Užasavajuća stvarnost nekih prošlih vremena
Srednjovjekovni su gradovi, osim vanjskih neprijatelja, najčešće strahovali od unutarnjih problema o kojima niste ništa znali - sve dok niste pročitali ovaj članak.
Srednjovjekovni su gradovi, osim vanjskih neprijatelja, najčešće strahovali od unutarnjih problema o kojima niste ništa znali - sve dok niste pročitali ovaj članak.
Jednoga dana, kada će biti moguće vremeplovom putovati uzduž i poprijeko, dvaput razmislite je li prošlost pravi odabir za putovanje. Antički svijet i srednji vijek svakako imaju svoje čari, ali mi o njima nećemo ovdje raspravljati.
Misao „Da sam bar živio u to doba!“ neće toliko tinjati u vama nakon što prođemo kroz ovaj popis događaja koje sigurno niste ugledali na filmskim platnima ili u školskim udžbenicima. Vitezovi, princeze i ostali narodni junaci sigurno nisu htjeli da se upoznate s ovim aspektima njihovih života, ali usprkos tome mi vam donosimo pet užasavajućih stvarnosti koje su „izrezane“ iz povijesnih knjiga.
1. Dobrodošli u predkanalizacijsko doba
Jeste li razmišljali o tome kako se prije pojave kanalizacijskog sustava rješavalo pitanje odlaska na sanitarno mjesto za vršenje nužde? Sumnjam da jeste. Štoviše, ono nije bilo toliko sanitarno i opuštajuće kao današnji „vodeni ormari“ (op.a. water closet), već su to bili vlažni i kameni ormari koji nas nisu vodili ni u kakvu Narniju, već izravno u duboke jame prepune čudesa o kojima nije pristojno pričati.
Također, vaša se stražnjica mogla doslovno zapaliti uslijed sagorijevanja raznih ispušnih plinova koji su, pomiješani s metanom, činili kobnu kombinaciju. Zbog toga su brojni rimski zahodi imali iscrtane likove božice Fortune i čarobne stihove koji su ih branili od „zahodskih demona“, kako su ih tada oslovljavali.
Zatim je došao srednji vijek i stvari su postale puno – gore. Kako su gradovi postajali sve gušće naseljeni, zbrinjavanje izmeta proporcionalno je postajao sve veći problem. Ljudi su pokušavali biti inventivni na razne načine. Prva ideja bila je: „Zašto ne iskoristiti sav taj prostor u dvorištu?“. Kopanje privatnih jama ipak se pokazalo kao nesretno rješenje koje je susjedima pružilo jedinstvenu priliku za usavršavanje pisanja sudskih tužbi. Sljedeća je ideja bilo povezivanje nekoliko kućanstava u isti sustav pomoću podzemnih drvenih cijevi koje su sve „blago“ izbacivale u najbližu ulicu. To bi bilo genijalno rješenje, međutim božica Fortuna htjela je da ulice postanu mjesta koja često posjećujemo, a drvene su cijevi prirodno stanište zapetljanih i smrdljivih čvorova koje nije bio pravi užitak otpetljavati.
Naravno, bilo je i onih koji nisu marili za privatne jame i improvizirane odvodne sustave, već su svoju dužnost obavljali na licu mjesta – čak i u zatvorenim objektima. Loša higijena, nemar i nedostatak sredstava za čišćenje od tih su prostora stvorili prave koktele strave i užasa - slojevite podne obloge koji su podsjećali na đavolje lazanje.
Na papiru, stanovnici su dvoraca i ostalih plemićkih utvrda imali nešto bolje uvjete, jer su njihove nastambe sadržavale kanalizaciju koja se protezala ispod površine drvenih parketa. Jedini nedostatak tog briljantnog rješenja bilo je drvo, koje je, u kombinaciji s tekućim bakterijama koje su tekle direktno ispod, trunulo u rekordnom vremenu. Brojni su ljudi zbog toga nastradali, uranjajući u vlastite „rijeke snova“.
