„Povijest za mene predstavlja stil života, a ne samo znanstvenu disciplinu”

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom se nastavlja. Svakog četvrtka imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.

Petnaesti je predstavnik osječkog Sveučilišta Hrvoje Pavić, magistar edukacije povijesti i hrvatskog jezika i književnosti koji trenutno stanuje u Čepinu, a radi u Osijeku kao nastavnik hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Vijenac te je sommelier i suradnik za marketing i odnose s javnošću u Erdutskim vinogradima d.o.o. Hrvoje je ponovno i student na poslijediplomskom studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Još je tijekom gimnazijskog školovanja znao da će školovanje nastaviti na nekom od studija povijesti. Prvotno je plan bio upisati studij povijesti na nekom od studija u Zagrebu, no u zadnji tren odlučio je ostati u Osijeku. Nije se pokajao jer je uz studij imao i dovoljno vremena posvetiti se profiliranju sebe kao budućeg znanstvenika. Početkom studija stupio je u kontakt s poznatim povjesničarima dr. sc. Ivom Mažuranom i prof.dr.sc. Mirom Kolar Dimitrijević koji su ga, kako kaže, najviše oblikovali kao povjesničara i istraživača.

Pripreme za najnoviji projekt – srednjovjekovni sajam – Vinski grad Erdut, FOTO: Privatna arhiva

Diplomski i završni Hrvojevi radovi usmjereni su na Ivana Kapistrana I. pl. Adamovicha se Csepina. Zanimalo me što ga je toliko oduševilo kod njega da mu je služilo kao nadahnuće za oba rada.

– Moji prvi znanstveni koraci u povijesti vezani su uz istraživanje povijesti plemićke obitelji Adamovich de Csepin. Njihov rodonačelnik bio je Ivan Kapistran I. pl. Adamovich de Csepin koji me impresionirao svojom marljivošću i ustrajnošću u radu na podizanju ekonomske snage svoga imanja. Njegovo je najpoznatije djelo gospodarski pravilnik Regulamentum domaniale u kojem Adamovich do najsitnijeg detalja instruira službenike na svojim imanjima kako se trebaju skrbiti o imanju kada on nije u blizini.

Tijekom istraživanja za diplomski rad najzanimljiviji su mu bili članci koji su se odnosili na proizvodnju i preradu žitarica, a danas su to članci koji se odnose na proizvodnju i njegovanje vina. Nadahnuće istraživanjem povijesti obitelji Adamovich prisutno je i danas jer mu je iskoristivo prilikom dočekivanja gostiju u Erdutu. Tada uz poneku šalu i dosjetku ima priliku iznijeti nešto iz svog istraživačkog iskustva.

Kažu da je povijest učiteljica života, a Hrvoje smatra kako o njoj trebamo razmišljati kao skupu disciplina koje nam omogućavaju promatranje različitih povijesnih procesa.

– Povijest za mene predstavlja stil života, a ne samo znanstvenu disciplinu. Kroz medije smo bombardirani vezom povijesti i politike te korištenjem iste u ideološke svrhe. Daleko veća i isplativija treba i može biti veza povijesti i turizma.

S obzirom na to da je Hrvoje član udruge HistOs, upravo tamo ima priliku surađivati sa suradnicama Ivom i Sarom na ovome području. Kreirali su radionicu Pustolovna Tvrđa – potraga za blagom čiji je cilj približiti povijest Tvrđe učenicima s područja grada Osijeka i okolice.

– Učenici često Tvrđom jednostavno protrče. Stoga smo našu edukativnu šetnju Tvrđom organizirali kao potragu za skrivenim carskim blagom, koje je u Tvrđi skriveno od Napoleona 1805. godine Kroz radionice je prošlo gotovo 2 000 učenika.

