HRVATSKA KULTURNA I POLITIKA POVIJEST 18. i 19. ST. – prvi kolokvij U potrazi za mirom i blagostanjem: Hrvatske zemlje u 18. stoljeću Politička zbivanja Početkom 18. st. Hrvatska je bila podijeljena između: Habsburške Monarhije (Banska Hrvatska, Vojna krajina, Međimurje i Pazinska knežija koja je bila dio pokrajine Kranjske) Mletačke Republike (Mletačka Istra – zapadni dio poluotoka, u unutrašnjosti do Plomina; Mletačka Dalmacija – od Rta svete Magdalene do južnije od Neuma uključujući otoke od Krka do Korčule + Mletačka Albanija) Osmanskog Carstva Dubrovačka Republika (Dubrovnik, Elafitski otoci, od Cavtata i Konavala do Pelješca) Rat za španjolsku baštinu (1701. – 1714.) Rákóczyjeva buna (1711.) Drugi morejski rat/ Mali rat (1714. – 1718.) – Osmanlije pokušavaju vratiti izgubljene teritorije, 1716. uključuje se HM (princ Eugen Savojski) Mir u Požarevcu (1718.) HM dobila Srijem, Banat, teritorij između Drine i Morave s Beogradom, Pounje i desna obala Save + sklapanje ugovora o slobodnoj trgovini rijekama, opnom i morem s Osmanskim Carstvom MR izgubila uporišta na Kreti i Peloponezu, ali proširila teritorij u dalmatinskom zaleđu 1737. – HM kao ruska saveznica ulazi u rat protiv Osmanlija i doživljava velike poraze (npr. kod Banje Luke 1737.) Mir u Beogradu (1739.) – nepovoljan za HM 1741. granica ponovno određena tokom Dunava, Save donjim tokom Une (Hrvatska gubi prostor tzv. Turske Hrvatske koji bio između Une i Vrbasa i Bosansku Posavinu) 1788. – 1791. – ruska carica Katarina II. Velika i Josip II. Idu u rat protiv Osmanlija. Mir u Svištovu (1791.) Leopold II. mora, zbog revolucije u Francuskoj, nezadovoljstvom ugarskog i hrvatskog plemstva reformom Josipa II. i njegove smrti, pristati na vraćanje granica na stanje iz 1741., unatoč uspjesima generala Gideona Ernesta Laudona. 1795. – razgraničenje kojim je okončano 4 stoljeća protuosmanskih ratova na našim prostorima Hrvatska dobila Dvor na Uni, Drežnik, Cetingrad te područja u istočnoj Lici (Petrovo Selo, Lapac i Srb) Reforme započeo car Karlo VI. (ugarsko-hrvatski kralj Karlo III.), a nastavljaju Marija Terezija i Josip II. Cilj je bio integracija svih zemalja habsburške Krune – podizanje financijske, vojne i vanjskopolitičke moći HM. Županije su temeljne upravne jedinice, njima je povećan kraljev utjecaj. Nakon oslobađanja, Slavonija je 1688. direktno podređena Dvoru, a 1740-ih, podijeljena je na civilni (od 1745. Požeška - sjedište u Požegi, Virovitička – u Osijeku i Srijemska županija – u Vukovaru) i vojni (Gradiška, Brodska i Petrovaradinska pukovnija) dio. Civilni je dio bio pod Hrvatskim saborom i banom, a vojni pod upravom Dvorskog ratnog vijeća. 1755. – buna seljaka u Križevačkoj županiji; podban Ivan Rauch guši uz pljačku, palež i ubojstva; Mihael Althan za Mariju Tereziju traži rješenje; 1759. hrvatske županije (Varaždinska, Zagrebačka i Križevačka) preustrojene su po uzoru na ugarske i slavonske) + veliki župan Zagrebačke i Križevačke županije i podban više nisu ista osoba Severinska županija (1776. – 1786.) i Riječka gubernija osnovane su radi promicanja trgovine prema Jadranu. Josip II. - 1785. ukida županije i dijeli Zemlje Krune svetog Stjepana na 10 okružja; na mjestu Severinske uspostavlja Ugarsko primorje sa sjedištem u Rijeci Vojna krajina – ukidaju se kapetanije i vojvodstva; osnivaju se generalkomande, pukovnije, bataljuni i satnije; gubi isključivo obrambenu svrhu i postaje glavna vojna baza HM; ban samo dobiva prostor između Kupe i Une (Banska krajina), ali odgovara Dvorskom ratnom vijeću) U Dalmaciji, nakon Požarevačkog mira nema ratnih operacija, ali na pograničnim područjima probleme stvaraju hajduci. Trzavice na južnim obroncima Velebita na pograničnom području HM i MR (sječa šume, krađa stoke i sl.) 1774. – carska vojska upada na mletački teritorij Novigradska konvencija prijateljstava (1776.) – definirano pogranično rješenje Sukobi traju do kraja MR Na početku 18. st. hrvatsko je plemstvo podijeljeno Zagrebački biskup Emerik Esterhazy i protonotar Juraj Plemić vodili su one koji su se zalagali za približavanje Beču Adam Keglević i obitelj Erdödy zagovaraju zbližavanje s ugarskim plemstvom Ne zalažu se za očuvanje zasebnosti unutar Zemalja Krune svetog Stjepana pa imaju manju podršku Hrvatska pragmatična sankcija – Hrvatski sabor priznaje pravo nasljedstva ženskoj habsburškoj lozi koja će posjedovati Austriju i unutaraustrijske zemlje Karlo IV. (otac Marije Terezije) 1713. donosi Pragmatičnu sankciju kojom omogućava da žena dođe na prijestolje Marija Terezija Rat za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) – muževi kćeri Josipa I. osporavaju prao na prijestolje Mariji Tereziji Prvo reformama središnju upravu postavlja kao autoritet lokalnim; stavlja lokalna vladarska izvršna tijela pod nadzor Dvora; 60-ih se bavi socijalnim pitanjima (položaj seljaka, reforma školstva i zdravstva) Savjetnici koji su inicirali reforme: grof Friedrich Wilhelm von Haugwitz koji je težio podređivanju lokalnih vlada Dvoru i državni kancelar Wenzel Anton Kaunitz (nakon Sedmogodišnjeg rata) koji je radio na jačanju pokrajinskih vlada u odnosu na staleške sabore. Ustrojeni Directorium in publicis et cameralibus i Vrhovni sud. Nakon čeških i austrijskih zemalja, reformirane su i Zemlje Krune sv. Stjepana Najznačajnija reforma u Banskoj Hrvatskoj – osnivanje Hrvatskog kraljevskog vijeća (1767.) koje je upravljalo političkim, gospodarskim i vojnim pitanjima (smatra se prvom hrvatskom vladom, ima povjerenstva za određene sektore npr. školstvo) – na čelu je ban s 5 savjetnika, do požara 1776. sjedište u Varaždinu, onda u Zg smanjena je važnost sabora Novi porezni sustav (zbog vanjskopolitičke konkurentnosti i stalnog financiranja vojske) – stalni porez; širenje porezne osnovice na veći broj stanovnika; nadzor nad lokalnim financijama u Hrvatskoj je Hrvatski sabor bio središnja porezna ustanova, a novci su išli za održavanje Banske krajine – Banskom diplomom (1750.) određeno da 3 hrvatske županije i slobodni gradovi moraju godišnje plaćati 40 000 forinti u osnovnu vojnu riznicu za uzdržavanje vojske u Banskoj krajini 1770. porez povećan na 70 000 forinti 1779. – ukida se Hrv. Kralj. Vijeće; svi njegovi poslovi prelaze Ugarskom namjesničkom vijeću – Banska Hrvatska gubi samostalnu poreznu upravu 1756. – Slavonski urbar za Požešku, Virovitičku i Srijemsku županiju + sličan urbar 1780. za područje hrvatskih županija – reguliraju kategorije zemljišta u sklopu jednog selišta, kmetska prava i obaveze. Prve škole osnovane u Vojnoj krajini – njemačke škole dijelom financirane od države Opći školski i obrazovni sustav za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje (1777.) – vrhovna uprava školstva podređena Dvoru; područje je podijeljeno na školska okružja Reformom obrazovnog medicinskog fakulteta nastaju sposobniji liječnici Sanitarni dvorski odbor (1753.) 1770. Generale Normativum Sanitatis – zakon kojim je propisano obrazovanje i način rada medicinskog osoblja; osnivanje sanitarnih komisija; propisi vezani uz Sanitarni kod Temišvarsko društvo (1759.) – gospodarski pomaci; poticaji; evidencija o stanju prometnih puteva i sl. + vlastelini započinju manufakture Mletačka Republika Nakon Drugog morejskog rata, dobivenu zemlju dijele onima koji su se istaknuli u ratu. Grimanijev zakon (1755. i 1756.) – niz terminacija providura Francesco Grimani Prava i obveze vezane uz nove zemljišne posjede Reforme nisu donijele očekivana poboljšanja, djelomično zato jer je MR teško nosila sa izazovima modernog doba. Unatoč dugo priželjkivanom miru, nije bilo posebnog gospodarskog i demografskog uzleta. (Pred)preporodna zbivanja u Dalmaciji najavljuju protumletačka djela Cvit razgovora (1747.) koja je pisao kapelan hrvatskih oltramarina (mletačke prekomorske postrojbe) fra Filip Grabovac potaknut sudbinom i položajima mletačkih vojnika. Josip II Reformama nadmašio sve druge vladare. Želi stvoriti jedinstvenu (Krunu svetog Stjepana, kojom se nije okrunio, prenosi u Beč kao muzejski primjerak) i centraliziranu državu. Sva je vlast bila u njegovim rukama. Patent o vjerskoj toleranciji (1781.) – pripadnici svih vjeroispovijesti su jednaki. Biskupi su davali Zakletvu kruni, a papi je bilo zabranjeno bez careva dopuštenja izdavati bule i komunicirati sa svećenstvom u HM. 1781. zabranjeni su svi samostani koji se ne bave obrazovanjem, njegom bolesnih i dušobrižništvom. + zabrane većine procesija, nekih blagdana, odredbe o obrazovanju svećenstva sve do regulacije broja i dužine svijeća na oltaru Zalagao se za obavezno obrazovanje od 6 do 12 godine. Administrativne reforme – najjače odjeknule u Ugarsko - Hrvatskom kraljevstvu Njemačkim jezikom (1784. službeni jezik uprava na području Monarhije, 1786. u hrv i ugr županijama) i jednakim zakonom za sve, nastoji se smanjiti moć zemaljskih parlamenata 1785.