2. I najmanja kožna deformacija smatrana je smrtnom bolešću
Imate li problema s aknama? Ili možda netko u vašoj obitelji ima psorijazu? Ako je tako, budite sretni što živite u vremenu kad su nezrela zadirkivanja najveća sramota koju ćete doživjeti, jer da ste bili rođeni prije tristotinjak godina vjerojatno biste živjeli životom deformiranog izopćenika iz društva. Uzmimo na primjer već spomenutu psorijazu, kroničnu bolest kože koja se danas prilično jednostavno tretira, dok je u srednjem vijeku, pogotovo nakon razdoblja dolaska Crne smrti, često bila krivo shvaćena kao kuga. To je automatski isključivalo „bolesnike“ iz društva; stavljala su im se zvona oko vrata kako bi ostali znali da opasnost dolazi; jednostavno, nalazili su se u poziciji izolacije od ostatka društva u kojemu više nisu imali što tražiti. Imati psorijazu ili bilo kakvu drugu deformaciju kože značilo je imati smrtnu presudu.
3. Nezaposleni, čuvajte kosti!
Ako uporno ne možete pronaći posao i čekate svoju priliku za dokazivanjem, kao što su Vladimir i Estragon čekali Godota, nisko samopouzdanje i pokoja zajedljiva riječ zabrinutih roditelja i ostalih nepozvanih glasnika najmanje je što vas treba brinuti. Naime, u Engleskoj se u 16. stoljeću neradnike tretiralo po jednostavnom principu – bičevanjem. Budući da su nezaposleni ljudi često morali lutati od mjesta do mjesta u potrazi za zaposlenjem, vlast ih je smatrala skitnicama i osobama koje čine kazneno djelo. Kazna je obično bila vezanje za kolica i bičevanje do krvi. 1547. zakon je promijenjen i bičevanje je, nasreću, prestalo biti uobičajenom praksom. Umjesto toga, nezaposleni su bili žigosani kao obična stoka i nerijetko su bili prisiljeni na ropstvo.
4. Tko se mača laća, taj mora da je student
Svi smo upoznati s današnjim razuzdanim studentskim tulumarenjem koje često prelazi sva pravila kulturnoga ponašanja. No, koliko god današnje studentske vratolomije i eskapade izgledaju razulareno, ništa se ne može mjeriti s pariškim studentima iz 13. stoljeća. Naime, njima nije bio strani pojam mačevima rješavati i najsitnije razmirice. Pritom ne govorimo o nekim pojedincima koji nisu mogli kontrolirati svoje ponašanje, već o organiziranim bitkama koje su uzrokovale na desetke smrtnih slučajeva.
Na primjer, 1229. grupa je studenata otišla na turneju po lokalnim gostionicama i nakon što su se propisno uneredili, započeli su svađu s gostioničarima oko cijene vina. Agresivni i razdraženi studenti okrenuli su svojim ponašanjem cijeli grad protiv sebe. Educiranim se momcima to nije nimalo svidjelo i sutradan su u većem broju odlučili riješiti problem s gostioničarima, ali i svim ostalim građanima, ovaj put naoružani mačevima.
Sličnu eskapadu ponovili su i kolege s Oxforda, koji su 1355. završili u sličnom obračunu s gostioničarima, samo što je ovoga puta u pitanju bila kvaliteta, a ne cijena vina. I tada su građani stali na stranu ugostitelja, a razulareni studenti još su jedanput preko mačeva išli potražiti svoju pravdu. Studenti su ubrzo bili obuzdani, a divljanje je uzrokovalo smrt 30 građana i 63 studenta.
5. Na kraju ćemo sve začiniti još jednom sočnom pričom
Sigurno ste već upoznati s čudnom vezom antičkoga svijeta s raznim začinima. Sol, papar i drugi začini nisu bili pristupačni kao danas, a čitava su carstva izgrađivana upravo na kontroli njihove razmjene. Tolika važnost nije davana začinima ne samo zato što su mogli sačuvati meso od kvarenja, već (ovdje stvari postaju čudne) zato što su začini smatrani onovremenim opijatom koji je razvijao ovisnosti. Nikome nije trebao heroin ili kokain, svi su bili navučeni na bosiljak i korijandar. U srednjem je vijeku začinsko bilje imalo presudnu važnost u iskazivanju moći i bogatstva, tako da je količina začina na svadbi pokazivala kolikim bogatstvom mladoženja raspolaže.
Današnje narko kartele možemo usporediti s ondašnjim europskim začinskim vladarima. U ratu za kontrolu nad muškatnim oraščićem, Nizozemci i Britanci su na arhipelagu Banda prvo pobili i zarobili lokalno stanovništvo, a zatim su ušli u nemilosrdan međusobni rat. Muškatni oraščić bio je toliko važan da je više od 6000 ljudi izgubilo život, jer se tada smatralo da muškat može izliječiti kugu.
