Josip Maslov

Aseksualni dalmatinski tjedan u kojem se nije dogodilo ništa

Galešnjak

Nagnalo me ovo na razmišljanje o ženskim uletima i postoji li u filozofskom smislu uopće nešto što bi moglo ući u kategoriju čistog, kvalitetnog i jasnog ženskog uleta koji zna što hoće i što očekuje.

Tri ili četiri stvari želio bih podijeliti s tobom, rijetki čitatelju, kao rekapitulaciju posljednjih tjedan dana koje sam proveo izvan Zagreba i tijekom kojih se u mom rodnom O. nije dogodilo apsolutno ništa značajno. Preporučam stoga da ne čitaš dalje jer se nema što pročitati.

Sjetio sam se tako prvi ili drugi dan boravka u O. nevjerojatno nebitne informacije da je prijatelj valjda dvijeisedme doživio da mu bujna djevojčica uleti jednu večer s rečenicom: „Sviđaš mi se, ali imam probleme.”

Nagnalo me ovo na razmišljanje o ženskim uletima i postoji li u filozofskom smislu uopće nešto što bi moglo ući u kategoriju čistog, kvalitetnog i jasnog ženskog uleta koji zna što hoće i što očekuje. Ako takvo što i postoji i ima neki nevidljivi oblik, siguran sam da neodoljivo podsjeća na Sotonu i zaudara na urin.

Žene su, čini mi se, u tolikoj mjeri nedefinirane u ovim situacijama, kako vidimo iz gornjeg primjera, da nikad ne znaš znači li ženski ulet da ćeš ga i ti napokon staviti u živu ženu (imam problem, vlažna sam), ili je ženama motiv za ulet većinom perfidnijeg karaktera pa za cilj ima psihijatrijsku pomoć (imam problem, po mozgu mi plaze gusjenice), ili joj samo treba čovjek koji će joj postaviti laminat u stanu (imam problem, po golom betonu šetam u dnevnom boravku).  

Zahtijevamo odgovore! Želimo konkretne žene jer su muškarci nesposobni! Dolje vlada!

Facebook moralizatori

Pričao sam nedavno s Franom iz Omiša o facebook moralizatorima. Obojica smo pišali po komentarima tipa: „Ovaj crni humor je stvarno precrn i niste u redu. Unlike“, i složili smo se da je ovo jebeno jadna vrsta ljudi Gori su jedino urbani rasisti, mladež političkih stranaka i navijači Barcelone.

Pokušao sam stoga odmah nakon njemačkog silovanja u Brazilu napraviti profil prosječnog Moralizatora sa sasvim slučajno, desničarskim pogledom na svijet.

Moralizator desničar krsti se triput svaki put kad prođe kraj križa s raspetim Isusom i jako se ljuti kad u kolumnama spominješ raspetog Isusa iako je to u službi teksta i njegovog profiliranja. Njega to vrijeđa jer je on čovjek vjere i strogih moralnih načela. Himnu pjeva s rukom na srcu. I ne razumije to neko profiliranje o kojem pričaš jer književnost nije njegov fah, ali njemu to i ne treba jer je fino odgojeno i osjetljivo biće bečkog senzibiliteta. Dosad je stavio deset statusa o poplavama u Slavoniji i šerao cca petnaest žiro računa za spas bolesne djece. Redovno ide na misu i krsti se svaki put kad prođe kraj križa s raspetim Isusom.  

Moralizator je završio studij geografije i odmah se zaposlio u gimnaziji jer je uvijek bio vjerno hadezeovo pseto. Tajnica je „neš vjerovat“ izgubila prijavnice ljudi koji na isto to mjesto čekaju pet godina i nisu članovi The stranke. Moralizator lijevom rukom šera žiro račune bolesne djece, a desnom zadovoljava lokalnog hadezeovog šerifa. Istom rukom se triput krsti.

Moralizatora gore napisano jako vrijeđa. Njemu su pojedine riječi važnije od cjeline jer je on ipak fino odgojen čovjek tradicije i bečkog senzibiliteta. On ne psuje i nije seljač`na poput tebe.

Mora se i Ultra spomenut'

U EPH medijima o tome nećete čitati, ali brojevi koje sam izvukao iz nekoliko značajnih turističkih agencija svjedoče da je turistička sezona katastrofalna i da je u srednjoj Dalmaciji ovaj vikend (ako ignoriramo načas Ultru) što se turističkih dolazaka tiče otprilike 20-30% lošiji od katastrofalnog prošlog vikenda.

Nezapamćena situacija. Mislim, sredina je srpnja i tak' to. I ne, ovo nema veze s užasnim vremenom. Ovo je trend koji traje već drugu sezonu zaredom. Uglavnom, turizam nestaje kao značajna hrvatska gospodarska grana, a najgora posljedica neće biti nestašica lakih Čehinja nego odvratni, apartmanizirani, betonski potez Zadar – Omiš kao spomenik pohlepi nauštrb zemlje i propaloj težnji prosječnog Hrvata za lakom zaradom.