- podjela na 10 okružja umjesto županija Ukinute staleške posebnosti – jednakost pred zakonom; ukinuta tortura u sudskom procesu i smrtna kazna; ubrzana procedura; bolje obrazovanje sudaca i odvjetnika, 1787. izdan novi kriminalni zakon 1782. u Češkoj/ 1785. u Hrvatskoj i Ugarskoj – Patent o emancipaciji kmetova. Veljača 1789. – patent sa novom poreznom i poljoprivrednom regulacijom (ukinut 1790.) Na samrti je opozvao sve osim patenta o vjerskoj toleranciji i slobodnom seljenju seljaka, u Hrvatskoj obećava saziv Sabora i vraća ustav na onakav kakav ga je zatekao, vraća Krunu svetog Stjepana. Naslijedio ga je Leopold II. 1790. Hrvatski sabor odlučio je priznati ingerenciju Ugarskog namjesničkog vijeća (UNV) dok nam se ne vrate teritoriji pod MR i Osmanlijama. 1791. ozakonjen prijedlog o zajedničkoj kontribuciji i UNV potvrđeno za hrv vladu Pritisci oko uvođenja mađarskog u upravu i škole – Hrvati suprotstavljaju ilirski jezik; 1791. mađarski uveden kao neobavezni predmet u školama. U Dalmaciji, pobune pod utjecajem Francuske revolucije. 84 poglavara naselja i župa na franjevačkom zboru u Karinu tražili su sjedinjenje s Hrvatskom – u Banskoj Hrvatskoj, slične akcije predvodio je Maksimilijan Vrhovac. U Boki kotorskoj, podijelili su se na 4 struje (sjedinjenje s Dalmacijom i Hrvatskom, pristaše MR, pristaše demokratske vlade i pristaše vladike Petra I. Petrovića). Mir u Leobenu (travanj 1797.) koji je potvrđen u Campoformiju ( listopad 1797.) – HM dobiva MR posjede u Istri, Dalmaciji i Boki kotorskoj (Matija Rukavina – vojni upravitelj; grof Rajmund Thurn – carski komesar) Političke ustanove Ban – najviša ustanova u Banskoj Hrvatskoj Dvojak položaj (regnum – zajednička vladavina kralja i staleža u Banskoj Hrv) – najviši predstavnik vrhovne kraljevske vlasti u zemlji i predstavnik plemstva pa ga se smatralo temeljem pravnog poretka i zaštitnikom staleških povlastica Kapetan Kraljevine – vrhovno vojno zapovjedništvo 1768. – vojne se odluke više vežu uz Beč Redoviti sudac Kraljevine – Banski stol bio vrhovno sudište za Bansku Hrv Predsjedao Saborom, držao izvršnu vlast (i vladareve i saborske odluke) Treći po hijerarhiji baruna u Ugr-Hrv Kraljevstvu (bitan i na tom saboru) Ugr-hrv velikaš s posjedom u Ban. Hrv koji se dokazao Habsburgovcima Morao surađivati s velikašima, ali do pola 18. st. prema vladaru velika autonomija Banski namjesnik gotovo uvijek zagrebački biskup Javne službe u Banskoj Hrvatskoj: podban (sudske ovlasti i izvršne ovlasti bana), prabilježnik (čuvar pečata i vodi saborski zastupnik), kraljevski blagajnik (čuva blagajnu i vodi brigu o plaćanju poreza), kancelarijski službenici i zastupnik siromašnih Veliki župan - predstavnik kralja u županiji predstavnik kralja, sudbene i izvršne vlasti te posrednik između vladara i županijskog plemstva dužan boraviti u županiji, redovno održavati županijske skupštine i oslanjati se na županijski magistrat u upravnim poslovima često se postajalo kao nagrada pa je često magistrat vodio jer župan nije obitavao u županiji; postojala praksa davanja u nasljedstvo bogatašima s velikim posjedima u županiji ili kao pravo pripojeno određenim častima (biskupima i nadbiskupima) Javne službe u županiji: podžupan (predstavnik županije u Hrvatskom saboru), bilježnik (vođenje spisa, zapisnika sjednica i sl., kasnije mijenja odsutnog podžupana) i županijski blagajnik (vodi blagajnu, kontrolira plaćanje poreza); na čelu svakog kotara nalazio se plemićki sudac kojem su bila podređena tri plemićka podsuca (objavljivali su odredbe upravnih tijela, pazili na red u kotaru, prvostupanjski sud itd.) i županijski fiškal (tužitelj zločinaca, branitelj siromašnih) Hrvatsko kraljevsko vijeće (Kraljevsko vijeće za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju) – str. 3 iako je smatrano apsolutističkim instrumentom i nije prihvaćeno, u 30 g rada došlo je do značajnog pomaka u gospodarskom razvoju zemlje – uređenje trgovine, poticanje manufakture i lokalnog gospodarstva te obrtništva; sudjeluje u osnivanju visokoškolskih institucija, razvoj osnovnoškolskog obrazovanja; potiče izdavaštvo na narodnom jeziku; 1779. – ukida se, a ovlasti se prebacuju na Ugarsko namjesničko vijeće u Požunu Pazinska knežija – zasebna uprava; dio Kranjske, ali samostalna do Leopolda II.; namjesnik je kapetan koji sa zamjenikom ima političku, vojnu i sudbenu vlast Generalni providur – glavni u mletačkim prekomorskim stečevinama posrednik između središnjih mletačkih vlasti i pojedinih komunalnih upravitelj državnih dobara i prihoda stolovao u Zadru birao ga mletački Senat između članova Senata i najiskusnijih patricija u 18. st. uvijek bivši pomorski časnik za sve odgovarao senatu, od 17. st. često imao nadzornika mandat od 3 godine odjeli providurstva: tajništvo, računovodstvo, službe za administraciju, sudstvo, crkvu, financije i vojsku nadređen komunalnim upravama u pokrajini – autoritet raste u 18. st. Položaj, nakon ukidanja MR, preuzima austrijski civilni guverner (1797.); mjesto kneza u gradskim komunama preuzima sudac upravitelj Javne službe: tajništvo koje vodi upravitelj, fiskalni odvjetnik, javni arhivist, prevodilac na hrvatski i nadliječnik. Dubrovačkom Republikom presjedao je knez Mandat od mjesec dana, iduće 2 g ne smije biti ponovno izabran (Na čelu lokalnih samouprava bili su kapetani, knezovi i potknezovi + kaštelani utvrda s mandatom od godinu dana Bira Veliko vijeće apsolutnom većinom Senata Odgovara gradskim vijećima i podložan je sankcijama; u sudbenim pitanjima bile su nadležne posebne institucije Čuvao pečate, državne isprave i ključ grada Javne službe: izborni magistrati (birani među vlastelom u Velikom vijeću) – suci, vikar, blagajnici, knezovi i kapetani na izvangradskim područjima, upravitelji gradskih prihoda itd. 3 skupine službenika: u središnjim državnim uredima, u magistratskim uredima u gradu te službenike u kancelarijama kneževa i kapetana na izvangradskim područjima. Tijela vlasti: Hrvatski sabor – predlaže bana, imenuje kraljevske i županijske službenike na području Banovine Hrvatske; okuplja staleže i redove Kraljevstva; zasjeda 2-4 puta godišnje – saziva ban kad treba; najvažnija djelatnost je porezna uprava Odlukom da će o kontribuciji Kraljevine Hrvatske i triju županija odlučivati na Ugr-hrv saboru, Hrv sabor gubi važan aspekt pregovora s HM što će obilježiti hrvatsko-mađarske odnose Osim pravosudnih i fiskalnih pitanja, slobodni gradovi i županije imali su svoja tijela vlasti – Marija Terezija uređuje MR posjedi – Veliko vijeće (najviše zakonodavno tijelo, ali trebaju odobrenje MR; predsjeda knez; članovi su bili punoljetni plemići komune, a na kraju 17. st. i ugledni građani); Malo vijeće (upravljalo na temelju odredbi Velikog vijeća; članovi su komunalni knez, nekoliko sudaca i savjetnika) + Tajno vijeće u nekim gradovima (članovi Malog vijeća i nekoliko plemića kontroliraju financije i rješavaju poslove upravne naravi); Pučke kongregacije (brinu se za interese puka; kontroliraju financije); razne društvene korporacije i bratovštine I u DR Veliko vijeće (zakonodavna vlast; dubrovačka vlastela; potpuna autonomija; sastaje se po potrebi i obavezno 1. prosinca za odabir kneza za siječanj i važnih organa vlasti za iduću godinu); Senat ili Vijeće umoljenih (Vv delegiralo za svakodnevne poslove; 45 vijećnika – knez, malovijećnici, kazneni i civilni suci te najugledniji plemići koje je biralo Vv; smatran vladom Republike; odluke su bile neopozive); Malo vijeće (izvršna vlast; 7 vijećnika) Od 18. st., javne se službe financiraju iz javnih proračuna; jačaju one vezane uz financijsku upravu, poticanje gospodarstva i specifična znanja kao što su inženjeri, liječnici i učitelji. Javne službe u slobodnim kraljevski gradovima: kapetan (obrana grada), gradski bilježnik (sastavlja spise i vodi zapisnik sjednica gradskog vijeća), blagajnik (vodi financije) i gradski fiskus (vodi parnice u kojima se grad javljao kao stranka) Demografija Ekspanzija u cijeloj Europi zbog razvoja gospodarstva, obrazovanja, znanosti i tehnologije. Stanovništvo smatrano bogatstvom države (merkantilizam