122 godine od začetka modernog olimpizma

U olimpijskoj smo godini i već lagano odbrojavamo dane do Rija pa bi bilo dobro prisjetiti se kako je sve krenulo. Francuski barun Pierre de Coubertine smatra se idejnim začetnikom i ocem modernog olimpizma. godine 1894. došao je na ideju da se kompetitvnost nacija s vojnih ratišta prenese na sportska borilišta pa je odlučio osnovati organizaciju koja će biti nadležna za oživljavanje antičkih grčkih igara. Na današnji dan, 23. lipnja, Međunarodni olimpijski odbor slavi 122. rođendan.   

Prvi predsjednik nije bio de Coubertin, on je u fotelju zasjeo kao drugi nakon Grka Dimitriosa Vikelasa. Činilo se prikladnim, isto kao i dodijeliti nekadašnjim domaćinima Grcima prve moderne Olimpijske igre (Atena, 1896.). Tada je sjedište bilo u Parizu, a od 1914. u švicarskoj Lausannei. Osnovne su zadaće MOO-a osigurati redovito održavanje igara, nadzirati njihove pripreme i provedbu. Osim toga, jedini ima pravo odlučivati o olimpijskoj zastavi, himni i simbolima.

Koliko zapravo znate o pojmovima koje vežemo uz krunu karijere svakog danas profesionalnog sportaša? Primjerice, u staroj grčkoj udane žene nisu smjele niti sjediti u publici, za razliku od barbara i robova koji su imali barem to pravo. U nastavku donosimo mali pojmovnik kako biste osvježenog znanja dočekali Rio. 

Olimpijska povelja – temeljna (etička) načela i smjernice za organizaciju OI, kao i za ponašanje u društvu. Službeni jezici su engleski i francuski, a prva je donesena 1908. godine

– Sport je ljudsko pravo. Svaki individualac mora imati mogućnost baviti se sportom, bez diskriminacije bilo kojeg tipa i u olimpijskom duhu, koji traži uzajamno razumijevanje u duhu prijateljstva, solidarnosti i poštene igre. – stoji u povelji.

Olimpijada – Iako se često pogrešno koristi kao nadimak samih igara, zapravo je vrijeme od četiri godine među dvaju uzastopnih OI. One se održavaju svake prve, brojanje je dalje onda jasno.

Olimpijska zastava – zastava bijele boje s pet isprepletenih krugova u sredini. Predstavljaju jedinstvo pet naseljenih kontinenata (Afrika, obje Amerike, Australija, Azija i Europa). Boje su plava, žuta, crna, zelena i crvena jer svaka zemlja ima barem jednu od tih boja u svojoj zastavi. Jednostavna je kako bi je svako dijete moglo točno nacrtati po sjećanju.

Olimpijska zastava, FOTO: Facebook/Olympic

Olimpijski plamen – nije bilo kakav plamen. Pali se u grčkoj Olimpiji, ne šibicom ili upaljačem, već Suncem na starinski način uz pomoć konkavnog zrcala. Potom plamen putuje svim kontinentima do stadiona na dan otvorenja Igara kada se stavlja na počasno mjesto gdje će koriti do ceremonije zatvaranja. Običaj paljenja baklje datira iz Amsterdama 1928. godine, a prenošenje trkačima od Berlina 1936.

Olimpijski moto – latinska izreka Citius, Altius, Fortius, odnosno brže više jače. Iako, duh je olimpizma možda najbolje utjelovio sam Pierre de Coubertin rečenicom:

– Najvažnije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego sudjelovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovjek onaj tko ne osvaja nešto bez časne borbe. –

Olimpijska himna – Prva izvedba održala se u Ateni 1896.  Tekst i glazba djela su Grka Kostias Palamasa i Spirosa Samarasa.