Istraživanje pokazalo: U stanju uzbuđenja dvostruko smo više spremni na seks sa životinjama

Posljednji članak iz serije Predvidljivo iracionalni započinjemo sa stavovima bihevioralnog psihologa s kojim smo i započeli. Naime, u posljednjih nekoliko tjedana bavili smo se temama koje su zanimale i Dana Arielyja. Obuhvatili smo tematiku od mehanizma samokontrole, odgađanja obaveza, praznovjerja pa sve do problematike koja je vrlo bliska studentima, a to su interakcija na nastavi ili upisivanje kolegija koji im se ne sviđaju. Posljednja tema kojom ćemo se baviti usko je povezana s osjećajem uzbuđenja i kako ono utječe na nas.

Na Sveučilištu Berkeley spomenuti psiholog i profesor provodi istraživanje sa željom shvaćanja na koji način funkcionira ljudsko predviđanje vlastitog ponašanja u uzbuđenom stanju. Određenu skupinu testirao je u dva slučaja – u uzbuđenom i u normalnom stanju. Dok su bili u oba stanja, odabirali su odgovore na pitanja te su na kraju oni uspoređeni.

U uzbuđenom stanju želja da sudionici istraživanja sudjeluju u nekim pomalo čudnim seksualnim aktivnostima bila je gotovo dvostruko jača. Ideja o stupanju u seksualne odnose sa životinjama bila je dvostruko veća u uzbuđenom stanju. Želja za sudjelovanjem u nekim nemoralnim seksualnim aktivnostima bila je pet puta veća u stanju uzbuđenosti. Uporaba prezervativa srozala se za 25% u uzbuđenom stanju.

Rezultati istraživanja nam jasno pokazuju kako u svim ovim stanjima ljudi nisu uspjeli predvidjeti utjecaj uzbuđenosti na svoje seksualne sklonosti, moralnost i odnos prema sigurnom seksu.

Kada je Robert Louis Stevenson 1886. godine napisao roman Neobičan slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea, odlično je prikazao dvojnu ličnost koja se krije u svima nama. Doktor Jekyll kao osoba na dobrom glasu i uzoran građanin suprotstavlja se nasilnom i izopačenom liku gospodina Hydea. Doktor Jekyll nema kontrolu niti zna što se događa kada njime vlada gospodin Hyde, a do upravo istog zaključka doveli su nas gore navedeni rezultati istraživanja.

– Nitko od nas, bez obzira na to koliko dobar bio, ne može predvidjeti učinak strasti na svoje ponašanje. Čak i najsjajniji i najracionalniji um obuzet strašću postaje apsolutno i potpuno različit od onoga što vjeruje da jest. Štoviše, ne samo da ljudi imaju pogrešna predviđanja o sebi samima, njihova su predviđanja općenito pogrešna.

Cilj ove serije sastojao se od propitivanja samih sebe i vlastitog ponašanja. Nerijetko svoje postupke i vjerovanja ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Kao što smo vidjeli u prošlim člancima, na naše rasuđivanje može utjecati veliki broj faktora, poput treme, nesigurnosti, uzbuđenja i slično. Sve ono što na bilo koji način može zamagliti naš razum i donošenje odluka.

Na samom kraju, ono što smo željeli postići serijom Predvidljivo iracionalni nalazi se upravo u tome da je potrebna sumnja. Ništa oko nas nije crno-bijelo, pa tako ni mi sami, ni naš razum. Nevjerojatan broj čimbenika nalazi se uz naše rasuđivanje prilikom donošenja odluke, a mi moramo biti svjesni svakoga od njih. Naše odluke i postupci nisu racionalni, oni su iracionalni. I kao da to nije dovoljno loše, oni su predvidljivo iracionalni.

Složeno ljudsko ponašanje bizarno je i vječno promjenjivo, ali ako smo svjesni te činjenice, onda možemo nešto i napraviti po tom pitanju. Ako ste se samo jednom zapitali i promislili o vlastitom ponašanju čitajući ove članke, onda smo uspjeli u vlastitom naumu.