i kameralizam). Osim planskog naseljavanja, demografska se politika provodi stvaranjem državnih zaliha hrane i limitiranjem cijena proizvoda te oblikovanjem javnog zdravstva (npr. sanitarne komisije) + gradovi su sami imali obrasce Nakon Velikog bečkog rata (1683. – 1699.) počinje planiranje demografskog razvoja – vodi Dvorska komora, 1766. osnovana je Impopulationskommission, a u doba Marije Terezije oblikuje Državno vijeće. Na području MR, raste stanovništvo iako je područje pod utjecajem krize MR. Najviše doseljenika je sa područja Hercegovine, ali ih je manje nego prije DR doživljava gospodarski oporavak koji se pozitivno odražava na demografiju. Najviše doseljenika iz Hercegovine, pogotovo u drugoj polovici 18. st. kada oživljava gospodarski razvoj. U prvoj polovici 18.st., Slavoniju, Baranju i Srijem naseljavaju kršćanski prebjezi iz Bosne. Također dolaze iz Like i Gorskog kotara zbog gladi i nasilja vojnih vlasti, kasnije ih naseljavaju slavonski vlastelini (u sukobu s krajišnicima jer su i oni htjeli naseljenike) zbog manjka ljudi nakon Velikog bečkog rata te raznih epidemija (npr. epidemija kuge 1739.); ima i doseljenika iz njemačkih zemalja (utječu na razvoj obrta i trgovine). Prvi popisi stanovništva rade se u Skandinaviji. Kod nas, na području HM, nastaju u 18. st. Budući da su rađeni iz različitih razloga (porez, novačenje), i dalje nemamo potpune informacije o kretanju stanovništva u tom razdoblju – u Slavoniji ima dosta demografskih izvora jer je trebalo popisati stanovništvo oslobođeno od Osmanlija (poznati iz 1698., 1702. i 1736. koji su pisani zbog poreza). U Hrvatskom su državnom arhivu popisi za hrvatske i slavonske županije od 1772. do 1778 – važan je iz 1773. jer su sačuvani za svih šest županija. Josip II. napravio je popis 1782. i važniji 1785/1787. poznat kao jozefinski popis na kojem je prvi put popisano i plemstvo (muškarci stariji od 17 g). Vojna krajina popisivana je neovisno o civilnim dijelovima zemlje. Poznat popis stanovništva Like i Krbave iz 1712. Christian von Engel popisao je prostor Slavonske krajine 1776., osim broja žitelja, navedena je i vjerska struktura. Najstariji popis na mletačkom području je iz 1718. Urbanizacija je kod nas slabija nego u Europi. U civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji, najveći su Zagreb i Osijek sa preko 8000 stanovnika; na obali, najveći su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka sa između 4000 i 6000 stanovnika; u Istri je prednjačio Rovinj za koji neke statistike kažu da je imao najviše stanovnika na istočnom Jadranu. Gradovi su nositelji gospodarskog, kulturnog i političkog života. Rijeka i Karlovac postali su važna trgovačka čvorišta. Visoke stope nataliteta je obilježje predtranzicijskog društva. Stopa mortaliteta bila je svugdje visoka, najveća kod djece do četiri godine. U većini naših krajeva, tijekom 18. st. bio je pozitivan prirodni prirast. DR prva stupila u drugu fazu demografske tranzicije (manja stopa mortaliteta, manje smrti dojenčadi i duži životni vijek). Gradovi 2 tipa urbanih sredina: Gradovi središnje i sjeverozapadne Hrvatske – kontinuirano se razvijaju uslijed jedinstvenog državnog sustava Slavonski gradovi – razvoj započinju tijekom 18. st. Zagreb je nakon 18. st. urbanistička cjelina koja je zadržala glavno srednjovjekovno obilježje – Gradec i Kaptol. Počinje gradnja van zidina. Privlačan plemstvu. Statut iz 1732. i Generalni statut slobodnih kraljevskih gradova nastavljaju pravnu tradiciju Zagreba Od 5000 stanovnika, 60% radilo je u obrtu – počeci manufakture (sukno, svila i papir) Razvojem uprave, činovništva i centralnog državnog aparata, dobiva nove funkcije – do kraja 18. st. Centralizirao je sve državne funkcije Varaždin – drugi najvažniji grad kontinentalne Hrvatske Požar 1776. – zaustavljeni uspon i izgradnja baroknih kontura Zapovjedništvo slavonske Vojne krajine i baza vojnih i logističkih snaga – postaje privlačan plemstvu, trgovcima i obrtnicima: veliki odljev nakon što je Marija Terezija preselila sve funkcije (nakon požara) Veliki broj crkvenih redova (isusovci, franjevci, pavlini, kapucini i uršulinke) koji doprinose obrazovanju Slobodan kraljevski grad, ali dio grada drže Erdödyi jer imaju nasljedno pravo na poziciju velikog župana Križevci, Koprivnica i Karlovac – slobodni kraljevski gradovi u kojima je nerazjašnjen odnos gradske i vojne vlasti, obrambene zidine, procvat trgovine i obrta zahvaljujući tome (pogotovo u Karlovcu) stanovništvo se odmiče od agrarne proizvodnje U drugoj polovici 18. st. izgrađen je Bjelovar (kao dio terezijanskih reformi postaje vojno pa gospodarsko središte – privilegirani vojni komunitet) u koji se iz Koprivnice i Križevaca seli vojna posada Unijska biskupija formira se u Križevcima (zbog naseljavanja Vlaha), ali nema veliki utjecaj na razvoj grada Vizura grada Karlovca mijenja se nakon požara sa kraja 17. st.; razvija se trgovina zbog dobrog cestovnog i riječkog prometa – razvojem gospodarstva pada vojna važnost grada Trgovišta i druga manja mjesta – važna i neka razvijena kao slobodni gradovi Hrvatski sabor ističe Jastrebarsko, Samobor i Krapina (utjecaj Keglevića i Lichtenberga); Sisak se, kao gospoštija Kaptola, transformira u trgovište; Čakovac je vrhunac doživio pod Zrinskima – devastiran jer je njihov posjed, obitelji De Preye, Althan i Festetić imaju jak utjecaj na razvoj predgrađa, nakon potresa 1738. i požara 1741. nastaju kasnobarokne strukture Dugotrajna osmanska okupacija Slavonije donosi nove urbane elemente. Gospić, Nova Gradiška i Bjelovar nastaju iz pustopoljine i svjedoče o nastanku urbane strukture u Hrvatskoj u 18. st. Vojni komunitet = privilegirana trgovišta na području Vojne krajine koja su ustrojena s ciljem povećanja gospodarske snage krajiškog područja (Gospić, Nova Gradiška) Slavonski Brod – nastaje zbog potrebe nadzora posavske granice (ustanovljenjem kapetanije 1735. i kasnije pukovnije postaje najznačajnije središte na granici) Izgradnjom utvrde dolazi civilno stanovništvo te se gradi franjevački samostan sa filozofskim učilištem i srednjom školom Osijek – „prvi“ grad istočne Hrvatske Unutar utvrde (Unutarnji grad) ima karakter gospodarskog, upravnog i kulturnog središta – sa zapada HM stiže veliki broj obrtnika i trgovaca - dominacija njemačkog jezika; kulturno središte Gornji grad (zapadno od utvrde) – lokalna uprava (kasnije formiranje županijskog središta), dolazak kapucina, održavanje sajmova Donji grad (istočno od utvrde) – poprima funkcije koje drugi dijelovi grada nisu mogli zbog zabrane doseljavanja nekršćanskog stanovništva Tek u vrijeme Josipa II. dijelovi se ujedinjuju u jedinstvenu upravnu cjelinu što vodi dobivanju statusu samostalnog kraljevskog grada početkom 19. st. Županijsko se središte preselilo u Osijek jer se Virovitica nije razvijala (obitelji Cardoni i kasnije Pejačević) Razdvajanjem civilne i vojne oblasti formira se veleposjednički sloj – veliki utjecaj Pejačevića i Jankovića u Našicama i Daruvara koji prerastaju u trgovišta. U Valpovu utjecaj ima obitelj Hilleprand von Prandau. Vukovar (obitelj Eltz) – osim prometnih smjernica (Dunav) ne vide se tragovi osmanskog i srednjovjekovnih temelja grada Posredstvom franjevačkog samostana (i uspostavom županijskog središta) profilira se administrativno – upravna i vjersko – školska funkcija Mjesta kao npr. Ilok zbog izostanka administrativnih funkcija i manjka zainteresiranosti vlastelina slabije se razvijaju. Središta biskupije stagniraju u 18. st. npr. Đakovo. Požega – najznačajnije civilno središte Slavonije; srednjovjekovni slobodni kraljevski grad; bio gospodarsko središte osmanske Slavonije Nakon osvajanja smatrana jednom od ključnih točaka - stacionirana jaka vojna posada pa je brzo dobila status komorskog trgovišta, ali ostaje unutar zidina Sredinom 18. st. postaje središte nove županije; ukidanjem garnizona urbani se razvoj ubrzava; ruši se utvrda i počinje prostorna transformacija 1765. postaje slobodni kraljevski grad Rijeka – patentom iz 1719. dobiva kraljevsku luku, ukazom Marije Terezije cijeli grad obuhvaća teritorij slobodne luke; 1776. postaje dio Severinske županije (dio Hrvatskog kraljevstva); 1779. postaje corpus separatum kojim upravlja Ugarsko namjesničko vijeće Razvoju pridonosi izgradnja karoline (1728.) Dobiva namjesnika kada ju Marija Terezija uklapa u sustav Trgovačke provincije sa sjedištem u Trstu (1752.) Trgovačko središte s razvijenim lučkim sustavom i komunikacijom sa zaleđem