Svaka dva tjedna izumre jedan jezik

Prema podacima iz 2012. godine, na svijetu postoji otprilike 7776 jezika, a vjeruje se kako je ugroženo oko 2500 jezika. Ovome trendu uvelike doprinose popularnost i korištenje interneta. Naime, manje od 5% jezika prisutno je na internetu, što znači da čak 95% jezika nema digitalni oblik i postoji vrlo mala vjerojatnost da će se prilagoditi digitalnom dobu.

Jedanaest najrasprostranjenijih jezika svijeta su: kineski, engleski, hindi/urdu, španjolski, arapski, portugalski, ruski, bengalski (bengali), japanski, njemački i francuski. Ovim jezicima govori otprilike pola svjetske populacije.

U Papua Novoj Gvineji i Indoneziji govori se četvrtina svjetskih jezika: više od 850 u Papua Novoj Gvineji te oko 670 u Indoneziji. Što se kontinenata tiče, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika obuhvaćaju 15% (oko 1000); Afrika oko 30%; Azija nešto više od 30%, a Oceanija malo manje od 20% svjetskih jezika. Europa je najmanje raznovrsna te se u njoj govori tek 3% svjetskih jezika.

Većina je jezika međusobno povezana. Ipak, neki se jezici u potpunosti razlikuju od jezika koji se govore u njihovoj okolini. Dobar je primjer baskijski jezik (euskara) – izolirani jezik koji ne pripada nijednoj poznatoj jezičnoj skupini.

Jezici se neprestano mijenjaju, i to u tolikoj mjeri da se neki prestanu upotrebljavati. Tako u prosjeku jedan od 7776 postojećih jezika zauvijek nestane u periodu od dva tjedna.

Što se tiče europskih jezika, istraživanje META-NET-a potvrdilo je kako je većina europskih jezika suočena s digitalnim izumiranjem. Jezici poput francuskog, talijanskog i španjolskog u prilično su dobroj situaciji jer se sve više pojavljuju u programima sofisticirane tehnologije. Međutim, na listi ugroženih jezika su: baskijski, bugarski, hrvatski, češki, danski, estonski, finski, galicijski, grčki, islandski, irski, latvijski, litvanski, malteški, norveški, portugalski, srpski, slovački, slovenski i švedski.

Nasuprot tome, francuski autor Claude Hagege u svojoj knjizi Zaustaviti izumiranje jezika spominje hrvatski jezik opisujući ga vrlo zanimljivim slučajem. Ističe kako je politička promocija hrvatskoga jezika nakon stjecanja neovisnosti neopisivo važna ako se imaju u vidu razmjeri jezične kataklizme. Dokaz da se radi na promociji i očuvanju hrvatskog jezika jest i Bijela knjiga o jezičnim tehnologijama za hrvatski jezik, koja promiče mogućnosti i bogatstvo našeg jezika u području digitalnih tehnologija.

Mnoge zemlje potiču upotrebu jezika kojima prijeti izumiranje. Primjerice, proglašenjem Države Izrael hebrejski jezik zaživio je kao nacionalni jezik (dotad se više koristio u pisanom obliku). Nadalje, velški i maorski jezik ponovo su u upotrebi nakon intervencije političara, a havajski i navajo jezik, koji se govore u određenim dijelovima Bocvane, opet su zaživjeli.

Također, Island je svoj nacionalni jezik uspio održati iako njime govori samo nešto više od 250 000 ljudi, a farski jezik (iz skupine starih nordijskih jezika kojim se govori uglavnom na Farskim otocima) danska je vlada očuvala od izumiranja te njegovu upotrebu promiče čak i na deklaracijama proizvoda (primjerice, stavljaju gramatičke savjete i deklinaciju riječi na pakiranjima mlijeka).