Hrvatska – zemlja neznanja

Electica.hr je prije nekoliko godina objavila zabrinjavajuće rezultate hrvatskog poduzetništva, čime je poljuljala predstavljanje Hrvatske kao prosperitetne zemlje.

Mi Hrvati volimo je isticati kao „malu Švicarsku“. No koliko je Hrvatska „zemlja znanja“ i koliko je zaista konkurentna na europskom i svjetskom tržištu, pokazuju parametri godišnjeg istraživanja Europske komisije – Innovation Union Scoreboard.

Riječ je o izvješću koje uspoređuje stanje konkurentnosti cijele EU s ostalim razvijenim zemljama, kao i između pojedinih država-članica. Države članice podijeljene su u četiri grupe prema svojim postignućima u inovativnosti.

Vođe inovativnosti su Danska, Finska, Njemačka i Švedska. Njihovi su rezultati iznad prosjeka EU. Sljedbenice inovativnosti su Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Francuska, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo, i to s rezultatima iznad ili oko prosjeka EU. Umjerene inovatorice su Hrvatska, Češka, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Malta, Poljska, Portugal i Španjolska – sve ispod prosjeka EU. Skromne inovatorice su Bugarska, Latvija i Rumunjska – njihove izvedbe dosta su ispod prosjeka EU.

Sa svojim sustavom inovativnosti apsolutno je prva Švedska, dok je Poljska jedina država koja je u proteklom razdoblju promijenila status iz „skromne“ u „umjerenu“ inovatoricu, time pokazujući vidljivi napredak.

Tajna najboljih država je usklađenost sviju četiriju dimenzija gospodarskog napretka: istraživanja, inovacija, poslovnih aktivnosti te konačnih gospodarskih učinaka. U pojedinačnim su sferama najbolje u istraživanju – Danska, Švedska, Nizozemska i UK; u financijama i potporama – Estonija, Finska, Švedska i Danska; u ulaganjima – Švedska, Njemačka, Finska i Slovenija; u poduzetništvu – Danska, UK, Belgija i Švedska; u intelektualnoj imovini – Danska, Austrija, Njemačka i Švedska; u inovacijama – Njemačka, Luksemburg, Švedska i Irska; u gospodarskoj učinkovitosti – Irska, Njemačka, Luksemburg i Danska.

Sve su države članice popravile svoje rezultate u odnosu na prethodno razdoblje i time se pomakle korak prema osnovnom cilju – smanjenje razlika između EU i razvijenih država ostatka svijeta, a  prvenstveno SAD-a. Dok je napredak najvidljiviji u području ljudskih resursa i otvorenosti europskoga istraživačkog sustava, Europa najgore prolazi u poslovnim investiranjima i financijskoj potpori inovacijama. Na široj razini, Švicarska je još uvijek bolja od svih članica EU i pravi je europski inovacijski lider. Na međunarodnoj razini to su SAD, Južna Koreja i Japan.

U području znanja i školstva Hrvatska je na razini Europe u 2011. imala najbolje rezultate srednjoškolske statistike. Točnije, imali smo najveći udio mladih koji su završili srednju školu. Međutim, kad se u obzir uzme broj građana u dobi od 30 do 34 godine koji su završili fakultet, njih je samo trećina od onih koji su fakultet upisali. Doktoranata je oko petina na 1000 stanovnika. Svega 10 % znanstvenih suradnji u publikacijama Hrvati ostvaruju na međunarodnom tržištu. U konačnici, uzimajući u obzir svima poznatu parolu o cjeloživotnom obrazovanju, tek 2,3 % Hrvata nastavilo je školovanje i nakon 25. godine

Electica je upozorila na pogrešna ulaganja Hrvatske u znanje i obrazovanje svojih državljana. Tako smo u 2012. imali više doktora prava, ekonomije i teologije nego prirodnih znanosti, a prividno dobri rezultati naših srednjoškolaca vrlo brzo „krahiraju“ na fakultetima.

U odnosu na prosjek EU, Hrvatska je od 2011. do 2013. zabilježila pad kompletne inovacijske izvedbe za 5 %. Tako smo prije 4 godine dosegli 60 % EU prosjeka, a prije 2 godine 55 %. Zapravo, ispod prosjeka EU smo u svih 8 kategorija (ljudski resursi, otvorenost istraživačkog sustava, financiranje i potpore, investicije, poduzetništvo, intelektualna imovina, inovacije i gospodarski učinci), osim što smo ostali bolji u 3 potkategorije, a to su broj ljudi s SSS-om, broj publikacija s međunarodnom znanstvenom suradnjom te broj neistraživačkih i nerazvojnih investicija. S druge strane, potpuno zakazujemo u dizajnima zajednice, odgovorima na društvene izazove te prihodima od licenci i patenata iz inozemstva.

Međutim, u svemu tome treba istaknuti još jednu hrvatsku boljku, a to je manjak regionalnih statističkih podataka koji bi rezultirali vjerodostojnijom ukupnom statistikom. Dostupnost takvih podataka za Hrvatsku je tek 28,8 %, što je daleko ispod europskog prosjeka. Od nas je u tome gora jedino Švicarska s 18 %. No za Hrvate to treba biti tek jedan od poticaja za svjetliji pogled u budućnost. Ipak nije lako, barem u nečemu, biti bolji od Švicarske.