Gradovi pod MR imaju mletačkog plemića imenovanog od strane dužda (rektor, knez, načelnik, providur). Zadar – glavni MR grad na istočnoj obali (upravno-političko i vojno središte) Epidemija 1783. – 1784. poharala Split i Zadar Mali postotak stanovništva je u gradovima, doseljavaju se ljudi iz Zagore 1726. – inicijativom nadbiskupa Vicka Zmajevića počinje veće naseljavanje Arbanasa Razvijena trgovina, prve manufakture Kopar – providur sa ovlastima za Istru Kotar – izvanredni providur za područje Boke i Budve U novostečenim naseljima, kao što su Knin, Klis, Vrgorac, Drniš, Vrlika i bokeljski Herceg Novi (1732. oslobođen je carine na robu koja je dolazila u njegov lazaret), najvažnija je razvojna komponenta vojna funkcija Dubrovnik – broj stanovnika se smanjuje zbog ratova, potresa i pljačkaških upada iz zaleđa – pojavljuju se glad i epidemija (kuga 1691.) Tridesetih godina 18. st. manja smrtnost - veći broj stanovnika; gospodarski rast (pogotovo pomorstvo – Pelješac i Cavtat) Dolaskom stanovništva iz Hercegovine i sl. mijenja se sastav stanovništva 1703. nagodba s Osmanlijama o plaćanju tributa Dobiva konkurenciju (Split, Rijeka), ali dogovorom s HM širi trgovinu Rovinj – jedini razvijeni istarski grad (do 18. st.); pomorski grad i najveća luka Z Istre U drugoj polovici 18. st. generalni providuri uvode merkantilistički sustav, veću slobodu trgovine i pomorstva te se javljaju inicijative za mreže škola i zavoda. Šibenik – uvozno-izvozna luka na karavanskom putu za Bosnu Split – nakon Požarevačkog mira, glavna MR na istočnom Jadranu 1719. – MR obnavlja trgovinu s Osmanlijama preko splitske skele Krajem 18. st. Rijeka i Trst ugrožavaju splitsku pomorsku trgovinu U neki gradovima (Pula, Motovun…), grade se barokni trgovi koji se oblikuju u prilaznu crtu. Plemstvo 4 temeljna aspekta plemstva na našem prostoru u 18. st.: Heterogeno po pravima i obvezama; plemićki su slojevi funkcionirali u politički i pravno odijeljenim cjelinama zadržavši političke i regionalne identitete te pravne kulture Pojačana je unutarnja transformacija plemićkih slojeva; i dalje je najveće društveno dostignuće biti plemić Iako slabiji od europskog plemstva, i dalje su sastavni dio europske elite „simbolički kapital i svakodnevne prakse integrirali su plemstvo na europskoj razini, a time i na hrvatskom ranonovovjekovnom prostoru, mada još uvijek dominantno na socijalnoj razini“ U Banskoj Hrvatskoj plemstvom postaju javni službenici (vojska, činovnici). Staleži prelata, velikaša/magnata i plemstva (srednje i sitno plemstvo, armalisti, plemići jednoselci i sl.) Višestruko brojnije nego u Slavoniji Oko polovice 18. st., zbog nezainteresiranosti velikaša, pripadnici srednjeg i nižeg plemstva, pod vlašću podbana Ivana Raucha, preuzimaju upravu Banske Hrvatske Najveći dio plemstva posjedovao je malo ili nimalo zemlje; bave se gospodarstvom npr. trgovinom ili manufakturom (tvornice voska, svijeća, šećera, stakla te kožare, svilane, suknare, brodogradnja i sl.) 1768. – grofovi Sermage manufaktura sukna pa s manje uspjeha Draškovići (Trakošćan), Patačići (Vidovac) i Batthyány (Ozalj) Obitelj Erdödy kod Samobora 1776. pokušavaju eksploatirati rude Staklane u okolici Požege i Daruvara – Pejačević, Janković i dr. Sve ih se više školuje i radi za HM sustav moći – nobility of the robe Obrazovanje i za rad u vojsci (pogotovo u Vojnoj krajini) Stjecanje visokih službi trebalo se plaćati Dekameralizacija zemlje u Slavoniji. U Vojnoj krajini živjelo je etnički i vjerski raznoliko stanovništvo. Razne činove imaju obitelji iz cijele HM; u Banskoj Hrvatskoj, većina činova bila je rezervirana za domaće plemstvo; u ostalim dijelovima Krajine, časnici su bili iz lokalnih krajiških obitelji (Holjevci, Drakulići, Došeni, Vučetići, Rukavine, Filipovići, Oreškovići) - olakšano osnivanjem škola kao što je ona plemića Jakoba Schellenburga U Dalmaciji (gdje je bio patricijat), također je postojala razlika između novog i starog plemstva zato jer je postojalo domaće plemstvo, plemstvo iz drugih zemalja (Italija, Grčka) i meritokracija iz zaleđa koja je počela ulaziti u gradska vijeća. Gradska su vijeća potvrđivala titule, a MR je dijelila plemstvo te tako kreirala mletačko plemstvo. Istaknutija obitelj bili su Garagnini čija je palača s gospodarskim objektima, koju su gradili u 18.st., danas Muzej grada Trogira. Postojala su dva osnovna ranga plemstva: Nobile (staro plemstvo) – gradsko plemstvo i viši časnici u gradu Conte (staro plemstvo) – nisu uključeni u plemićke općine/ gradska vijeća; prvo se dobivala sa zemljom za zasluge u ratu, a kasnije i za financijsku moć; dobivala se u nasljeđe U dalmatinskom su zaleđu vojni zapovjednici često bili lokalni patriciji koji su bili nagrađivani za vojne zasluge. Nisu imali ovlasti ako im Magistrat nad feudima nije dao feudalne investiture i/ili MR plemićke naslove. Da bi se lokalno stanovništvo bolje koristilo za zaštitu novostečenih prostora, formiran je povlašteni sloj koji je posredovao između lokalnog stanovništva i središnjih vlasti. Neke od meritokracijskih obitelji, koje su za lojalnost i vojnu službu dobivali materijalne nagrade, a kasnije i titule, bili su: Jankovići, Smiljanići, Milkovići, Nakići, Sinobadi, Mandušići, Mitrovići. U Istri su na čelu naselja bili MR plemići koji su dominirali i gospodarski i politički. Ranonovovjekovne migracije utjecale su na život Istri, ali ne i na društveno raslojavanje. Pazinska je knežija bila dio Nasljednih zemalja – zemaljska je uprava bila podređena kneževskoj; zemlja je često davana u zakup. Dubrovačka vlastela do propasti DR nadzire djelovanje u svojim komunama. Građanstvo je podržavalo stalešku podjelu (pučani, građani i patriciji). Postojale su tri skupine plemića: Novo plemstvo koje je sprječavano u zaposjedanju važnih službi Sorbonezi - stara vlastela koja se ženidbenim vezama povezala s novima Salamankezi – koji su provodili endogamiju i isključivali sorboneze Dubrovačka je vlastela nadzirala i cenzurirala rad obrazovnih i kulturnih institucija koje su donosili nove, europske ideje, kako bi spriječile jakobinske ideje i narušavanje neutralnog statusa DR. Selo i seljaštvo Većina stanovništva živi na selu. Broj stanovnika raste u 18.st., ali i dalje nedovoljno u zaleđu istočnojadranskih gradova jer je stanovništvo bilo pogođeno ratovima. Taj je problem MR pokušavala riješiti planskim kolonizacijama. Kroz cijelo se stoljeće stanovništvo sa sela seli u (priobalne) gradove. Privreda je bila zaostala, a proizvodnja nedostatna Najvažnija reforma je ona providura Grimanija – ne baš učinkovita Preferirani je uzgoj vinove loze, maslina, voća povrća i ribarstvo – naseljavanje plodnog tla (npr. Ravni kotari) za ratarstvo i brda za stočarstvo Agrarni su odnosi uvjetovani time da je dio posjeda bio u vlasništvu pojedinca, a posjedi s kojih su protjerani Osmanlije u vlasništvu MR Na otocima je težak obrađivao zemlju kolona; zakupnici su vlasnicima isplaćivali podavanja dominikale U Zagori su, uz istaknute građanske i plemićke obitelji, zemlju dobivale i vojne koje s uz laćanje desetine u plodovima morale imati u pripravnosti određen broj vojnika te se odazvati ako dođe do rata Osim graničnih sukoba MR i HM, istarsko su selo mučila i razbojništva U DR postoji slobodno i poluslobodno seljaštvo te kmetovi; zbog povećanja radnih renti došlo je do pobune u Konavlima (1799.