Potraga za blagom na Sajmu antikviteta u Tvrđi koju je organizirala ekipa HistOSa u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Osijeka, FOTO: Privatna arhiva

Budući da se i u izvannastavno vrijeme bavio ponovno, pogađate, poviješću, teško je zamisliti da prijatelji sa strane na to gledaju kao nešto normalno i uobičajeno, no Hrvoje kaže kako su njegovi prijatelji navikli da je hiperaktivan i da za njega jednostavno ne postoji ne pa su se lako priviknuli na njegove historiografske pokuse.

– Kao što su sada navikli da je, uz povijest, vino postalo druga imenica koja me opisuje. Tako da plan za svako naše putovanje počinje prvo s iznošenjem mojih zanimljivosti o vinu koje se proizvodi, a naravno i konzumira na tom području.

Hrvoje ima dvije magistarske titule – onu magistra edukacije hrvatskoga jezika i književnosti i magistra edukacije povijesti. Otkriva kako je s tim diplomama izuzetno teško pronaći posao u struci u Hrvatskoj te zajedno sa svojim kolegama mora biti spreman na doškolovanje i prekvalifikacije. Tijekom završnih godina studija imao je viziju kako će njegovo radno mjesto izgledati, vjerovao je da će biti prepoznat njegov istraživački angažman i potencijal, no prevario se i suočio s brojnim obećanjima i tapšanjem po ramenu uz krilatice Strpi se! te Ne talasaj!

Nakon nekoliko mjeseci dobio je i prvo radno mjesto u OŠ Svete Ane u Osijeku kao nastavnik povijesti na određeno. To je zapravo i njegovih jedinih sedam mjeseci kada je radio kao povjesničar jer od druge školske godine predaje hrvatski jezik.

Obje titule drage su mu podjednako. Uvijek se vidio kao povjesničar, no ova druga titula osigurala mu je egzistenciju dok mu je povijest nešto što mu uvijek ostaje kao istraživački eros i poticaj za primjenu povijesnog iskustva u nekim drugim životnim izazovima.

Na Filozofskom je fakultetu u Osijeku bio imenovan članom Povjerenstva zaduženog za organizaciju i provođenje Otvorenog četvrtka. Riječ je o platformi koja služi popularizaciji znanosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Predavanja Otvorenog četvrtka održavaju se zadnjeg četvrtka u mjesecu tijekom akademske godine Na tim predavanjima profesori, asistenti i studenti imaju priliku predstaviti svoja znanstvena istraživanja široj akademskoj zajednici i građanima.

Već je spomenuto kako je zaposlen i u Erdutskim vinogradima gdje obnaša dužnost suradnika za marketing i odnose s javnošću gdje je položio i sommelierski ispit I. razine. Nakon svih poslova koji se tiču hrvatskoj i povijesti, teško je sad povezati ga s nekim novim područjem, no Hrvoje je to drugačije prezentirao.

– Kod mene sve ima veze s poviješću. Naime, današnja vinarija Erdutski vinogradi, tj. nekadašnje Erdutsko vlastelinstvo, tijekom 18. i 19. stoljeća bili su u vlasništvu plemićkih obitelji Adamovich i Cseh, obitelji na kojima sam diplomirao i čiju povijest i djelatnost poprilično dobro poznajem. Danas je vinarija u stričevom vlasništvu te sam se na njegov poziv uključio u rad vinarije.

Njegov prvi zadatak bila je suradnja na izradi elaborata za obnovu dvorca Adamovich-Cseh koji se nalazi u sklopu vinarije. Nakon prvih mjeseci poslovne suradnje, stric je predložio da se i on aktivno uključi u rad vinarije. Prema njegovom mišljenju najbolje se trebao snaći u marketingu. Stric, mr. sc. Josip Pavić, uspješni gospodarstvenik, dugogodišnji direktor osječkog Kandita i Šećerane i predsjednik uprave NK Osijek, smatrao je da je Hrvoje prebrz za vožnju u rikverc, tj. za bavljenje povijesti te da svoje talente treba utrošiti u nešto konkretnije.

