LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Na današnji dan

Sjećamo se profesora čije su riječi i ideje nadahnule brojne generacije studenata

Svatko ima omiljenog profesora, ali jedan kojeg je svijet upoznao prije 27 godina, ipak povezuje najviše generacija. Kako živjeti po krilatici Carpe diem? Jeste li znali da poznavanje jezika služi da zadivite žene? Saznajte što nas je još o životu naučio voljeni profesor Keating.

Svatko ima omiljenog profesora, ali jedan kojeg je svijet upoznao prije 27 godina, ipak povezuje najviše generacija. Kako živjeti po krilatici Carpe diem? Jeste li znali da poznavanje jezika služi da zadivite žene? Saznajte što nas je još o životu naučio voljeni profesor Keating.

Na današnji dan prije 27 godina profesor John Keating pokušao nas je naučiti kako svakoga dana živjeti punim plućima. Film Dead Poets Society s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi 2. lipnja 1989. došao je u odabrana američka kina. Mjesto je radnje Welton Akademija, vrijeme radnje 1959. godina, u glavnim su ulogama dječaci koji trebaju postati najsvjetlija američka budućnost i njihov najdraži profesor. Zaljubljenik u svoj posao, umjetnost i sve lijepo u životu s učenicima oživi tajno Društvo mrtvih pjesnika.

Film je nominiran za četiri Oscara – najbolji redatelj, najbolja fotografija, najbolji glumac i najbolji originalni scenarij, za koji je i osvojio tu prestižnu nagradu. Oscarom nagrađeni Tom Schulman inspiraciju za priču pronašao je u vlastitom životu. Naime, on je i sam bio polaznik slične škole, Montgomery Bell Akademije, gdje je slušao predavanja Harolda Clurmana i Samuela Pickeringa. Kao brucošu, Pickering mu je predavao engleski jezik ponekad stojeći na katedri baš kao Keating, a ponekad u košu za smeće. Najjasnije mu je u sjećanje ostalo urezano kolegino recitiranje Gavrana Edgara Allana Poea. Svaki put kada bi na red došla riječ nevermore on je morao stajati na stolcu i mahati rukama kao krilima.

Gledajući film teško je ne poželjeti imati takvog profesora, a još teže ne zaljubiti se u književnost i pročitati sve o čemu on tako lijepo govori. Brojne su književne reference, neke očitije od drugih – Walt Whitman, Henry David Thoreau, Vachel Lindsay, Shakespeare, Robert Frost, Alfred Lord Tennyson, Lord Byron. Ne zamjerite ako smo koga izostavili. Kako bi stvorio autentičan ugođaj i atmosferu koja vlada među školskim kolegama, redatelj Weir natjerao je glumce da žive zajedno i povežu se uz glazbu i filmove 50-ih godina prošlog stoljeća. Doduše, Weir nije bio prvi izbor za redatelja, no nije ni Robin Williams za glavnog glumca. Uloga se prije njega nudila Dustinu Hoffmanu i Liamu Neesonu. Iako teško za povjerovati, Williams se u početku nije najbolje snašao. Tada mu je Weir predložio da improvizira ono što bi najviše volio predavati. Odabrao je Shakespeara, a ostalo je povijest.

Malo je poznato koliko je zapravo film vjerna kopija scenarija. Jedina je veća izmjena izbacivanje činjenice da voljeni učitelj zapravo umire od raka. Weir je smatrao da bi to bio samo nepotreban kič i da je iz sadržaja sve dovoljno jasno. Također, jeste li znali da se razmišljalo o pretvaranju ovog filma u mjuzikl? Jesu li ovo bili pravi odabiri neka svatko odluči.

Na kraju, kamo god vas život odnese, što god radili i bez obzira što vam govorili, ne zaboravite da riječi i ideje mogu promijeniti svijet!

FOTO: TUMBLR/WEHEARTIT