-1800.) te nemira u Župi i na Lastovu U Boki kotorskoj slično kao i u drugim dijelovima I Jadrana Kuće s bile kamene i zidane u kreču i gradile s se na granici ratarskog i stočarskog prostora Na području Slavonije, Like i Krbave te Pounja, osjećale su se posljedice Bečkog rata koji na području Banske Hrvatske nije ostavio demografske posljedice pa je to područje bilo naseljenije. Seljaštvo se naseljavalo iz drugih dijelova HM, pogotovo iz Slavonije u Vojnu krajinu te obrnuto (što je bilo zabranjeno). Postojala su tri tipa agrarno-proizvodnih odnosa – u Banskoj Hrvatskoj tlaka koje u Slavoniji nije bilo te Vojna krajina u kojoj je stanovništvo bilo oslobođeno kmetskih obveza, ali je naknadu za zemlju davalo u vojnoj službi. Drvene kuće prekrivene slamom (bilo i od cigle) Marija Terezija pokušava je unaprijediti gospodarstvo, ali bezuspješno 1702. (Caraffina komisija) pretvara stanovništvo uz granicu s OC u krajišnike dodijelivši im oranice kao naknadu; u ostatku Slavonije, stanovnici su podanici Dvorske komore čemu se stanovništvo protivilo jer im je Leopold I. dekretom iz 1690. obećao slobodu ako će se boriti protiv OC Slavonsko je stanovništvo prvo moralo graditi, a onda i održavati tvrđave + morali su održavati mostove i plaćati veliku i malu desetinu Zbog svih obveza, poljoprivreda je bila slaba, a stanovništvo siromašno Nezadovoljstvo i otpor stanovništva rezultiralo je hajdučijom Nakon uspostave županija u Slavoniji, seljaci moraju plaćati porez U hrvatskim županijama (Križevačka, Varaždinska i Zagrebačka) stanovništvo razdrobljeno pa jača alodijsko gospodarstvo – tlaka nametnuta stanovništvu Jedan od glavnih razloga za pobunu 1755. bilo je pretvaranje predenja kudelje u stalnu obvezu stanovništva Pobuna seljaka (1751. Banska krajina i 1755. Vojna krajina) izbila je prvo u Križevačkoj županiji pa u Varaždinskom generalatu te u Virovitičkoj županiji. Brzo i krvavo je ugušena. Keglević – Serbelonijeva komisija 1755. popisala je zahtjeve seljaštva nakon čega je Marija Terezija donijela slavonski urbar kojim nisu bili zadovoljni ni stanovnici ni vlastelini pa je u potpunosti uveden te 1761. Intenzivniji razvoj alodijalnog gospodarstva Za Bansku je Hrvatsku donesen urbar 1780. Gospodarstvo Najveći dio stanovništva bavio se poljoprivredom. U kontinentalnoj se Hrvatskoj stanovništvo većinom bavilo ratarstvom i stočarstvom + uzgoj vinove loze u Banskoj Hrvatskoj (Jastrebarsko) U Slavoniji glavna je kultura bila pšenica pa ječam, zob, kukuruz i proso Zbog rata između Rusije i OC te izgradnje cestovne komunikacije, omogućen je izvoz pšenice iz Slavonije Požeški provizor Springkleer molio je zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga da odustane od ubiranja desetine od tamošnjih podanika zbog vremenskih neprilika U Vojnoj je krajini u drugoj polovici 18. st. počela proizvodnja krumpira (uz žitarice od prije); tamo je Bečki dvor nastojao zadovoljiti potrebu i za kvalitetnim vojnicima i za kvalitetnim seljacima premalo stanovništva za to Uz stočarstvo, vlast potiče i pčelarstvo i ovčarstvo Nikola Škrlec Lomnički, član Hrvatskog narodnog vijeća, jedan je od glavnih koji provodi naloge Marije Terezije za razvoj gospodarstva U Požeškoj se županiji isticao Antun Janković Daruvarski koji se istaknuo izgradnjom duda (hrane za dudovog svilca) U priobalju su se bavili uzgojem vinove loza, maslina, voća i povrća, a u zaleđu uzgojem žita i stočarstvom Razlozi zaostale poljoprivrede u Istri bili su: ratovi, ratna pustošenja, zaraze, godine gladi, vremenske katastrofe, neučinkovitost uprave, manjak agrarnog stanovništva te granični prijepori HM-MR; u Dalmaciji i Boki: usitnjenost posjeda, nebriga lokalne uprave, više oblika agrarno-proizvodnih odnosa te poluvojnički način života dijela stanovništva Bolje je bilo na otocima gdje se dio stanovništva uključivao u pomorstvo Fiziokratizam – predstanik Julije Bajamonti iz Splita Ribarstvo je zbog zastarjele tehnike i manjka opreme bilo u krizi. MR je 1773. osnovala magistrat za pitanje ribarstva u Dalmaciji te poslala Alberta Fortisa da napiše izvještaj. Ivan Moller (fiziokrat, član Gospodarskog društva u Splitu) na poticaj vlade počinje eksperimentiranje u ribarstvu Bolja je situacija bila na području ulova koralja U kopnenoj Hrvatskoj, stanovništvo nije smjelo ribariti na vlastelinstvu Obrt je najviše vezan uz gradske sredine. U priobalju su bili: majstori, obućarske i tekstilne djelatnosti, brodograditelji i drvodjeljsko-tesarski majstori (Korčula, Gruž, Trogir i Mali Lošinj), mesari, pekari, bačvari, kovači, kotlari, sitari, sedlari, bojadisari, krčmari, posluga te umjetnički obrtnici. Najviše mlinova za žito bilo je u zadarsko području te otocima Korčuli, Hvaru i Pagu, a za ulje na maslinorodnom području (makarski i splitski arhipelag, Makarsko primorje te Boka) U 18.st. pojavljuje se manufaktura – npr. prerada voska Poznata je proizvodnja likera (rozolj) u Zadru (najpoznatija obitelji Drioli) Proizvodnja soli je stagnirala U DR kožarstvo je razvijeno stoljećima, drugdje baš i ne U drugoj polovici 18. st. Počela je prerada vune i konoplje Manufakturu konopa poticala je MR vlast U duhu fiziokratizma počelo je i iskorištavanje rudnog bogatstva – većina se izvozila u MR, a sinjska obitelj Lovrić imala je svoju ljevaonicu željeza Brački i istarski kamen Dobar prometni položaj nije pomogao razvoju obrta u kopnenoj Hrvatskoj. Postojao je samo u gradovima i trgovištima (Osijek, Petrovaradin, Požega, Zagreb, Varaždin, Krapina), a stanovništvo je većinu potrepština samo proizvodilo. Osnovan je veći broj cehova koji su svojim pravilima regulirali odnose i prava na gradskom tržištu. U Vojnoj je krajini, većina obrta bila vezana uz vojnu industriju; u drugoj polovici 18. st. osnovani su vojni komuniteti čije je stanovništvo bilo oslobođeno vojne službe i trebalo se baviti samo obrtom U Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji nedostatak novca te povoljniji položaj OC (zbog mirovnog sporazuma) i razvijenijih dijelova HM usporavali su razvoj obrta Manufakture s većinom otvarali plemići; strani su ulagači uglavnom ulagali u tekstilne, staklarske i metalske manufakture, a domaći u kemijske i tekstilne Prva manufaktura – Franjo Kušević, htio prodavati platno Vojnoj krajini (kasnije još neke obitelji), ali nije uspio zbog jeftinije i kvalitetnije robe te prednosti koja se davala razvijenijim dijelovima HM Neki iskorištavaju šumska bogatstva (npr. Pejačevići iznajmljuju Nijemcima šumu da bi se izgradila staklana) Neki na svoja vlastelinstva dovode stručnjake i obrtnike iz drugih dijelova HM Na poticaj Marije Terezije razvija se svilarstvo – Karl Solenghi Najprofitabilniji bili su brodarstvo i pomorska trgovina Početkom bokeljska naselja postižu samostalnost od Kotora što je omogućilo samostalniji gospodarski iskorak – Boka postaje snažno pomorsko središte (obitelji Dabinović, Đurović, Florio, Ivanović, Kamenarović, Lazzari i dr.) Kapetanske i brodarske obitelji s Lošinja: Antončić, Botterin, Budinić, Craglietto, Dundić, Gladulić, Kožulić, Martinolić, Petrina, Premuda, Radušić, Ragusin, Skopinić, Vidulić i dr.; s Cresa: Bajčić, Basadonna, Koljevina, Marčula i Velčić) MR je ograničavala pomorske aktivnosti na istočnom Jadranu Uspon pomorske trgovine nije pratila kopnena – MR napreduje i na kopnu (za razliku od DR) jer su fleksibilniji po pitanju carina i prestanku ratova Zadar i Split te Kotor i Herceg Novi značajni su za trgovinu + mjesta lokalne tranzitne trgovine (Obrovac, Benkovac, Drniš, Knin, Sinj, Imotski) Sjevernojadranske luke: Rijeka, Senj, Karlobag i Trst Nekvalitetan cestovni i riječni promet usporavali su razvoj trgovine u geografski dobro pozicioniranoj kopnenoj Hrvatskoj. 1726. izgrađena je Karolina. 1769. Marija Terezija donijela je odluku kojom se trgovci iz OC moraju opredijeliti hoće li biti podanici HM ili OC kako bi ne bi izbjegavali poreze Banska Hrvatska bila je u konstantnom deficitu u vanjskoj trgovini, a Slavonija je, preko luke Trst, većinom bila u suficitu Vojna krajina bila je tranzitno područje sa OC, Brod je centar trgovine pa i Karlovac postaje centar tranzitne trgovine između Podunavlja i Sredozemlja Vojska Austrija se aktivno uključila u većinu europskih ratova (četiri za nasljedstvo, tri protuosmanska i dva koalicijska protiv francuskih revolucionara) i sklapala je političke brakove. Razdoblja mira bila su od 1720. do 1731. i od 1764. do 1777. Za opstanak i proširenje HM, najzaslužnija je vojska. Nakon Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.), počinje stvaranje stajaće (mirnodopske) vojske. Prvo se sastav popunjavao slobodnim novačenjem jer nije bilo kvota Dijelila se na pješaštvo (bataljuni razvrstani u satnije) i konjaništvo (divizije podijeljene u eskadrone, a one do 1769. u satnije) koje je bilo organizirano u pukovnije koje su dobivale imena po vlasnicima kirasiri i dragoni bili su teška, a husari laka konjica Grenadiri, prvo dio pješaštva, postali su postrojba za najteže ratne zadaće Rat za španjolsku baštinu (1701. – 1714.) – većina pukovnija iz Nasljednih zemalja 1715. – Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu odlučuje da se formira „regularna milicija“ 1716. – novi protuosmanski rat – mobilizirane hrvatske, slavonske, srpske i erdeljske Da bi se spriječilo potkopavanje morala i maksimizirao potencijal Vojne krajine, Dvorsko ratno vijeće 30-ih godina 18. st. Šalje visoke vojne dužnosnike - nije se reformiralo kao da je Krajina jedna cjelina Prvi i Drugi šleski rat (1740. – 1742., 1744. – 1745.) – Marija Terezija traži pomoć staleža Ugarskog kraljevstva – najpoznatiji je korpus slavonskog baruna Franje Trenka Specijalnost njegovih pandura (crvenih kapucina) bio je „mali rat“ – iznenadni napadi iza neprijateljskih linija – Beč mobilizira više Hrvata 1745. – Varaždinska je krajina preustrojena u Križevačku i Đurđevačku pukovniju 1746. - Karlovačka u Slunjsku, Ogulinsku, Otočku i Ličku pukovniju 1747. - Slavonska u Brodsku, Gradišku i Petrovaradinsku 1753. – uvedena redovita regrutacija na području nasljednih zemalja 1769. – velika reforma pješačke vojske (počinju nakon kraja Trećeg šleskog rata 1756. – 1763.); prvi put određena razlika između mirnodopskog i ratnog sastava vojske 1783. – počinje popisivati regrute 1800. – ukidaju se kantoni, pukovnik je i vojni i gospodarski zapovjednik u pukovniji MR je prebjezima iz OC davala zemlju kako bi riješila demografske probleme i imala postrojbe graničara ratnika. Zadarski je kopneni kotar bio podijeljen na Gornju, Srednju i Donju serdariju. 