 5 minuta. Za to vrijeme šutim, tu i tamo pritisnem čarobni gumb mute i aktiviram malog nervoznog patuljka u sebi. Pocrvenim, sočno na uvrede vratim istom mjerom, a zatim se vratim u razgovor ljubazno se pretvarajući da pratim tijek nepovezanih rečenica. 

Poslije 5 minuta horora za uši počinjem biti nasmiješeni policijski službenik. Ispitivanje! Kako? Kada? Gdje? Zašto? – Dobivam kratke i jasne odgovore. Nakon svakog parafraziram, uspoređujem situacije s ciljem dobrog starog ulizivanja. U muci se poznaju junaci, a moja muka počinje u želucu, penje se, lagano prolazi kroz jednjak do usne šupljine gdje ju zagrizem i pretvorim u osmijeh. Lažni doduše, ali upali svaki put. Prekidam parafraziranje (čitaj: gorko ponavljanje navedenog) jer mali nervozni patuljak vrišti. 

  • – Molim Vas, možete li trenutak ostati na liniji? – ljubazno priupitam čekajući potvrdan odgovor. 
  • – Mogu. – krene terapija opuštanja. Još jedan čarobni gumb: čekanje! Pustim opuštajuću telefonsku muzikicu dok tražim savršeno rješenje. 

Okej, tri minute opuštajuće muzikice dovoljne su da se vratim u razgovor transformiran u ljubaznog psihijatra, postavim dijagnozu, a zatim i rješenje. Baš mi lijepo stoji ova bijela kuta. Bolje nego policijska uniforma! Duboko udahnem, raskezim osmijeh i vratim se u razgovor. Počinjem s uobičajenim frazama koje su me učili na fakultetu: žao mi je zbog nastale situacije ili razumijem Vas, ali zato sam ja tu kako bih Vam pomogao. Bljak. Malo se naježim od tih fraza. 

Slijedi potvrda dobro obavljenog posla. S druge strane čujem potvrdne odgovore. Visokofrekventni histeričan glas pretvara se u osmijehom izmamljeni topli glas. Misija uspješno obavljena. Podvalio sam ljubaznost. Izvukao osmijeh na lice. Bar na trenutak, do sljedećeg slušanja. A onda opet sve ispočetka. 

  • – Jooj, hvala vam! Puno ste mi pomogli! Jako ste ljubazni! Ugodan ostatak dana vam želim! –
  • – Ništa, također i Vama gospođo/gospodine! –

– Pih! Također i Vama. Moš' misliti! – promrmljam sebi u bradu spuštajući slušalicu. 

Svakome treba mala doza ljubaznosti. Makar i fejk. Pregrizite muku. Štipaljkama razvucite taj skriveni osmijeh. Odglumite. Možda baš nekome uljepšate dan. Možda baš sebi uljepšate dan. 

– Zadovoljno se osmjehnem. Bože, kakve gluposti izvodim. Inženjer, nasmiješeni policajac, mali nervozni patuljak, ljubazni psihijatar. Mislim da je vrijeme da popijem još jednu kavu iz automata. Gorku, s malo više šećera. –

Komentari na članak

Vezani članci

Studenti

Lucija Špiljak

Bez društvenog i emocionalnog pritiska u studentski svijet

Neka fakultet ne bude mjesto stresa i pritiska, već mjesto gdje ćete sami naučiti učiti, razmišljati, analizirati, rješavati problem i razmisliti zašto i radi čega ste ovdje. Znaj znanje!

U korak sa svima

Tamara Kordovan

Dobro je sve

Primijetila sam u zadnje vrijeme ljudsku potrebu uspoređivanja s drugima. Pokušavamo ići u korak sa svima, a na kraju se ostajemo vrtjeti u krug jer svi idu u različitim smjerovima.

grad u Nizozemskoj

Pascalina

Ljetna škola u Nizozemskoj: kiša, pivo, izlet i radno vrijeme

U trenutku u kojem završavam studij i planiram ostatak svog života, došla sam u Nizozemsku ne bih li otkrila mogu li ovdje živjeti. S jedne strane Nizozemci imaju odličnu prometnu povezanost, lijepe krajolike, ukusna piva i zavidan engleski, ali s druge strane pretjerana kiša i prekratko vrijeme za „shopping“ otežavaju bezbrižan život. Hoću li se razuvjeriti?

Cura čepi nos

Denis Mahmutović

Stranačka smrdež Republike Hrvatske

Kad ih vidim kako maloumno mlataraju zastavicama na promotivnim predizbornim skupovima, poželim se zaletjeti autobusom među njih. Dok zaostali estradni relikti prostituiraju svoje karijere u kampanjskim cirkusima, dobro izdresirana mladež poslušno plješće u ritmu. Ako na takvim mladima svijet ostaje, želim emigrirati na Mars.

Dijete puše balončiće

Na današnji dan

Dan nade za vraćanje dječjeg osmijeha

Današnji se dan diljem svijeta obilježava pod nazivom „Dan nade" s ciljem podizanja svijesti o ugroženim skupinama globalnog stanovništva.