Engleski naš svagdašnji – anglizmi u hrvatskom jeziku

Da su lektori portala Studentski.hr osim u opažanju pogrešaka vješti i u pisanju, odlučili su vam pokazati nizom članaka o problemima s kojima se svakodnevno susreću. A kako biste uhvatili koje zrnce lektorske mudrosti i otkrili što to lektorima zadaje glavobolje, redovito pratite lektorske kronike.

Posljednjih se tjedana vjerojatno mnogi od nas mogu poistovjetiti sa sljedećim scenarijem: kod kuće smo, bingeamo omiljene serije, svakodnevno chatamo, postamo storyje, pratimo evente na društvenim mrežama, ali i online predavanja, međusobno si linkamo memeove, povremeno uploadamo zadaću ili neki drugi content na online platformu i trudimo se imati respecta prema ukućanima te se svi međusobno suportamo.

Ako ste prethodnu rečenicu pročitali bez problema ili posebnog čuđenja, tada vam spomenute riječi zasigurno nisu nimalo strane. No jeste li ikada pomislili da bi vam možda trebale biti malo više strane nego što uistinu jesu? Radi se, dakako, o mnogobrojnim anglizmima u hrvatskom jeziku koji prodiru u sva područja našeg života. Njima se služimo svi i prisutni su svugdje – u razgovorima kod kuće, u školi, na fakultetu, poslu, u medijima, na televiziji te osobito na društvenim mrežama. Anglizmi su sve riječi engleskog podrijetla koje su udomaćene u hrvatskom jeziku, a mogu biti ili potpuno usvojene i prilagođene standardnome hrvatskom jeziku ili posuđene, ali tako da su zadržale izvorni oblik. I dok ih je velik broj potpuno usvojen u skladu s pravilima našeg jezika (primjerice riječi tenis, boks, sendvič ili vikend), svojevrstan problem počinje predstavljati priljev riječi koje koristimo u jednakom obliku u kojem ih nalazimo u izvornome jeziku. Budući da utjecaj engleskog jezika posljednjih godina jača nesmiljenom brzinom, preuzimanje engleskih riječi postalo je sasvim uobičajeno u mnogim jezicima svijeta, a naš jezik u tome nije iznimka. S jedne se strane uviđaju mnoge koristi od posuđivanja stranih riječi – one pridonose lakšoj komunikaciji s ljudima iz svih dijelova svijeta, unapređuju jezik i društvo te otvaraju mogućnost lakšeg zapošljavanja. S druge strane, takve riječi prijete izvornosti jezika koji ih prihvaća i predstavljaju opasnost od gubitka značajnih dijelova tog jezika.

Jezikoslovka Nives Opačić u knjizi Hrvatski ni u zagradama navodi niz engleskih riječi i izraza koji su se u izvornome obliku i bez pravog prilagođavanja ustalili u našem jeziku te time ispravne hrvatske izraze nepravomoćno osudili na zaborav. Objašnjava kako je današnja globalizacijska dinamika dovela do znatnih promjena u hrvatskom jeziku koji bismo stoga mogli nazvati ni više ni manje nego hrengleski – korijen je takvih riječi engleski, a nastavak je hrvatski, pa tako dolazimo do riječi poput downloadati, shoppingirati, linkati i mnogo drugih. Opačić se obračunava i s riječima kao što su chat, što bi u hrvatskom jeziku označavalo virtualno brbljanje ili čavrljanje, feedback, pod kojom se misli na povratnu informaciju o nečemu, i benefit, riječ za koju u hrvatskom ne bi smjelo biti mjesta jer ima mnoštvo prikladnih izraza kao što su dobit, povlastica, korist, prednost, dobrobit i pogodnost, ali nekako ipak pronalazi put mimo njih i ustaljuje se u našem rječniku. Spomenutim riječima post (objava), event (događaj, događanje), link (poveznica) i raznim drugima toliko smo se navikli koristiti da se ponekad dvaput moramo zapitati koji je uopće hrvatski naziv za uploadati.