1776. iz Gornje se izdvaja Podgorje (između Velebita i Zrmanje). Još su postojali: skradinski i kninski kotar, trogirsko-splitska Kaštela + ustroj obrane Klisa, Poljica, Sinja, Makarskoga primorja i Imotskoga). Zapovjednici su profesionalni časnici, domaće plemstvo ili stari plaćenici. Pukovnike (obnašali najviše službe) određenih područja birali su dalmatinski generalni providuri. Ispod njih bili su serdari koje je isto predlagao providur, a formalno potvrđivao Senat. Privremeno bila je uspostavljana i funkcija guvernadura koji je za vrijeme rata nadgledao lokalno stanovništvo, a za vrijeme mira održavanje vojnih posada i kretanje Osmanlija koji su dolazili zbog trgovine. Istra je bila puno manje izložena vojnim preustrojima. Službu rašporskog kapetana obnašali su najistaknutiji mletački plemići. Valput je bio zadužen za nadziranje podavanja i rješavanje sukoba. Stoljećima su djelovale cernide. Pod MR najvažnija je laka konjica Croati a cavallo (Cavalleria Croati. Pristupali su joj vojnici iz raznih dijelova. Posljednji iskaz vjernosti HM, hrvatski će vojnici pokazati kada će biti jedini voljni oduprijeti se Napoleonu. DR su štitile zidine i diplomacija. Gađani su imali vojnu obvezu, a kod vlastele biralo se nekoliko providura naoružanja. Crkva i vjerske prilike Novi preustroj (nad)biskupija – povećane su one na granici sa OC (Dubrovačka, Zadarska i Splitska nadbiskupija te Makarska, Senjsko-modruška i Zagrebačka biskupija); obnovljene su Srijemska (1678.) i Bosanska biskupija (1703.) koje su 1773. objedinjene u Bosansko-đakovačku i Srijemsku biskupiju sa sjedištem u Đakovu. Svećeničke se biskupe sve više obrazuje u domaćim školama i sjemeništima + u samostanima sa otvaraju prve javne i privatne škole te studiji filozofije i teologije. Marija Terezija i Josip II. žele staviti Crkvu pod državnu vlast. 1739. Beograd opet pod OC pa se povećava broj katolika u Srijemu. Zagrebački kanonik Franjo Vernić (1716.-1729.) prvi je rezidencijalni srijemski biskup, a prije njega su bili naslovni srijemski biskupi. Biskup Petar IV. Bakić svojim je prosvjetiteljskim duhom poboljšao gospodarstvo đakovačkog područja. Najveći mu je zahvat bio dovršenje katedrale. Najznačajniji bosansko-đakovački biskup je Josip Antun Čolnić koji je izgradio cestu prema Osijeku, zasadio vinograde, otvorio svilanu, školu i knjižnicu te uveo svjetovni kler u pastoralni rad i obrazovao domaće svećenstvo. Nakon njegove smrti, 1773., papa sjedinjuje biskupiju sa Srijemskom. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac središnja je osoba hrvatskog crkvenog, kulturnog, političkog i gospodarskog života na prijelazu iz 18. u 19. st. Djelovao je u skladu sa jozefinskim reformama za dobrobit zagrebačke biskupije. Na području Senjsko-modruške biskupije djelovali su, između ostalih, svećenici glagoljaš (mise na narodnom jeziku). Biskupija je imala dosta problema sa pravoslavnim stanovništvom pa im biskup Juraj Vuk Ćolić nije dozvoljavao gradnju novih ni popravljanje starih crkvenih zdanja. 1751. sveta stolica ukinula je Akvilejsku patrijaršiju te osnovala dvije nadbiskupije: Udine za MR Istru i Goricu za HM Istru. Prvu pravoslavnu crkvenu organizaciju osniva Arsenije III. Čarnojević Eparhije: Gornjokarlovačka (Karlovačka i Kostajnička), Pakračka, Lepavinsko-severinska (1750. sjedinjena s Kostajničkom) Sukobi s grkokatolicima Židovi nakon rekonkviste dolaze u Dubrovnik i Split gdje se ističu liječničkim i trgovačkim vještinama. Tek ediktom Josipa II. 21. prosinca 1781. Židovi se smiju slobodno kretati i naseljavati te im je zajamčena sloboda vjeroispovijesti i ravnopravnost u školovanju Benediktinci – kontemplativni red; zbog osmanskih napada, do 18. st. opstali su samo oko Dubrovnika i Zadra, a benediktinke djeluju sve do najnovijeg vremena na obali Augustinci – samo na nekoliko mjesta, ali ih MR i bečka vlast ukidaju Pavlini (bijeli fratri) – do ukidanja 1786. veliki doprinos u školstvu, kulturi, umjetnosti, jeziku, gospodarstvu i ljekarstvu Hrvatska i Istarsko primorska provincija Sukobi hrvatskih i ugarskih pavlina Franjevci – do polovice 18. st. Glavni na području Slavonije, Srijema i Podunavlja (nakon oslobođenja spor oko nadležnosti – riješen 1700.) Sredinom 18. st. gube utjecaj u korist svjetovnog klera Unutar samostana imaju srednje javne škole i učilišta za vlastiti pomladak Kapucini (ogranak franjevačkog reda) – kod nas od 17.st. Pogotovo uzdižu vjerski i kulturni život Like i Krbave Carskim dekretom od 18. svibnja 1783. hrvatska se kustodija odvaja od austrijske, prvi kustos fra Severin iz Varaždina Dominikanci – zbog osmanskih osvajanja, postoje samo u Dalmaciji i DR U sklopu nekih samostana, gimnazije otvorene svima Rade u duhu katoličke obnove, ne značajno kao rad redova u sjevernoj Hrvatskoj jer na I Jadranu reformacija nije toliko ugrozila katoličanstvo 20. 11. 1767. MR dekretom ograničava broj novih članova; dekretom 1774. zabranjuje ulazak u bilo koji red prije 16 g 25. 6. 1778. protestna izjava splitskog nadbiskupa Ivana Luke Garagnina - 1785. MR ukida dekrete Isusovci – suzbijaju protestantizam, obnova u duhu Tridentskog koncila, širenje apostolata molitve i Marijinih kongregacija, održavanje pučkih misa te razvoj školstva, znanosti, kulture i umjetnosti; kod nas od početka 17. st. Unutar samostanskih isusovačkih kompleksa otvaraju se gimnazije (u 17. st. u Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci, Varaždinu i Požegi; 18. st. u Osijeku Neke prerastaju u sveučilišta, npr. Zg Opismenjuju seosko stanovništvo Andrija Della Bellu = apostol Dalmacije 1773. ukinuo ih je papa Klement XIV. Pijaristi – iz Češke i Austrije dovodi ih MT; prvo u Koprivnici, onda Bjelovar (od 1761.) Zaslužni za odgoj i obrazovanje iako predaju na latinskom i njemačkom; naglasak na predmetima vezanim uz gospodarstvo 1767. u Karlovcu otvaraju nižu gimnaziju Dobivaju ovlast nad svim školama u Karlovačkom i Varaždinskom generalatu, 1783. predaje se franjevcima Djeluju i u Dubrovniku Oratorijanci (filipini) – svjetovni svećenici koji žive po pravilima sv. Filipa i bave se odgojem, propovijedanjem, dvorenjem bolesnika i pohađanjem utamničenih u 18. započinju djelovanje u južnoj Hrvatskoj (Split) Uršulinke – odgoj i obrazovanje djevojaka počinju 1703. u Varaždinu, u obiteljskoj palači Draškovića 1707. prva javna škola (do onda su se djevojke školovale u privatnim školama u samostanima benediktinki i klarisa) 1714. zagrebački generalni vikar, opat Nikola Gottal odredio je da djevojčice trebaju: učiti čitati i pisati na njemačkom i hrvatskom te svladati ručni rad, slikanje i ples Od 1777. zgrada konvikta da bi se mogle obrazovati djevojke koje nisu iz Varaždina i okolice + glavna škola za učiteljice za cijelu Hrvatsku U Zg otvorile školu 1789. Vjerski se život odvijao i kroz pučke pobožnosti – hodočašća, štovanje svetaca, proslava blagdana itd. + bratovštine koje su u J Hrvatskoj većinom ukinute za vrijeme francuske uprave, a u S Josip II. Ukinuo je sve osim kršćanske dobrotvornosti (caritas) Crkve građene i obnavljane u baroknom stilu. Obilježja terezijanskog baroka: prostrane jednobrodne crkve sa zvonikom na sredini pročelja i one sa 2 zvonika. Novi su tip proštenjarske crkve. Od samostana se ističu: klarisa, franjevački, isusovački i kapucinski u Zg; franjevački u Samoboru, Krapini, Varaždinu, Koprivnici, Kostajnici, Virovitici, Našicama, Požegi, Slavonskom Brodu, Osijeku i Vukovaru; isusovci u Osijeku; pavlini proširuju lepoglavski kompleks i grade crkvu sv. Ane i samostan u Križevcima + drvene crkvice u šumovitim područjima sjeverne Hrvatske. U južnoj Hrvatskoj su kameni interijeri pod talijanskim utjecajem, a u sjevernoj drveni pod SZ europskim utjecajem (Francesco Robba izradio je mramorni oltar u crkvi sv. Križa u Križevcima). Glavni predstavnik baroknog zidnog slikarstva: pavlin Ivan Ranger (djela u samostanima) + pavlin Franjo Bobić izradio freske u lepoglavskom samostanu, Anton Lerhinger (Trški Vrh, svetište crkve sv. Ivana u Zg, župna crkva u Brezovici), Bernardo Bobić (oltar sv. Ladislava u zagrebačkoj katedrali) i Ivan Greiger iz Novog Mesta oslikao je crkvu na zagrebačkom Ksaveru. Franjevci pridonose gospodarski razvoj na riječkom i kvarnerskom području (Trst i Senj); kapucini Rijeka i Karlobag; pavlini Sveti Petar u Šumi (Istra), Senj, Novi Vinodolski, Crikvenica; augustinci i isusovci u Rijeci; isusovci u Dubrovniku. 