Keltska mitologija kao inspiracija za suvremene fantastične junake

Svima nam je za srce vezan neki fantastični junak čije avature redovito pratimo u najnovijim filmskim serijalima. Iako moramo priznati da su autori ovakvih likova nadasve kreativni, ipak nisu posve inovativni. Neke od svojih ideja preuzeli su iz mitologija starih nekoliko stotina godina. U svojoj novoj knjizi arheologinja Miranda Aldhouse-Green objašnjava povijest ketske mitologije te daje primjere mitova koji su mogli poslužiti kao inspiracija za stvaranje kultnog Harryja Pottera ili Ratova zvijezda.

Prvi keltski mitovi zapisani su između osmoga i dvanaestoga stoljeća, no njihova je povijest mnogo duža s obzirom da se oni prvobitno nisu zapisivali nego su ih putujući zabavljači prenosili usmenim putem. Ovi mitovi nastojali su dati objašnjenja o pojavama kao što su vjetar, poplava i zemljotres te odgovore na pitanja poput: "Koji je smisao života? Kakav je zagrobni život? Što je bilo prije nas?". U nastavku donosimo neke od najpopularnijih keltskih mitova.

Cú Chulainn: Kuanov pas

Cú Chulainn je irski heroj, sin smrtnice i boga. Čim je rođen, prorečeno je da će živjeti kratak ali slavan život. Već kao petogodišnjak počeo je predvoditi gardu ulsterskog kralja. Iako tek dječak, tražio je kraljevo oružje i ratnu opremu. Nadimak Kuanov pas dobio je slučajno, ubivši psa čuvara kovača Kuana. Posramljen svojim postupkom odlučio je štititi Kuana umjesto njegova psa. Narastao je vrlo brzo te postao vrhovni vojskovođa. U mirovanju je imao vrlo čudne sposobnosti izlaska iz vlastitoga tijela te sposobnost premještanja organa u tijelu. Na bojnom polju bio je izdan, a potom i ranjen. Iako ranjen, sam se vezao za stup kako bi mogao pakosno i odvažno gledati u oči svojim neprijateljima.

Blodeuwedd: velški mit o lažnoj ženi - cvijetu

Čarobnjaci Math i Gwydion imali su sestru koja je rodila kopile. Kako je dijete bilo ilegalno, ona mu je uskratila ime, oružje i ženu sve dok mu ih ne odluči ponovno dati. Gwydion je nagovorio sestru da djetetu da ime i oružje, ali ženu mu i dalje nije htjela dati. Zbog toga su mu čarobnjaci napravili ženu od cvijeća. Iako lijepa, ona nije bila čovjek pa tako nije posjedovala moral.

Ubrzo je počela varati svoga muža te smišljati način kako ga ubiti. To nije bio lak zadatak, s obzirom na to da joj je muž bio polubog. Nije se mogao ubiti u kući, a ni vani, ni gol ni obučen, a ni u vodi. Ubiti ga je mogla isključivo strijela izrađena u vrijeme zabranjeno za kovanje. No žena - cvijet je bila tvrdoglava i zajedno s ljubavikom je sačekala muža u klopci.

Napravila mu je kupku kraj jezera, no kada nije imala vodu te se nalazila pod malim drvenim krovom. Kako bi ušao morao je jednom nogom stati na kozu, a drugom na rub kade. Taj trenutak je iskoristio ljubavnik te ga pogodio ilegalnom strijelom. Muž je silno jauknuo, pretvorio se u orla i odletio do obližnjeg drveta. Tamo ga je našao Gwydion koji ga je izliječio, a ženu je pretvorio u sovu koja je bila osuđena da doživotno bude samački noćni lovac.

Mitovi o kotlovima

Kotao je u keltskim mitovima vrlo čest motiv te je imao čudesne moći. Tako je kralj Arthur išao u potragu, a na kraju i osvojio brončani kotao ukrašen dijamantima, a kojeg je mogao zagrijati jedino dah devet djevica te nikada nije davao hranu kukavicama.

Irski kralj Matholwch je od prosca svoje sestre tražio kotao koji oživljava. Na kraju ga je i upotrijebio protiv njega kad je ratovao sa Walesom, rodnim krajem prosca njegove sestre. Svoje ubijene vojnike tada je Matholwch kuhao u kotlu te ih koristio kao žive zombije u napadima na Wales u kojima je naposljetku i pobijedio. Također, postojala je i legenda o kotlu koji je uvijek pun hrane te je hranio gladno mnoštvo.

Oenghus i Caer

Oenghus je bio sin Daghda i Boanne koja je već već bila udana kada je ostala trudna sa svojim ljubavnikom. Njihova ljubav očarala je čak i sunce te je ono sjalo punih devet mjeseci. Tako se Oeghus začeo i rodio u istome danu, što je njegovoj majci omogućilo da svoju nevjeru sakrije od muža. Nije ni čudo što je Oenghus postao bog nesretnih i nesuđenih ljubavi, a i on sam doživio je takvu. Naime, jednom je u snu doživio priviđenje najsavršenije žene. Probudivši se, odlučio ju je tražiti.

Našao ju je kako živi s drugim djevojkama na jednom proplanku. Ubrzo je saznao kako su one začarane te se svake prijestupne godine na prvi studeni (keltska nova godina) pretvaraju u labuda na jedan dan. To Oenghusa nije spriječilo da zamoli ruku svoje drage od njena oca, što je ovaj odbio. Ipak, Oenghus nije odustao. Čekao je da se njegova draga pretvori u labuda te se i on pretvorio u labuda i sačekao ju je na rijeci. Zajedno su odletjeli prema Oenghusovu zamku govoreći pri tome čaroliju kako ih nitko ne bi spriječio u njihovu pothvatu. Zajedno su živjeli sretno do kraja života.

Rhiannon - konjska djeva

Legenda kaže kako je u Welsu postojao čarobni brežuljak na koji sjedneš i dogodi ti se ili nešto jako dobro ili nešto jako loše. Pwyll, gospodar Dyfeda, je tako jednom sjeo na taj brežuljak i gledao u daljinu, kada je ugledao prekrasnu djevu kako jaše na svome konju. Pwyll se automatski zaljubio te je poslao svoje vojnike da mu je dovedu.

Međutim, to nije bilo moguće jer koliko god oni brzi bili, ona je uvijek bila ispred, iako se činilo da je samo lagano kaskala. Pwyll je naposljetku odlučio sam krenuti za njom. Na početku mu to nije uspijevalo, no nakon što ju je zazvao, ona se okrenula. Uskoro su se vjenčali te su nakon tri godine dobili prvog sina. Jednog popodneva, uoči gradskog festivala, konjska djeva je sina ostavila dadiljama dok ona odspava.

No i dadilje su zaspale, a dječak je za to vrijeme otet. Kako su se bojale kazne, ubile su štene te njegovom krvlju namazale ruke i usta dječakovoj majci da bi ispalo da ga je ona pojela. Iako ljut, Pwyll nije svoju ženu dao pogubiti, nego joj je dao neobičnu kaznu. Morala je goste nositi na leđima od zidina do kraljevih odaja. Na sreću, dječačić je nađen i vraćen majci, koja ga je nazvala Pryderi, što znači briga.