Studentski život krajem prošlog stoljeća

FOTO: Azra u „Pauku", smjene politika i život na „Savi" 90-ih

Na Savi
Pogledaj fotogaleriju
Koncert
Kip Stjepana Radića
Prosvjed
Prosvjed
Fotoklub

+16

– Uglavnom smo bili mladi i neozbiljni, željni zabave i događanja, pa čak i kad je počeo rat, a trudimo se takvima biti i danas. Tako da smo dosta neozbiljni za svoje godine. I savjet: budite i vi takvi! –

Postoji li student koji ne zna za Savu? Ima li takvih koji barem jednu večer nisu proveli u prepunoj čajnoj kuhinji ili na klupicama sve dok ih zaštitari nisu otjerali? Ima li takvih koje putevi nikada nisu odveli na Savu, pa makar tek u Slastu na sladoled?

Studentski dom Stjepan Radić, ili jednostavno Sava, postao je drugi dom mnogim studentima koji su se otrgnuli od rodna grada odlučivši školovanje nastaviti u glavnom gradu Hrvatske. Sobičak od nekoliko kvadratnih metara postao im je jedino utočište, tete iz menze najbolje kuharice, cimeri kasnonoćni savjetnici, a savsko društvo nezamjenjivo. I ono koje se pamti cijeloga života. O tome nam svjedoči i Damir Tomas koji nas je nedavno oduševio svojim fotografijama u Facebook grupi Save. Prisjetivši se svojih savskih dana i iz kutija iskopavši gomilu uspomena, ispričao nam je ukratko kako je na Savi bilo krajem 80-ih i početkom 90-ih.

Damir Tomas diplomirao je drvnu tehnologiju na Šumarskom fakultetu, a, kako kaže, Sava je bila njegov dom između godina 1989. i 1993. Nakon toga je nastupio Domovinski rat, a zatim je petnaestak godina radio u proizvodnji. Danas je profesor stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, a kaže kako se studentskih dana uvijek rado sjeti.

– Prvih nekoliko godina nakon diplome i povratka u Osijek svako sam malo izmišljao razloge kako moram u Zagreb, pa bih posjetio prijatelje i prošetao Savom. S vremenom život ide dalje, ali lijepe uspomene uvijek ostaju. –

Iako se predratno vrijeme znatno razlikovalo od današnjega, navodi da su i nekada kuhala i televizori u studentskim sobama bili strogo zabranjeni. Ilegalaca je uvijek bilo, kontrole su bile česte, a bježanja i skakanja s prvog ili čak drugog kata nisu bila rijetka. Dodatna opasnost u ono vrijeme bile su tzv. špije koje su upravitelju dojavljivale tko što priča i tko gdje spava. Ipak, nastavlja, dosta im je toga bilo progledano kroz prste; u to je doba najvažnije bilo da se studenti ne organiziraju politički te da ne podrivaju temelje samoupravnog socijalizma.

– A onda je došao rat i naš je upravitelj odjednom postao veliki domoljub i demokratskog opredjeljenja. Dao je izbaciti sve tomove Titovih govora sa kongresa KPJ-a iz knjižnice i kupio Milu Budaka. Iskreno, nisam čitao ni jedno ni drugo – dodaje.

Damir Tomas navodi kako su on i njegovi prijatelji osnovali Fotoklub na Savi, a uz to i dobili ideju za pokretanjem manekenske agencije Fime. Organizirali su i tečajeve za manekene i fotomodele te prodali preko stotinu umjetničkih fotografija sektoru prehrane studenata.

– Nažalost, najbolje su nestale ili završile po kancelarijama uprave. Možda je još poneka ostala u restoranima. – dodaje. – Dosta smo i radili kako bismo financirali svoje studiranje. U ono je vrijeme svatko morao imati nekoliko iskaznica s fotografijama pa smo i ovdje vidjeli priliku za zaradu, a studentima je bilo jeftinije nego slikati se u gradu. Ponekad se pitam kada smo učili!

Društvo iz fotokluba; FOTO: Damir Tomas.

Kao jednu od najdražih uspomena sa Save izdvaja ostvarenje njegova sna – Johnnyja i Azru u dvorani Pauk, u postavi s Juricom Pađenom i nezamjenjivim Borisom Leinerom.

