Povijest studentskih prosvjeda

Od krčme, preko maslaca do politike

Protesti u Cambridgeu 1968. godine

Gledano kroz povijest, studentska sfera imala je afirmiranu poziciju u društvu. Pod time, naravno, podrazumijevam studente kao osobe koje su bile nositelji kulturnih promjena i pokretači društvenih procesa. Nama treba nešto masovno, nešto što će ispuniti ulice, što će u starijim ljudima zapaliti onu staru vatru koja je gorjela kada su svi bez pardona izlazili na ulice i osjećali se ispunjeno jer su bili ujedinjeni u jednom cilju

Na prve studentske pobune nailazimo već u prvoj polovici 13. stoljeća na Sveučilištu u Parizu, jednom od najstarijih sveučilišta u Europi. U to doba Crkva je vodila glavnu riječ u obrazovnoj sferi pa su tako na Sveučilištu u Parizu vrijedila crkvena pravila, bez prava uplitanja cara u osobne poslove. Studenti su nerijetko iskorištavali ovaj povlašteni položaj pa su tijekom jednog slavlja temeljito konzumirali alkohol i posvađali se s lokalnim konobarom oko računa. Konobar je, iživciran ovim činom, pretukao studente i izbacio ih na ulicu. Konobar se zbog nepodmirenih računa obratio nadležnim plemićima, a oni su uputili apel crkvenjacima da poduzmu neke sankcije protiv studenata. Sveučilište je dopustilo brutalnim silama gradske straže da kazne studente te je u ovom obračunu poginulo nekoliko studenata. Ostali studenti, revoltirani ovakvim činom, udružili su se i ustali protiv ovakvog postupka. Pobuna je trajala dvije godine, sve dok car konačno nije smirio situaciju i donio dekret kojim je obećao da se ovakve situacije neće ponoviti.

Posebno je zanimljiv slučaj prve zabilježene pobune na američkom tlu 1766., s kojom se možemo poistovjetiti u pogledu aktualnih zbivanja. Prosvjed se dogodio na popularnom Harvardu i to zbog prehrambenih namirnica koje su se tada posluživale studentima. Najviše im je smetao maslac koji je, navodno, užasno vonjao. Stoga su odlučili svi zajedno ustati i otići dok im ne omogući neki obrok koji više neće smrdjeti. Prosvjed sam po sebi nije trajao dugo jer je Vijeće izglasalo odluku da se maslac ukloni, kao i neke namirnice zbog kojih su studenti također bili uznemireni. Tako je završila ova velika buna oko maslaca, a nekoliko godina kasnije započela je pobuna u kojoj su se studenti počeli buniti oko dizajna interijera.

Velika revolucija maslaca

Velika revolucija maslaca/FOTO: Harvard University Archives

 

Hrvatski prostor možda i nema ovakve pomalo morbidne i bogate priče, no ima jednu veliku priču koja može posramiti ove stare povijesne primjere. Iako su se studenti bunili oko cijene hrane i smještaja tijekom 50-ih godina 20. stoljeća, ona važnija priča opet započinje u Parizu, no ovaj put je godina 1968. Prosvjedi su započeli sasvim mirnim putem. Nekoliko studenata okupilo se u prostorijama pariškog fakulteta u Nanterreu kako bi raspravili goruće pitanje neravnopravnosti klasa. Rastjerivanje ovoga skupa pokazalo se kao iskra koja će kasnije započeti vatru. Zbog sve češćih sukoba sa studentima, koji su bili uzrokovani i zbog isključenja pojedinih studenata koji su bili na čelu svih akcija, uprava je odlučila zatvoriti fakultet što je revoltiralo studente drugih fakulteta da podignu svoj glas. Francusku je također tresla politička kriza u predizbornom razdoblju, što se događalo i u Čehoslovačkoj pod imenom Praško proljeće. Tamo su se intelektualci počeli boriti za slobodu govora. U vrlo kratkom vremenu ovi prosvjedi, u kojima su se studenti ujedinili s radnom klasom, proširili su se cijelom Europom, a tako je dašak promjena došao i na naše područje. Hrvatska je tada bila u sklopu Jugoslavije. Ono što je dalo podršku prosvjedu studenata na navedenom području bio je običan časopis koji je promovirao slobodu mišljenja i govora, a osnivač mu je bio Milan Kangrga, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Časopis je nesvjesno zauzeo poziciju manifesta među studentima, koji su prvi sukob s policijom doživjeli 2. lipnja 1968., kada im je nenajavljeno zabranjen pristup izložbi. U cijelom neredu s policijom proširila se vijest kako je jedan student smrtno stradao što je bilo dovoljno da se cijela akademska beogradska zajednica mobilizira. Nakon nekoliko dana, u znak podrške su se i zagrebački studenti dignuli na noge i ujedinili s beogradskim kolegama zahtjevajući jednakost za sve i određenu slobodu izražavanja.