U anglizme ubrajamo i mnogobrojne tipične engleske izraze, fraze i rečenične konstrukcije kojih u hrvatskom jeziku (nažalost) također ima napretek, iako bez prave potrebe. Pođemo li od najaktualnijih primjera, možemo spomenuti socijalnu distancu (social distance) koju smo do sada već svi navikli držati, a koja nije ništa drugo nego (fizički) razmak. Zanimljiv je i primjer koronavirus koji je u vrlo kratkom vremenu ušao u čestu uporabu, pa se već udomaćio u tom obliku i neki ga pravopisi odobravaju, no za razliku od takve engleske konstrukcije (coronavirus), u hrvatskom se jeziku ime, u ovom slučaju virusa, stavlja iza apozicije – imenice koja ga opisuje – a ne ispred, pa bi pravilnije bilo reći virus korone, kao što se kaže i virus gripe. Na dnevnoj bazi izravan je prijevod engleskog izraza on a daily basis i neopravdano je zamijenio hrvatske izraze koji označuju da se nešto događa svakodnevno ili iz dana u dan. Isto se dogodilo i s izrazom učiniti nekoga sretnim – zašto se više nikome ne sviđa lijep i jednostavan glagol usrećiti? Na jednak način nestaju i mnogi drugi glagoli, primjerice uljepšati, uvećati, umanjiti i slično.

Fraza ono što je važno jest možda je i najproblematičnija. Zabavno je gledati kako neka osoba na televizijskome programu važno započne rečenicu tim riječima (misleći da tako, valjda, zvuči stručnije, dramatičnije, pametnije) i onda obično zastane na sekundu i zbuni se jer ne zna kako bi je prirodno nastavila, s obzirom na to da je ni ne može nastaviti u duhu hrvatskog jezika. To je nepotreban i izravan prijevod engleske fraze (what is important is...) koju je ispravno prevesti tek s dvije kratke riječi – važno je. Može se čuti i verzija ono što vam želim reći je da je – nespretno zapletanje i lutanje sintaktičkim bespućima očito je lakše od upotrebe izraza želim vam reći. Osim toga, u medijima se gotovo svakodnevno mogu čuti ili pročitati izrazi poput u našim životima, kućama i slično, kao da svaki čovjek ima više od jednog života i više kuća u kojima trenutno živi. I to je, dakako, utjecaj engleskog jezika i izraza our lives i their homes, no u hrvatskom jeziku takvoj množini nije mjesto. A kad političar u večernjim vijestima kaže da nekome treba pružiti suport ili kad čujemo da je netko ili nešto postalo viralno, nameće se pitanje kako bi to starije osobe, naše bake i djedovi, roditelji, ali i neki među nama mlađima trebali shvatiti, jer ne vlada svatko savršeno tim sveprisutnim engleskim jezikom.

Na kraju postaje jasno da dobro poznavanje i često korištenje engleskog jezika neprijeporno pruža mnogo, ako hoćete, benefita našoj svakodnevici, no ipak ne bi bilo loše dati prednost nekim oblicima u hrvatskom jeziku koji su prirodniji i uvrježeniji. To nipošto ne znači da moramo početi hejtati neprilagođene anglizme jer bi izbacivanje ustaljenih riječi i izraza iz vlastitoga vokabulara bilo ne samo borba s vjetrenjačama nego i nepotrebno odupiranje današnjemu modernom svijetu i prirodnim promjenama jezika. Umjesto toga, mogli bismo pokušati osvijestiti činjenicu da nam nisu uvijek potrebne strane riječi jer već otprije imamo lijepe i primjerene hrvatske riječi, a samo uz zajednički trud te njihovo aktivno korištenje i njegovanje možemo očuvati ljepotu i bogatstvo vlastita jezika. Nije li takav cilj ipak malo plemenitiji od olakog prihvaćanja svakoga novog izraza koji nam današnje okruženje pruži ili nametne?