1736. - nadžupna trobrodna crkva sv. Eufemije, Rovinj, arhitekt Giovanni Dozzi; 1761. – zborna crkva sv. Blaža u Vodnjanu; 1770. – crkva Gospe od Anđela u Poreču; župne crkve u Umagu, Buzetu, Grožnjanu, Završju, Bujama i Žminju; 1755. – crkva sv. Petra pokraj pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi (Pazinska knežija) Najveća barokna obnova u Rijeci – fra Franjo Glavinić započinje barokzaciju crkve Gospe Trsatske, obnovljen je i trsatski franjevački samostan; isusovci (nositelji baroknog stila u Rijeci) počinju graditi crkvu sv. Vida (Vela crkva) i kolegij; crkva sv. Roka uz samostan benediktinki; augustinska crkva sv. Jerolima; pravoslavna crkva sv. Nikole U Šibeniku je glavi graditelj Ivan Skoko (crkva sv. Frane, sv. Ivana + župne crkve u Zlarinu, Vodicama i Betini. Majstori dolaze iz obitelji Foretić, Macanović,… + crkve nabrojane u knjizi (str. 190.) Nakon potresa, jezgra DR obnovljena je u baroknom stilu; do 1725. podignuta je isusovačka crkva sv. Ignacija (arhitekt Ignazio Pozzo); obnovu crkve sv. Vlaha vodi kipar i graditelj Marino Gropelli. Kipari: Alvise Tagliapietra iz MR (mramorni kipovi zadarskih zaštitnika); Giovanni Maria Morlaiter (novi oltar sv. Dujma za splitsku katedralu, oltari sv. Augustina i Prikazanja Marijina u Dubrovniku, 3 kipa u Prčanju) MR slikari: Antonio Molinarij, Sebastiano Ricci, Gaspar Dizianiij, Nikola Grassi,… U dalmatinskom slikarstvu vidljiv je utjecaj istoka (prva ikonografska radionica u Risnu – Dimitrije Daskal) Intelektualni razvoj U drugoj polovici 18. st. uz dvorce podižu se perivoji za zabavu – najimpresivniji bio engleski pejzažni perivoj na imanju slobodnozidara velikaša Niczky Paukovec kraj Zagreba (danas više ne postoji). Optimizam, svi trebaj biti sretni – Josip Keresturij, Ivan Luka Garagnin, biskup Ivan Dominik Stratik, Nikola Škrlec Lomnički. Kada više ne moraju ratovati s OC (1699., mir u Srijemskim Karlovcima), hrvatski se gospodski sloj okreće zapadu i „uglađuje“ (galante conduite). Varaždin = mali Beč 1749. plesove, balove pod maskama i igrokaze u Zg dovodi grofica Erdödy U Splitu, žene ne nose narodne elemente odjeće, a muškarci nose djelomično pa imaju: alla nazionale i alla shiavona. Kulturu 18. st. kritizira fra Filip Grabovac (djelo Cvit razgovora naroda i jezika iliričkog aliti arvackog) U DR se oblače u francuskom stilu. Raskoš kritiziraju svećenici i kritičari poput Bernarda Zuzorića. Usudi se znati! (Sapere aude!) – moto prosvjetiteljstva, smatra se da je neznanje korijen zla, povezuje se sa vjerskom zadrtošću koja je izvor praznovjerja 1753. – preustroj školstva (uklanjanje sofistike, reforma filozofske i teološke nastave) 1769. – školstvo prelazi iz crkvene u državnu nadležnost - osnovan Političko-kameralni studij u Varaždinu, prebačen u Zagreb 1772. (profesor Adalbert Adam Barić prvi put predmete poput upravne i ekonomske politike te financija) 2 dominantna dijalekta – kajkavski (hrvatsko-slavenski) i štokavski (ilirsko-slavonsko-dalmatinsko-slavenska) – problem za stvaranje pravopisa, a u prosvjećenom apsolutizmu narodni se jezik smatrao glavnim sredstvom za „pučko prosvjetiteljstvo“ (Volksaufklarung) 1783. – Josip II. sazvao je povjerenstvo za izradu hrv. pravopisa, članovi: Marijan Lanosović, Joso Krmpotić i Joakim Stulli – odabrana štokavština Baltazar Adam Krčelić – (1769.) Historiae ecclesiae Zagrabiensis Serafin Marija Crijević – rukopis Sacra Metropolis Ragusina (1744.) Ivan Lovrić, djelom Osservazioni sopra diversi del Viaggio in Dalmazia del s. abate Alberto Fortis, nabrajajući postignuća Dalmatinaca odgovara na Fortisovo djelo Viaggio in Dalmazia. Prve javne škole koje financira država osnivaju se na području Vojne krajine (MT 1764. odredila da se u svakom stožernom mjestu i okrugu bojene osnuje njemačka škola. 1. 2. 1774. – svaki podanik mora biti obrazovan u skladu sa staležom i pozivom. 1780. – Josip II. da u sklopu svake satnije osnuje jedna njemačka škola te da se izdržava krajiškim prihodima – 1799. ipak na dva satnijska okruga jedna škola Nadučionice/ glavne učionice = osnovne škole u većim gradovima i stožernim mjestima; imale su tri razreda, a kasnije četiri Trivijalke = škole izvan stožernih mjesta; dva razreda Općinske škole = škole koje uzdržava općina; podjela na njemačko-općinske i narodne (elementarne) škole 1766. – MT naredila prebrojavanje svih ugarskih škola (pitanje javnog školstva postaje aktualnu u Banskoj Hrvatskoj) – Hrvatsko kraljevsko vijeće važno za osnivanje škola 22. 8. 1777. – Opći školski i obrazovni sustav za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje prvi pokušaj da se pod okriljem države osnuje jedinstveni obrazovni sustav koji bi odgovorio potrebama svih nacionalnosti, vjeroispovijesti i društvenih slojeva u Ugarskoj; podjela škola na: normalne (glavne narodne) – četiri razreda, u svakom obrazovnom okrugu (za Hrvatsku i Slavoniju Zagreb), primjer za izobrazbu učitelja narodne škole – gradske s tri učitelja, trgovišne s dva, seoske jednim općine ih ne moraju podizati, osnivaju se na komorskim dobrima Ugr-hrv podijeljena na devet (od 1784. na četiri) okruga – građanska Hrvatska i Slavonija u Zagrebačkom školskom okrugu jer je u Zg najviša institucija (Zagrebačka akademija); ravnatelj je Nikola Škrlec Lomnički 1785. – Josip Keresturi žali se da bi bilo bolje za Međimurje da je u Zg okrugu, a ne Győr i Pécs Nakon osnovnih razreda moglo se polagati latinske ili gramatičke škole (tri razreda); postoje i gimnazije i glavne gimnazije (archigymnasia) 1776. – Zagrebačka kraljevska akademija znanosti nastala ujedinjenjem stare isusovačke akademije i Političko-kameralnog studija (postoje još četiri na području Ugarske); nudi 2 tečaja: iz filozofije i iz prva U vojnoj krajini škole za djevojke (najpoznatije u Karlovcu i Bjelovaru); u Provincijalu u Zagrebu, Rijeci, Bakru, Varaždinu, Požegi i Rumi. Dalmacija – nije bilo takvih reformi, samo potreba za obrazovanje seljaka u duhu fiziokratizma – 10. 9. 1768. dekretom se potiče stvaranje poljodjelskih društva; 1783. Magistrat za neobrađena polja daje Senatu izvješće u kojem predlaže poučavanje seoskih župnika poljodjelstvu kako bi učili seljake MR predlaže reforme kojima bi se javne škole i biskupijska sjemeništa tridentskog tipa u Zadru i Splitu modernizirala, a polaznici imali korisnija znanja (npr. talijanski umjesto latinskog to prizivaju prosvjetitelji, npr. Ivan Luka Garagnin koji o tome piše u O odgoju, obrazovanju i javnoj nastavi što je sedma knjiga Reforma Dalmacije, djelo političko-ekonomsko DR – prosvjetiteljsko krug oko Mihe Sorkočevića; jedina je obrazovna ustanova bio Collegium Rhagusinum koji nakon ukinuća isusovaca preuzimaju pijaristi (1773.); vlastelinska djeca obrazovala su se kod kuće 1793. – govor O obrazovanju koje priliči našoj vlasteli u sadašnjim okolnostima 1794. – pravna škola koju vodi rimski odvjetnik Luigi Cosinti Tek dolaskom francuske uprave i providura Vincenza Dandola (1807.) donesen je i proveden Opći plan javnog obrazovanja u Dalmaciji. 18. st. – doba „čitalačke revolucije“ Zagreb – urbano središte Banske Hrvatske; prva državna tiskara već u 17. st. 1771. Ephemerides Zagrabienses prve hrvatske novine na latinskom (tiskane u Kaptolskoj tiskari Antuna Jandere, otkazane nakon pedesetak brojeva jer je urednik otkazao suradnju 1783. – bečki magnat Thomas von Trattner Ugarskoj dvorskoj kancelariji podnosi zahtjev za izdavanje Agramer Zeitung, Temeswarer Kourier i Triester politische Handlungszeitung kako bi stanovništvo učinio sretnijim putem prosvjete, industrije i trgovine 1786. kratko izlazi Agramer deutsche Zaitung koji se smatra jozefiskim glasilom jer je počeo izlaziti nakon odredbe da se latinski zamijeni njemačkim 3. 