Ovi masovni prosvjedi, iako neuspjeli, bili su priprema za 1971. i poznato Hrvatsko proljeće. Tako su se studenti, kao i u Parizu nekoliko godina prije, ujedinili s radničkom klasom i ostalim građanstvom tražeći nacionalni suverenitet, poštovanje hrvatskih prava unutar državne tvorevine te slobodu misli i tiska. Uz studente, kao temeljni nositelji ovog masovnog prosvjeda pojavile su se institucije poput Matice hrvatske, Zajednice hrvatskih pisaca TIN i Društva književnika Hrvatske. Protagonisti ovih prosvjeda osuđeni su na visoke zatvorske kazne, a sustav je ugušio ostale pobunjenike.

Zašto je ovo važno spomenuti? Hrvatski studenti pravi prosvjed nisu doživjeli od 1971. Istina, Zagreb je doživio prosvjede 2008. u kojima je sudjelovalo oko 5000 ljudi, a također nije naodmet spomenuti i 2009. kada su studenti na više od mjesec dana blokirali kompletnu nastavu na Filozofskom fakultetu. No, možemo li zbilja govoriti o pravim studentskim prosvjedima kada samo jedna konkretna skupina studenata s određenog fakulteta blokira samo svoj fakultet? Mislim da ne možemo. Naravno, nije mi namjera omalovažavati ničije prosvjede. Svaka čast na osvajanju bitke za besplatno obrazovanje jer je to danas jedna od onih stvari kojima se Hrvatska hvali u inozemstvu. No, nama treba nešto masovno, nešto što će ispuniti ulice, što će u starijim ljudima zapaliti onu staru vatru koja je gorjela kada su svi bez pardona izlazili na ulice i osjećali se ispunjeno jer su bili ujedinjeni u jednom cilju. Ugledajmo se na povijesne primjere i izvucimo najbolje iz njih. Kada smo već u Europskoj uniji, možemo provesti u stvarnost njihov moto – ujedinjeni u različitosti.

Komentari na članak

Vezani članci

F. S. Fitzgerald

Na današnji dan

Umro Francis Scott Fitzgerald, jedan od najvećih pisaca 20. stoljeća

Na današnji dan umro je američki romanopisac i novelist, autor romana „Veliki Gatsby“.

Bombardiranje Dresdena

Na današnji dan

Započelo bombardiranje Dresdena

Saveznička bombarderska akcija uništila je oko 90 000 kuća i stanova te usmrtila oko 30 000 ljudi, od kojih je većina umrla poradi temperature do 1000 °C, zbog trovanja ugljičnim monoksidom i nedostatka kisika. Poginuli su spaljeni na lomači u središtu grada.

Stari Egipat - naslovna

Na današnji dan

Veliko otkriće zahvaljujući kojemu smo upoznali Stari Egipat

Zahvaljujući otkriću Ploče iz Rosette, Champollion je uspio dešifrirati hijeroglife, a zbog njegova otkrića dešifrirani su ostali hijeroglifski zapisi koji nam otkrivaju povijesne činjenice iz Staroga Egipta.

Social networks icons

Početak, uspon, pad i odlazak u prošlost

Vijek trajanja društvenih mreža

CompuServe, AOL, SixDegrees... Jeste li čuli za ove društvene mreže?

privatni album

Intervju s Renatom Lučić

Od studija povijesti, preko Akademije i snimanja filmova, do „Liburnia film festivala”

Renata je još u djetinjstvu voljela provoditi dane u videoteci gdje bi satima birala filmove koje će gledati. No, tada još nije razmišljala da bi se mogla baviti filmskom režijom. U dvadesetima je ljubav prema filmovima počela rasti te upisuje svoju prvu filmsku radionicu gdje je usvojila znanja, napisala scenarij i snimila svoj prvi film.