Savjet. Guglajte recept za meth ili obnovite zapuštene njive i sadite koku. No mor turizm. Kajn turizam. Aj lav kokein.

Ultra je, žale se mnogi, loše organiziran festival. Mislio sam napisati par riječi o tome, a onda sam noćas sanjao nevjerojatan i potpuno besmislen san kojem ne mogu dokučiti značenje, a kad sanjaš nevjerojatan san bez značenja, onda ćeš ga podijeliti s potencijalnih dvadesetak tisuća ljudi u svojoj neredovitoj kolumni.

Runjava prsa bila su mi skorena od odvratne kombinacije znoja i krvi. Nepoznat glas u kutu šatora rekao je: „Krvario si znoj, znojio si krv“.

Osjećao sam se kao netom okoćen kozlić. U kutovima očiju nakupljao mi se gnoj kojeg su čistile gorko - slane suze. Teško su mi čitatelju na želudac padale gnojne suze očaja i bespomoćnosti pa sam povratio. Povrativši sam shvatio da glas iz kuta sobe dobiva oblik. Imala je skladno i oku ugodno tijelo. Sjetio sam se tada da je ona ciganka iz okolice Novog Sada ili Travnika s kojom sam zaspao sinoć pijan. Ispostavilo se također i da mi je supruga.

– Gdje sam? – upitao sam svoju suprugu ciganku iz Novog Sada ili Travnika.

– Nalaziš se u šatoru na „otoku ljubavi“. Spremi se. Idemo na Ultru.

– Čekaj, polako... Ostalo je nešto u mrvilici pa ćemo zapalit' prije polaska.

– U obzir dolazi samo lajna. Nemamo vremena za motanje, pušenje... Ako želiš, možeš mi lizati palac.

– Ženo moja, ciganko moja, palčice moja, dovedi djecu, njih čak osmero, da smrvimo, pošmrčemo tu kombinaciju andola i žbuke koju smo kupili u uvjerenju da su jeftin speed i razbacajmo se jer ni trepnuti nećeš i eto ti jesenskih rokova i zajeban ispit iz talijanskog na VERN-u.

Moja žena ciganka i naših osmero djece bili smo studenti VERN-a, živjeli smo u šatoru na „otoku ljubavi“ i drogirali se na Ultri... Moja žena ciganka i naših osmero djece bili smo studenti VERN-a, živjeli smo u šatoru na „otoku ljubavi“ i drogirali se na Ultri...

Probudio sam se u goloj vodi. Nalazio sam se još uvijek pomalo nesvjestan na gorem mjestu – u stvarnosti, student na znojem natopljenom krevetu s lošim zadahom i jadnom budućnošću.

Komentari na članak

Vezani članci

Saznajte kako jedna organizacija hrani više od milijun djece

Predstavljanje knjige

Saznajte kako jedna organizacija hrani više od milijun djece

Predstavljanje knjige utjecajnog Škota Magnusa MacFarlane Barrowa održat će se 14. ožujka u Zagrebu i dan poslije u Splitu. Djelo opisuje pokret koji suzbija glad u svijetu.

Panorama 2

Ana i Lucija Zaninović spojile znanost i sport

U Splitu otvoren Institut za kineziologiju i sport

Otvorenjem Instituta za znanost i sport ostvario se sportski san Splita da se spoje sport, znanost i vrhunsko obrazovanje. Institut se neće baviti samo profesionalnim sportašima, nego će njegova vrata biti otvorena i rekreativcima, djeci i svim ostalim građanima.

Sveučilište u Splitu

Sveučilište u Splitu i Grad Split

Dogovorena suradnja koja će studentima omogućiti stjecanje praktičnoga znanja

Detaljni plan bit će definiran najkasnije do početka akademske godine, a ova će suradnja omogućiti studentima stjecanje praktičnoga znanja.

Pogled s Matejuške na rivu

Maraton kratkometražnih filmova

Splitska kina donose filmove na Rivu

Maraton kratkometražnih filmova odvija se paralelno u 13 zemalja diljem Europe: u Hrvatskoj je organiziran u suradnji Hrvatskog audiovizualnog centra i Kino mreže, a u Splitu ga gledateljima željnim zabave i dobrog filma donosi nova organizacijska i programska struktura sačinjena od Kina Karaman, kinoteke Zlatna Vrata i Festivala mediteranskog filma Split.

Tribina o stipendijama Grada Splita

Info zona

Tribina o stipendijama Grada Splita

Aktualizirat će se pitanje koliko stipendije Grada Splita za učenike, studente i doktorande odgovaraju njihovim stvarnim potrebama.