Savjet za uklanjanje poštapalica iz rječnika

Svaki se student mnogo puta suočio s javnim izlaganjem pred profesorima i kolegama. Takve situacije mogu biti stresne, bez obzira na to koliko je student dobro pripremljen, a njegovu nervozu često otkrivaju nepotrebno upotrijebljene poštapalice poput ovaj, znači, pa, dakle itd. Pojavljivanje sličnih poštapalica može pokvariti dojam koji govornik ostavlja na svog slušatelja, čak i u neformalnom razgovoru. 

Direktor i suosnivač tvrtke Quantified Communications Noah Zandan utvrdio je kako prosječna osoba dok govori koristi pet poštapalica po minuti. Pretjerana upotreba istih riječi utječe na vjerodostojnost govornikovih riječi, posebice u intervjuima za posao, ali i smanjuje zainteresiranost slušatelja za ono o čemu se govori. Bitno je napomenuti da razlog za njihovo ubacivanje u govor nije uvijek nervoza, već se radi o načinu na koji se vokalizira nadolazeća pauza koja nastaje kada se osoba pokušava sjetiti zaboravljene riječi ili isplanirati sljedeću rečenicu.

Ipak, od ove se navike uz malo vježbe lako možeš odviknuti. Kada osjetiš da ćeš upotrijebiti poštapalicu, zaustavi se i uzmi kratku stanku. Istraživanja su pokazala da prosječni čovjek u govoru koristi samo 3,5 stanke po minuti, što nije dovoljno. Zandan piše kako dobri govornici često prave pauze od dvije ili tri sekunde, a nekada i duže. One u prosjeku ne bi trebale biti duže od pet sekundi kako se ne bi izgubila pažnja slušatelja. Samom govorniku takva se zaustavljanja mogu učiniti predugima, ali ona utječu na to da se on svome sugovorniku ili slušatelju učini koncentriranijim i staloženijim. 

Kako bi osvijestio svoje poštapalice, pokušaj se snimiti kada govoriš u javnosti. Tako ćeš najlakše primijetiti vlastite pogreške. Također, Zandan predlaže da zadužiš člana obitelji ili prijatelja koji će te upozoravati kada kažeš poštapalicu (primjerice pljeskanjem ili pucketanjem prstima). Ovaj, znači, dakle, kako se zove, možda ovo uopće ne mora biti teško.