Postigli su balans – počeo je istraživati povijest vina i vinogradarstva te su u rujnu 2017. godine, u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest – Podružnicom za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, organizirali prvi znanstveni skup posvećen povijesti vina i vinogradarstva. Posao u vinariji, tj. u gospodarstvu izuzetno mu je zanimljiv i dinamičan. Tijekom prošle školske godine pola radnog vremena radio je u OŠ Dalj u Dalju, a drugu polovicu u Erdutskim vinogradima. Iako je napunio satnicu u školi, posao u vinariji ostao je ljubav i izazov.

– Ljudi koji me ne poznaju smatraju da su to dva nespojiva posla, posao u školi i posao u vinariji, no kada me upoznaju shvate da se to izvrsno nadopunjuje.

Iako su Hrvojevi roditelji prosvjetni radnici pa mu se cijeli život vrti oko škole i nastave, tek je s početkom svog rada u školi uvidio koliko nastavnicima odlazi vremena na pripremu za nastavu. Razrednik je jednom, ističe, prekrasnom malom razredu te smatra da kao nastavnik ima veliku i odgovornu zadaću pripremiti učenike za budućnost. Nastavni planovi studija, koje je završio, premalo pažnje usmjeravaju pripremi studenata za pravi rad u nastavi, zaključuje, a kao primjer navodi kako su tek na završnoj godini studija imali priliku održati prvi sat u školi.

Na pitanje koji je njegov posao iz snova, Hrvoje je bio vrlo jasan.

– Ovisi tko čita ovaj intervju. Ako ga čitaju roditelji to je posao u školi, a ako ga čita stric to je posao u vinariji. Moje mišljenje je da je posao iz snova negdje na pola puta. Ukoliko se osoba ugodno osjeća na tom poslu, taj posao je posao iz snova. Puno radno vrijeme radim u OŠ Vijenac u Osijeku, osam sati tjedno radim u Erdutskim vinogradima a u preostalo slobodno vrijeme zajedno sa suradnicama vodim udrugu HistOS. OŠ Vijenac, Erdutski vinogradi d.o.o. i HistOS moj su posao iz snova.

FFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković

U daljoj budućnosti Hrvoje se svakako vidi u Osijeku. Smatra kako je Osijek grad prepun mogućnosti samo se mladi trebaju više potruditi i sami sebi stvoriti poslovne prilike.

– Ne samo Osijek, zadnjih nekoliko godina zbog angažmana u Erdutskim vinogradima vezan sam uz krajnji istok Hrvatske – mjesto Erdut. Mjesto prepuno neiskorištenog potencijala, mjesto koje zaslužuje bolje. U suradnji s upravom vinarije, općinskim vodstvom, turističkom zajednicom i ljudima iz mjesta imam priliku kreirati turističku ponudu vinogorja. Povijest po meni predstavlja osnovu na kojoj se gradi dobra turistička priča, stoga vidim da posla za mene i suradnice ima. Često i previše za naše kapacitete.

Ključni razlog u odlasku mladih vidi u nedostatku posla no ipak naglašava kako se često susreće s mladima koji žele raditi samo određeni tip posla, tj. samo ono za što su se školovali i samo taj posao čekaju. Smatra kako rijetko tko od njih želi samostalno pokrenuti inicijativu, aktivno se uključiti u život u zajednici te sam sebi stvoriti potencijalno radno mjesto. Kao primjer navodi projekt za učenike Pustolovina Tvrđa koji provodi već treću godinu sa svojim kolegicama. Njihovi kolege povjesničari nisu dovoljno motivirani da se uključe u rad s njima. Navodi kako često ljudi svaki samostalni rad, bilo to klasično poduzetništvo, pokretanje neprofitnog projekta ili udruge, često vežu uz velike gubitke, ulaganja ili odricanja umjesto da gledaju na to kao veliko iskustvo koje nam može koristiti u budućem radu, pa čak i ako projekt propadne.

Sve prošle pozitivne i nadahnjujuće priče pronađi samo jednim klikom na link i uživaj.