„Tek ćemo otkriti sve talente ovog benda i šarena polja umjetnosti“

Glazbena senzacija iz Dubrovnika, izraz je koji se neraskidivo veže uz grupu Silente koja će za dva tjedna u zagrebačkom Domu sportova održati najveći koncert u svojoj karijeri. Tom prigodom Lorena Milina razotkrila nam je malo magije koja prati njihove pjesme i dala naslutiti da ćemo najbolja čudesa ovoga benda tek trebati uloviti.  

Često kažete da je vaša priča počela 2013. godine izbacivanjem pjesme Terca na tišinu. Nas zanima što se događalo prije izlaska ove pjesme. Kako ste se upoznali i počeli surađivati? Kako su izgledale prve probe i koliko su se razlikovale od današnjih? 

Sve je počelo daleke 2006. kad se mlađahna četvorka okupila i odlučila svirati. Davor, Sanin, Miro i Tibor, dečki širokog osmijeha, dobrog ritma i briljantnih ideja. Kad sam došla, dvije godine kasnije, oduševili su me. Ne samo što su sami radili glazbu već su tražili violinu da im solira. Naravno, trebalo nam je jedno pet godina da se malo uozbiljimo i sazrijemo, ali to je razdoblje za mene nezamjenjivo! Da sada čujete prvu verziju Terce na tišinu, umrli biste od smijeha. Tako je bilo dobro i zabavno sve proživjeti.

Kako to obično biva, postava se malo mijenjala i prošlo je više ljudi kroz bend. Došao je Ivuša – ritam mašina. Za koju godinu odlučili smo se za još jedan ženski vokal i, srećom, nekako došli do Doris. Potraga za klavijaturom i gitarom se riješila one man bandom – Šimunom. I eto današnjeg Silentea.

Čime se bavite kad ne pišete pjesme i nastupate? Posebno nas zanima ima li među vama studenata i kako oni usklađuju studentske obaveze s ljubavlju prema glazbi?

Svatko ima neke svoje male radosti. Netko ide na jogu, netko prijateljuje, netko čita knjige, svira, radi... Student je Sančo, ali na samom kraju studija. Veselimo se skoroj diplomi.

Osim što se u vašim pjesmama provlače ljubavne teme, može se osjetiti malo magije i misterija. Da pišete knjige, smjestila bih vas u žanr fantastike. Otkud ta veza s nadnaravnim i magičnim? 

Vjerujem da je mnogo magije u oku promatrača. Čovjek voli teške riječi jer one tješe dušu, a Sančo ima žicu za takve stihove. Svakidašnje situacije preslikava u pjesme, tuđu bol grli kao svoju. Ne diramo u njegove razloge i ne pitamo ga puno zašto je nešto napisano. Zbog toga stalno lebdi lagana misterija oko pjesama. To je njegov stil života i njegov način izražavanja mišljenja. Zar nije originalno?

Nedavno je izašao videospot za pjesmu Rekla si (da nikad nisi voljela ovako). To je peti singl na vašem drugom albumu Neće rijeka zrakom teći. Recite nam nešto o priči koja stoji iza nastanka ove pjesme i vidi li se ona u spotu. Na svojoj Facebook stranici pozvali ste fanove neka dođu u Dubrovnik na snimanje spota. Kako je bilo na snimanju i kakve su bile reakcije fanova? 

Pravu priču pjesme zna valjda samo Sančo. Kao što sam rekla, ne gnjavimo ga oko toga. Ali nije ni bitno jer svaka percepcija je ona prava. Svatko pronađe ono što mu treba u danom trenutku. Što je ideja više, pjesma je bogatija. Ovo je završna verzija Antonete Alamat Kusijanović i Barbare Vekarić koje su režirale spot. Za njih je spot vizualizacija noćne more djevojke uplašene da će joj vezanje za određenog muškarca uzeti slobodu. 

Snimanje se odvijalo u Dubrovniku i u Trstenom. Bilo je opako hladno tik nakon Nove godine, ali svi su hrabro izdržali. Imamo strašne fanove! Bez negodovanja su skakutali na vjetru i kiši stotinu puta preslušavajući jednu te istu pjesmu. Svaka čast!

