Autoironija i retro štih u pjesmi „Helena” kojom BluVinil ipak ne ispravlja krive Drine

BluVinil, mladi bend na hrvatskoj glazbenoj sceni sastavljen isključivo od studenata, nedavno je predstavio svoj drugi singl Helena, što nam je bio odličan povod za razgovor s frontmenom benda Matejem Nakićem. Matej je autor teksta pjesme te autor glazbe uz Filipa Kneževića, Brunu Jakelića i Luku Načinovića. Sva četvorica odgovorna su i za aranžman pjesme za koju Matej kaže da je prilično autoironična.

Rekao si da Helena progovara o položaju moderne žene u kulturi koja još uvijek čuva neke zastarjele i pomalo smiješne manire starog doba. Malo slobodno pojasni. Što misliš o današnjem položaju žene u društvu? O kojem je starom dobu riječ?

Pjesma nije upućena nijednoj određenoj ženskoj osobi nego ženi općenito. Preciznije, pjeva o položaju koji žena ima u klasičnoj kantautorskoj paradigmi stvaranja pjesama. Dobro poznata jednadžba – muškarac subjekt (sveznajući pripovjedač, ojađeni romantik, neshvaćena duša, samozatajni mistik itd.) – žena objekt (prikazana pretežno kroz svoje estetske karakteristike ili kroz površnu psihologizaciju svojih emocija). Na ljubavnim pjesmama koje imaju takvu strukturu odnosa smo odrasli i svi naši glazbeni uzori su zapravo pisali na taj način. Dotična praksa je do te mjere utisnuta u pop-kulturu da ju uzimamo zdravo za gotovo – ni ne razmišljamo o tome dok konzumiramo pjesme. Paradoksalno, ocrtava se čak i u pjesmama pisanima za ženske izvođače koje pak često pjevaju iz pozicije objekta.

Da se razumijemo, ova pjesma ne iznosi kritiku te stare paradigme niti je na bilo koji način društveno angažirana u užem smislu riječi – smatram da autoru posao nije ispravljati krive Drine. Staro doba klasičnih kantautora svakako ima svoju posebnu romantiku i nipošto nije za odbaciti. Uostalom, bilo da koristi argumente s evolucijskog gledišta ili pak one s kulturološkog, advocatus diaboli bez problema može pronaći more argumenata kojima bi objasnio i opravdao takvo stanje stvari u glazbenoj pop kulturi.

Prava nakana ove pjesme je zapravo stavljanje te stare kantautorske paradigme na vremenski test. U današnje vrijeme u kojem je žena stekla veću društvenu i karijernu nezavisnost, u kojem je glazbeno tržište malo otvorenije i u kojemu se pojavljuje sve više ženskih kantautorica – ideja dominantnog i docirajućeg starog kantautora počinje izgledati pomalo smiješno, uz sav rokenrol folklor koji obično prati jednu tako lascivnu pojavu. Stoga je pjesma zapravo velikim dijelom autoironična – upravo zato što parodira neke od naših glazbenih uzora koje mi, htjeli ili ne htjeli, svjesno ili nesvjesno – imitiramo.

Kako to da ste se odlučili za retro štih i pomoćne ženske vokale u aranžmanu pjesme?

Retro štih i pomoćni ženski vokali su tu iz razloga da se dodatno osnaži prethodno elaborirana poanta. Takav aranžman i izvedba po klišeju spadaju pod gore rečeni rokenrol folklor.

Svoj prvi singl Mili brat izbacili ste u travnju prošle godine, ali na Heleni ste zapravo krenuli raditi još ranije i trebalo vam je dvije godine da ju dovršite…

Da, Helena je nastajala dvije godine i na tom putu prošla kroz brojne transformacije. Kad god bismo ju nanovo izmijenili, bili bismo zadovoljni tek tjedan ili dva, a onda bi se ubrzo ponovno vratio onaj osjećaj da joj fali još nešto. Planirali smo ju izdati kao prvi singl, ali je u tom periodu bila strukturom toliko složena da mi je jedan prijatelj u šali komentirao da više liči na mjuzikl nego na premijerni singl novog pop-rock benda. Stoga je bilo potrebno reducirati i sadržaj i formu na razinu koja će biti prikladna za pop-skladbu. Sve ono što je u tom procesu redukcije bilo odbačeno od originalne Helene kao svojevrsni balast, sadržajna digresija ili prevelika varijacija na glazbeni oblik, poslužilo je pak kao naknadni temelj za neke druge pjesme koje ćete ubrzo pronaći na albumu prvijencu – stoga simbolično možemo reći kako se iz Helene zapravo cijela priča i rodila.

Hoćemo li i sljedeći singl čekati toliko dugo ili je možda već u izradi?

Treći singl pod nazivom Julija pripremljen je do kraja, baš kao i sve ostale pjesme s albuma. Preostaje nam samo ući u studio, snimiti ga te snimiti videospot. Ovaj put srećom nećemo čekati deset mjeseci da izbacimo novi singl, nego premijeru Julije planiramo za kraj svibnja. Ukratko, radi se o našoj prvoj baladi i moram priznati da se jako radujem tom snimanju. Mjesto radnje bit će prekrasne lokacije koje su redom sve povijesna baština grada Šibenika.

No, prije Julije, kako je teklo snimanje spota za Helenu? Ovoga puta se i vi pojavljujete u spotu, jeste li se snašli u glumačkim vodama?

Snimanje spota teklo je poprilično glatko. Alexander Welles je poprilično neobičan i otkačen tip, pa je svako snimanje pod njegovom režiserskom palicom zabavno iskustvo prepuno smijeha, neočekivanih i na momente bizarnih trenutaka. Isto tako, suradnja s glumicom Vini Jurčić bila nam je vrlo poučno iskustvo zbog njene umješnosti i profesionalnosti. Naše uloge nisu bile toliko zahtjevne, pa se nismo bogzna kako oznojili, ali moram priznati da je u početku bilo malo treme.

Promocija singla bit će održana 22. ožujka u Vinylu. Možeš li nam otkriti što ste pripremili?

U Vinylu ćemo održati naš treći koncert – publici ćemo prezentirati cijeli album koji uključuje ova dva objavljena singla i još sedam neobjavljenih. Na tom koncertu ćemo također predstaviti i našeg novog bubnjara Rina Miorina te trubača Ivana Perkovića – pridruženog kolegu s Muzičke akademije. Uz to, bit će i gost iznenađenja.

I za kraj, spajate li još uvijek bez problema studiranje s glazbom ili je možda bilo nekih poteškoća?

Spartanska disciplina je u pitanju, svi smo redovni studenti i svoje akademske obveze izvršavamo na vrijeme. Obrazovanje nam je, naravno, svima prioritet, ali ako se čovjek dobro organizira – ima vremena za sve.