6. 1789. – počinje izlaziti Kroatischer Korrespondent jedine sačuvane novine na njemačkom (isto Trattner) Veljača 1792. – Mirko Danijel Bogdanić podnosi zahtjev za izdavanje tjednika Glas sa svijeh strana (nije ugledao svijetlo dana) 1692. – zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić utemeljuje kaptolsku knjižnicu; 18. st. nastaju javne knjižnice, prva u Splitu – Bibliotheca Pastritia (30. 1. 1706., na kraju stoljeća postaje samo za sjemeništarce); Krčelić nakon smrti (1778.) knjižnici zagrebačke Akademije, koja je javna, ostavlja svoju knjižnicu 1750. – čitaonica Casino nobile; Societa del Casino u Šibeniku (28. 8. 1775.) – prva prava čitaonica u Zadru, Druxba od sctenja, otvorena u lipnju 1807. U DR skoro pa nema tiskarske djelatnosti do 1783. kada Carlo Antonio Occhi osniva prvu tiskaru, prije pojedinci imaju knjige iz inozemstva, npr. obitelj Basiljević. Formiranju javnog mijenja doprinosile su književne akademije (prvo Rimske u više gradova, a onda Ilirska, kojoj je zadatak bio očuvanje hrvatskog jezika u Splitu) i gospodarska društva u Dalmaciji te slobodni zidari sjevernoj Hrvatskoj nakon Sedmogodišnjeg rata. U Banskoj Hrvatskoj Pavao Ritter Vitezović promiče jezičnu obnovu i standardizaciju. 18. 7. 1696. grof Baltazar Patačić u kuriji kraj Vidovca osniva Društvo vinskih doktora od (parodijski nazvan Neomedicinski fakultet) – nema književnih društava do 19. st. Osnivač slobodnozidarskih loža bio je Stjepan Niczky, uz njega je „apostol slobodnog zidarstva“ bio Ivan VIII. Drašković. Oni su 1775. udarili temelj sustavu koji su se odvojili od Beča i Praga. 1781. zbog carskog dekreta, sve se mora centralizirati pod jednu od sedam Velikih provincijalnih loža. 1795. sva su tajna društva zabranjena zbog neuspjele jakobinske zavjere Ignjata Martinovića. U HM cenzura je uspostavljena zbog opasnosti od protestantizma, a u 18. st. deizma i libertinizma (pogotovo nakon Sedmogodišnjeg rata). 1751. stalo se na kraj crkvenoj cenzuri osnivanjem Povjerenstva za knjige u Beču koje od 1754. izdaje Katalog odbijenih (ili zabranjenih) knjiga. U Dubrovniku od 17. st. svi koji žele tiskati povijesne i druge knjige u inozemstvu moraj dati rukopise na pregled ili platiti kaznu. Malo je vijeće rukopise prosljeđivalo dvojici svjetovnih i dvojici crkvenih cenzora. I u DR i u MR po pitanju prodaje držalo se Indeksa zabranjenih knjiga. Pravo Zemlje Krune sv. Stjepana oslanjaju se na Corpus iurius Hungarici koji je nastao na De creta Regni (kraljevski zakon od 11. st. do 1741.) i Tripartitu (priručnik sastavljen početkom 16. st.). Pod utjecajem modernih struja (kameralizam, merkantilizam, doktrina o pravu) HM pokušava stvoriti monarhiju na istim zakonskim temeljima i općim oporezivanjem – staleži krune sv. Stjepana protive se. Pod utjecajem merkantilizma – novi urbari (Karla VI. 1737., MT 1756., privremeni za Hrvatsku 1755. nadomješten je konačnim 1780.) – unificiranje feudalnih odnosa, jasnije određivanje položaja seljaštva koko bi podnijelo opći porez državi, ograničavanje tlake 1754. – Krajiška prava – reguliran položaj časnika u Karlovačkom i Varaždinskom generalatu te početak modernizacije krajiškog društva i institucija Povjerenstva sastavljaju nove statute za gradove, trgovišta, povlaštene općine i vojne komunitete (Zagreb 1732., Varaždin 1748. i 1795., Križevci 1752., Koprivnica 1753., itd.) koji u praksi nisu u potpunosti zaživjeli zbog otpora lokalne elite. U DR do propasti 1808. vrijedi Statut iz 1272. slična stvar na području MR. jedina grana u kojoj su uspješnije preoblike je pomorsko pravo, najviše statusno pravo pomoraca. Od 1740. proglasi koji stižu dukalom (duždevim pismom) i terminacijem (odluka generalnog providura), objavljivali su se dvojezično. 1755/56. donesen Grimanijev zakon – terminacije za Zadarski kotar i Kninsko okružje kojima se uređuju zemljišni odnosi i obveze stanovništva. Od sredine 18. st. MR razinu prava pokušava podići razvojem bilježništva. Modernizira se studij u Padovi (od 1761. do 1768.) pa se uvode pomorsko i trgovačko pravo. Za reforme u Velikom vojvodstvu Toskani, Leopold (sin MT) konzultirao je Zadranina Dominika Stratika koji je onda, 1784., napisao Filozofska razmišljanja o smrtnoj kazni te nadahnut prirodnim pravom odbacio torturu i smrtnu kaznu te opovrgnuo njihovo utemeljenje u Svetom Pismu. Savjetovan je i za reforme prve austrijske vlasti u Dalmaciji (napisao Rasprava o globi radi reforme javnog ćudiređa). Svakodnevlje Temeljno geslo razdoblja: „Nije važno što si, već kakvim se predstavljaš.“ Promiče se ideal discipliniranog i civiliziranog pojedinca Svi (poslušni) pripadnici društva, trebali su se osjećati sigurno 1710. – Josip I. donosi Carski patent o zaštiti od kuge 1728. – Karlo VI. stvara preduvjete za stalni sanitarni kordon na granici s OC Zdravstvo najbolje u Vojnoj krajini, u drugoj polovici 18. st. Popravlja se i u Banskoj Hrvatskoj – državni i županijski liječnici nadziru kvalitetu zdravstvenog života. U civilnom dijelu Slavonije stanje je bilo loše, ipak u Lipiku i Daruvaru izgrađene su ljekovite kupke u 18. st. Zagreb – 2 ubožnice (sv. Marije na Kamenitim vratima i sv. Martina) i prva moderna bolnica koja odgovara zahtjevima vremena (ugao Trga bana Jelačića i Gajeve) Rijeka (bila pod HM) 1750-ih – propisuje se redovito skupljanje smeća, godišnje čišćenje gradske kanalizacije, uređivanje nužnika po privatnim kućama, tjedno metenje pred dućanima i zabranjeno držanje životinja u gradu, osim konja MR – u 18. st. bolja organizacija učinkovitog zdravstvenog sustava 1785. u Zadru – svojevrsna smetlarska služba (pulizia della strade) Lošu higijenu pogoršavaju prosjaci čiji se broj povećao za vrijeme velike gladi 1782/83., najgore je bilo kod seljaka koje je pogodila suša 1779. i druge vremenske neprilike. 1782. – dr. Julije Bajamonti drži govor O okuživanju zraka mnoštvom prosjaka u gradu Splitu 1782. godine Krajem 18. st. dalmatinski su ljekarnici odobrenje mletačkog ljekarničkog kolegija. Među korištenijim lijekovima bio je triaca veneta antica (terijaka/ turijaka), a preventivno je sredstvo bilo ružmarinovo ulje (sa Brača, Hvara i Visa), selo se oslanjalo na travare i starijeljude koji su s koljena na koljeno prenosili recepture. Značajnu je ulogu imala i Crkva. Praznovjerje i astrologija bili su rašireni, najbolji su lijek bila hodočašća, mise i sl. MT staje na kraj spaljivanju vještica 1756., a od 1758. nisu zabilježeni sudski progoni. Santo Uffizio – MR magistratura zadužena za sprječavanje i otklanjanje praznovjerja Taube putuje Slavonijom, a Hacquet ostatkom kopnene Hrvatske. Najznačajniji namještaj „purgerske hiže“ bili su ormari „tabernakl“ i „peharnik“ (1662. – Juraj Habdelić u djelu Zercalo Marijansko govori koliko se žene uređuju) Dopisivanje (o svemu) bilo je trend. Razni sajmovi: Zagreb – Kraljevo, 20. 8. traje 14 dana (od 1217.) Varaždin – na dan sv. Jakova, sv. Jurja, sv. Mihovila, Tijelovo te na Veliku i Malu Gospu Banska Hrvatska – četvrtak i ponedjeljak sajmišni dani Osijek – prvi dobio sajam u Slavoniji, 1713. Vojna krajina – ne održavaju se sajmovi Dalmacija – svečani blagdani i procesije te svjetovne ceremonije (dolasci kneza, generalnog providura); popularne su viteške igre, konjske utrke, borbe snagom – najpopularnija giostra (alka) u Zadru, Trogiru, Makarskoj, Imotskom, Dubrovniku, Kotoru, Hvaru, Korčuli; alka na pješice u Splitu, Šibeniku i Skradinu; trka na prstenac u Barbanu oko blagdana Duhova; Sinjska alka u spomen obrane od opsade OC 1715. Osim toga, bila je popularna i moreška = viteški ples mačevima i druge, manje poznate igre i natjecanja 1767. – plivački maraton u Splitu (od otočića Mrdulje do splitske luke) 1749. – prva kavana u Zagrebu 1753. – Zagreb postaje poprište zabava dolaskom Marije Terezije Illeszházy (supruga banskog namjesnika Adama Batthyanya), prije nje je bila Marija Stubenberg (supruga banskog namjesnika Ljudevita Erdödyja) Počeci kazališta vežu se uz crkvene redove, na obali bratovštine 1612. – kazalište u hvarskom Arsenalu; 1682. – dubrovačko kazalište u Orsanu; u Zadru nova zgrada otvorena 1784. Vrhunac kazališnih priredbi bile su poklade kada su se izvodile komedije, tragedije s ljubavnom tematikom i krabuljni plesovi. Neki voditelji glumačkih skupina: Matija Unger, Ignjat Bartsch, Ivan Weilhammera 1789. i 1790. zrakoplovac Krsto Mazarović izvodio je akrobacije na zagrebačkom nebu.