Malo ćemo se dotaknuti nagrada koje ste osvojili, ima ih poprilično. Već ste drugu godinu nominirani za Večernjakovu ružu. Vaš hit Još jednom hrvatski je predstavnik na međunarodnom radijskom natjecanju Radio Battle. To su samo najnovija priznanja. Kako doživljavate vlastiti uspjeh? Čini li vam se nestvarnim ili normalnim? Čudnim ili čudesnim?

Objasnit ću vam sa svoga stajališta. Volim izazove. Ni sa čime se ne bavim s pola snage. Hoću reći – čim sam ušla u bend znala sam da ne pucam u prazno. Nisam imala pojma da ćemo za pet godina držati Porina u rukama, ali sam znala da vrijedi uložiti vrijeme i trud s tim dragim ljudima. Divno je kada te struka prizna i podijeli nagrade, ali vjerujte mi, naša najveća nagrada je što nas vi slušate i vjerno pratite! To je čudesno.

Podijelite s nama neku neobičnu anegdotu s turneje, koncerta ili susreta s fanovima? 

Uh, svaki put kad se nešto kul dogodi kažem da ću zapisati baš za ovakva pitanja i nikako. Evo jedino što mi sada pada na pamet je koncert u Mostaru, zgoda za zgodom. Prvo smo u Dubrovniku slučajno naletjeli na prijatelja i doslovno ga ubacili u kombi da ide sa nama. Nekom promatraču sa strane sigurno nije bilo jasno. Onda smo predugo čekali na jednoj granici da bi nas, ne zbog otmice već zbog opreme, poslali na drugu granicu. Inače postajem nervozna kad relativno kratka putovanja postanu duga, ali bilo je baš zabavno.

Napokon smo se, naravno prekasno, dočepali Mostara i tonsku odradili pred publikom. Neugodnost na vrhuncu. Jadni ljudi slušali sve one mikrofonije i naša prigovaranja – Hajde daj me malo u monitore, ne čujem ništa – i tako. Mislim da su svi ponavljali – Ma daj samo sviiiraj, čuje se sve...hihi. Sreća, sam koncert je bio odličan pa se skupila snaga i za afterparty. Definitivno jedan od veselijih izleta.

Pripremate li kakvu suradnju s hrvatskim ili stranim glazbenicima? Što planirate u budućnosti?

Nismo razmišljali o nekim vanjskim suradnjama. Još uvijek smo puni ideja koje tek trebaju isplivati na površinu. Tko zna, možda neku sljedeću pjesmu otpjeva Ivuša. Tek ćemo otkriti sve talente ovog benda i šarena polja umjetnosti. Budućnost nije potpuno jasna, ali se uvijek veže za nove pjesme i puno koncerata. Uskoro treba započeti treći album pa kamo nas vjetar odnese.

Nestrpljivo čekamo najveći koncert u vašoj karijeri u zagrebačkom Domu sportova 20. veljače. Kako teku pripreme? Jeste li praznovjerni? Imate li kakve posebne rituale prije koncerta? 

Jao, mi smo još nestrpljiviji. Dom sportova...zvuči tako veliko. Sjećam se, prije dvije godine, kad je Tvornica kulture zvučala nemoguće. Izgleda da je Lovaca na čudesa sve više, a mi smo skoro isti, jači za jedan album.

Vjerujem da svatko ima neke svoje male cake zagrijavanja pred koncert, ali ništa neobično ili upadljivo. Obični smo smrtnici.

Što vi očekujete od koncerta? Što mi možemo očekivati?

Želimo ostaviti zadnji atom snage na tom stageu i isto očekujemo od vas! Od glave do pete proživjeti svaku pjesmu, razvaliti zvučnike i dobro se zabaviti!

Ako niste imali planove za 20. veljače, vjerujemo da ćete ih sada imati. Lorena nam je, naime, uputila najbolji poziv na koncert:

– Dragi čitatelji Studentskog.hr-a, nemojte propustiti ovaj show. Vrijeme je da vrijeme stane!

Bendu želimo puno uspjeha i vidimo se u Domu sportova gdje ćemo zajedno loviti čudesa.