Čitanje pozitivno utječe na razvoj empatije i poboljšava socijalne vještine

Već sedmi put u životu čitate peti nastavak serijala o dogodovštinama Harryja Pottera i, iako znate točan redoslijed svih događaja, opet čitate kao da vam o tome ovisi život. Zaboravite jesti i čitanje završite u suzama (opet!) zbog Siriusove smrti te odjednom shvatite da se vani smračilo i da je prošao cijeli dan? Čestitamo, vi ste knjiški moljac! Čak i ako se u prethodnim redcima niste prepoznali, možda biste u svoj dnevni raspored mogli uvesti čitanje jer najnovija istraživanja knjiške moljce još jednom čine ponosnima na vlastiti status.

Ako vam se već mnogo puta dogodilo da se uzrujavate zbog papirnate sudbine nekog lika, a soba vam se pri čitanju redovito pretvara u stanicu između različitih galaksija paralelnih stvarnosti iz kojih se teško vratiti u vlastiti život – ne morate se zabrinjavati, s vama je sve u redu. Što je uopće stvarnost i što to smatramo stvarnim svijetom? Takvo iskustvo, osim što je vrlo zabavno i ugodno, također je korisno za vašu psihu. Keith Oatley, kognitivni psiholog na Sveučilištu u Torontu te pisac, kroz svoja je istraživanja došao do zaključka da se uživljavanje u priče o drugim ljudima može pozitivno odraziti na razvitak empatije i teorije uma, piše Washington Post.

– Kada čitamo o drugim ljudima, možemo se predočiti u njihovoj poziciji i zamisliti kako je biti ta osoba. To nam omogućuje da bolje razumijemo ljude i funkcioniramo s njima. –

Tijekom 2006. godine Oatley je sudjelovao u istraživanju koje je htjelo povezati čitanje fikcije s boljim rezultatima na testovima empatije i socijalnih vještina. Prvo se testirala sposobnost sudionika istraživanja da prepoznaju autore djela, čime se provjeravalo koliko su – i kakvih – knjiga pročitali. Zatim su sudionici podvrgnuti testu koji mjeri razinu empatije te onom koji mjeri sposobnost tumačenja mentalnih stanja drugih osoba tako što se fotografije očiju glumaca moraju povezati s odgovarajućom emocijom. Očekivano, rezultati su pokazali da su sudionici s višom razinom poznavanja autora djela postigli bolji rezultat na testu socijalnih vještina.

FOTO: Flickr

Istraživanje Raymonda Mara iz 2013. godine pokazalo je da proces zamišljanja scena tijekom čitanja pozitivno utječe na povećanje empatije i prosocijalnog ponašanja te da dijelovi mozga koji služe razumijevanju misli i osjećaja drugih rade punom parom dok procesuiramo priču koju čitamo. Na taj proces utječe i vrsta štiva kojim se bavimo jer se književna fikcija – nasuprot nefikcijskim ili popularnim žanrovima poput znanstvene fantastike – više usredotočuje na misli i osjećaje svojih likova.

– Na taj način iskusimo mnogo situacija tijekom kratkog perioda. Umjetnost je metafora. Kada čitamo, postajemo Ana Karenjina ili Harry Potter... Razumijemo ih iznutra. – tvrdi Oatley.

Oni koji studiraju književnost vjerojatno su već mnogo puta čuli da pisci, umjesto podvrgavanja tretmanu psihoanalize, pišu. Pisanje kao pripovijedanje teži samoiscjeljenju, pa nije teško za povjerovati da takva katarza prelazi i na čitatelja koji ukoričene tuđe osjećaje proživljava ispočetka. Često ih povezuje i s vlastitim iskustvima koja na taj način ponovno proživljava, ali iz nekog drugačijeg, sada razrađenog, aspekta. Takva psihološka istina, isprepletena s fikcijom do te mjere da ni sami više ne znamo zašto plačemo nad sudbinama Siriusa Blacka, Dobbyja ili Severusa Snapea, fenomen je koji će se uvijek moći iznova proučavati. Upravo nas zato čitanje i osjećaji koje ono u procesu proizvodi povezuju sa samim smislom našega postojanja.

FOTO: Flickr

Nadamo se da vas je ovo potaknulo da uzmete u ruke neku dobru knjigu i s njom otputujete u drugi svijet. Ako nije, preporučujemo Harryja Pottera. Već ćete se nakon prve stranice toliko uživjeti da nećete ni shvatiti što vas je snašlo!