– E, moram ispričati zgodu s koncerta. Ja i moj cimo fotografi. Ja zauzeo poziciju ispred Johnnyja i ne mrdam. Cimo je bio nemirna duha pa se skroz pokušavao popeti na binu. Redari su ga stalno izgurivali i par puta morali skidati s bine. Tako se on smirio iza bine kad, eto nezgode, Borisu pade neka leptir-matica sa činela. Redari se uzmuvali, Boris nervozan ustaje, svi traže jer koncert mora ići. Johnny kad kaže „Dobro veče!“ svira bez prestanka sat i pol sve do „Hvala lijepo, laku noć!“ Moj cimer vidio gdje je pala matica i pokazao redarima. Nakon toga su ga pustili na binu pa se provlačio između bubnjeva i Pađena i snimao bez cenzure. Tako smo mi ostali fotografi morali paziti da nam ne uleti u kadar. Cimo mi je kasnije postao i vjenčani kum, ali ne zbog te zgode s leptir-maticom. – prepričava.

Prisjeća se starih vremena i drugog svog cimera, nekadašnjeg skojevca koji je na nagovor svoga ogranka počeo prodavati Tuđmanove slike po poduzećima.

– Svi smo ga zezali i, naravno, slikali se s njegovim Tuđmanom jer mu prodaja baš i nije išla. –

Prodaja Tuđmanovih slika po poduzećima na nagovor Saveza komunističke omladine Jugoslavije; FOTO: Damir Tomas.

Kao član Odbora za podizanje spomen-obilježja Stjepanu Radiću svjedočio je brojnim zgodama, a ističe kako su se poprilično loše snalazili u demokraciji. Jedna od ideja bila je donijeti dio Berlinskog zida i ispisati jedan od Radićevih poznatih citata o totalitarnim režimima, no Odbor je nije prihvatio, već je usvojena ideja o bisti kakva danas stoji u središtu studentskog doma.

– Zezali su i mene jer sam bio u Odboru za podizanje spomen-obilježja Stjepanu Radiću. Kada mi je dosadilo sastančiti, onda su znali doći po mene i nagovarati me da dođem na sastanak, a ja bih se izvlačio da moram učiti. Onda je predsjednik Odbora pred mojim cimerom rekao: „Pa dobro, zar tebi ništa ne znači ime Stjepana Radića?!" I danas me kum zna zezati tom rečenicom. – prepričava.

Odbor za podizanje spomen-obilježja Stjepanu Radiću; FOTO: Damir Tomas.

Damir Tomas za kraj sažima te mladim naraštajima ostavlja životni savjet.

– Uglavnom smo bili mladi i neozbiljni, željni zabave i događanja, pa čak i kad je počeo rat, a trudimo se takvima biti i danas. Tako da smo dosta neozbiljni za svoje godine I savjet: budite i vi takvi! –

Još nekoliko isječaka iz savskog života iz privatne arhive Damira Tomasa možete pronaći u fotogaleriji

Komentari na članak

Vezani članci

tribina na temu „Ozljede u sportu, prevencija i rehabilitacija“

Studentski dom Stjepan Radić

Stručna tribina: „Ozljede u sportu, prevencija i rehabilitacija“

Za sve studente sportaše i rekreativce koji žele naučiti nešto više o prevenciji i rehabilitaciji sportskih ozljeda

Jadno povrće

Student Vulgaris

Student, pa još i vegetarijanac

Hrvatska je zemlja u kojoj 78 posto ljudi smatra vegetarijanstvo početnim korakom priključivanja sekti. Naravno, dio nemesojeda trenutno studira (ne samo na Filozofskom), što znači kako se većinom hrane u okolnim menzama. No, jesu li hrvatske menze prilagođene studentima koji ne jedu meso?

Kasica prasica

Popis izdataka

Troškovi prosječnog studenta

Redoviti si ili izvanredni student koji muku muči sa zbrajanjem troškova i traženjem načina kako preživjeti mjesec, a pritom si ne uskraćivati džeparac za izlaske i ostale aktivnosti. Čitaj dalje, imamo rješenje za tebe!

Obnova studentskih domova - paviljon na Cvjetnom

Studentski centar u Zagrebu

Od danas možete rezervirati sobu u novim paviljonima na Cvjetnom i Savi

Jednostavnim postupkom svoju staru sobu, odnosno onu u kojoj ste boravili prošle akademske godine, rezervirate 21. prosinca od 8:00 do 22. prosinca u 14:00. Sve ostale možete birati od 23. do 28. prosinca.

Korice knjige: Bruno Bušić - Jedino Hrvatska /Ziral 1983.g.

Retrospektiva

Slijed događaja na hrvatskom sveučilištu

Donosimo vam članak koji prenosi događaje na zagrebačkom Sveučilištu davne 1971. objavljen u Hrvatskom listu pod perom Brune Bušića.