Erasmus iskustvo: Jasenka Šeremet

Studentica iz Rijeke u čarobnom Gradu patuljaka

Krakow

„Uvijek sam se pitala kako je to studirati u inozemstvu. Prošli semestar provela sam u Poljskoj i to mi je bilo nezaboravno iskustvo. Prijatelje koje sam ondje stekla i trenutke koje sam proživjela zasigurno će mi ostati zauvijek u sjećanju.“

U prošlom intervjuu porazgovarali smo sa studenticama koje su došle na Erasmus u Rijeku. Ovaj put porazgovarali smo s Jasenkom Šeremet koja je prošli semestar provela u Wrocławu preko Erasmus programa Donosimo vam njezinu priču. 

Ukratko se predstavi i reci zašto si se odlučila na Erasmus program u inozemstvu!

Zovem se Jasenka Šeremet. Studentica sam 5. godine Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci te sam zimski semestar provela u Poljskoj, točnije, u Wrocławu. Odlučila sam se za taj pothvat zajedno s prijateljicom Gabrijelom i pridružile su nam se još dvije prijateljice s Ekonomskog fakulteta koje su nam ujedno bile i cimerice. Spojile smo ugodno i korisno!

Koliko je trajao proces prijave? Je li bilo kakvih problema?

Proces prijave trajao je par mjeseci i bilo je nekih problema kod prijava, ali smo sve uspješno riješile. Htjele smo zajedno ići i izabrale smo Poljsku i Wrocław jer smo o njemu čule samo najbolje od prethodnih studenata. Da, strah od nepoznatog uvijek je tu, ali moto ove razmjene definitivno je bio: Odvaži se! Istražuj! Sanjaj! Otkrij!

Kakav je bio prvi dojam kada si stigla u Wrocław? Tko ti je na početku pomogao da se snađeš?

Prvotni dolazak u kasnim večernjim satima bio je zastrašujuć. Brkati taksisti u Mercedesu, grad na prvi dojam kao „mala Rusija“, ali čim smo prespavale i vidjele grad – oduševljenje. Svaka promjena nije laka, ali znali smo kolegu Michala koji je bio na razmjeni kod nas i upoznavao nas sa svojim gradom.

Upoznale smo ljude iz drugih dijelova Hrvatske, Europe, drugih kontinenata i zbilja je fascinantno koliko smo slični, a koliko različiti. Zanimljive informacije iz prve ruke bile su mi najbolji dio upoznavanja i stjecanje dojma o nekoj zemlji, ljudima iz njihovog iskustva.

Koliko ti je trebalo da upoznaš ekipu? Jesu li ljudi bili pristupačni s obzirom na to da nisi iz Poljske?

Mislim da nije trebalo dugo za pronalazak ekipe, ipak je moj dom bio internacionalni, pun Erasmus studenata koji su stalno nešto organizirali, dok je UNIWROC Team bio vrlo angažiran oko nas i ljudi su bili jako pristupačni bez obzira jesi li stranac ili ne.

Što za tebe znači ovo iskustvo? Koliko su do izražaja došle kulturne razlike?

Ovo iskustvo definitivno je korak naprijed u osvještavanju „granica“ u smislu putovanja, upoznavanja ljudi, komunikacije. Naravno da smo puno toga naučili o samoj Poljskoj, ali i drugim kulturama. Zbilja smo bili šarolika ekipa i zbog toga sam sretna. Mislim da sam stekla lijepa prijateljstva.

Što ti najviše nedostaje iz Poljske?

Najviše mi nedostaju second hand shopovi, jeftina hrana i trgovine. Ha ha! Naravno da su na prvom mjestu ljudi, način života s mojim cimericama, kuhanje na neki način jer poljski studenti ne posjeduju iksicu niti su im menze približno kao naše, zato većina studenata kuha jer je hrana jeftinija. Zbog toga je kuhanje, zajedništvo i opušten način života bio uobičajen tempo i fali mi to. Isto tako, način prijevoza, jer su autobusi i željeznice vrlo jeftini. Tako sam „Polskim busem“ put koji u Hrvatskoj plaćam 120 kn tamo proputovala za 40 kn, tj. 20 zlota.

Kakvo je školstvo u Poljskoj? Postoje li neke razlike koje ti se nisu svidjele?

Slavistički odsjek na kojem sam bila zapravo je hrvatsko-srpski te odnos studenti – profesori izrazito je drugačiji (čast iznimkama i u Hrvatskoj). Bolje je ostvarena komunikacija, druže se i organiziraju razne manifestacije izvan fakulteta i zbilja vole Balkan. Jedina zamjerka, tj. nedostatak je da kao studentica nastavničkog modula nisam mogla „zamijeniti“, tj. odslušati te predmete u Poljskoj pa sam sad u procesu učenja i polaganja svih zaostataka. Mislim da bi bilo lijepo kad bi bila veća fleksibilnost u tome.

Jesi li bila negdje izvan Wrocława i što bi posebno izdvojila?

Naravno da je to bilo vrijeme istraživanja grada i zemlje. Pri dolasku u Poljsku zadržale smo se u Pragu, a unutar Poljske posjetile smo Krakow, Poznan, Kudowa Zdroj, Stolowe planine i okolicu Wrocława. Moram istaknuti ljepotu njihove prirode, arhitekturu, bogato nakićene crkve i katedrale, muzeje i jednostavno sam očarana svim segmentima, ali posjet Krakowu, Auschwitzu definitivno bih izdvojila kao nešto što se mora vidjeti.

Što bi preporučila prijateljima da posjete prilikom putovanja u Poljsku?

Wrocław je prekrasan grad, kao i sam centar, trg Rynek na koji možete doći iz čak osam smjerova te je sama orjentacija bila umjetnost. Treba vidjeti i poznatu umjetničku skulpturu na Arkady Capitolu gdje skulpture izlaze iz zemlje, a najvažnije je da je Wrocław grad patuljaka kojih ima čak preko 250 i različitih su zanimanja, čine grad veselim i zanimljivim i nalaze se na skoro svakom uglu. Odlični su i vidikovci, noćni život je jako bogat.

Must svega - treba probati poljsku tradicionalnu hranu - pieroge (nešto poput knedli, tijesto + krumpir) punjene mesom, sirom i kupusom. Moram priznati da su mi ruske pieroge (punjene sirom, lukom) bile najdraži. Tu je i zapiekanka (napravljena od tijesta za pizzu s dodacima povrća), od kojih je najpoznatija ona u Krakowu na Kazimierzu (židovskoj četvrti). Mislim da bih mogla o svemu jako puno pričati, ali istaknula bih još i njihove mostove koji spajaju svaki dio grada i kombiniraju različite stilove arhitekture i razdoblja.

Što ti se posebno svidjelo? Ima li kakvih anegdota?

Za kraj bih istaknula da je sama komunikacija i način sporazumijevanja imao svoje smiješne trenutke i da se često znao dogoditi „pokvareni telefon“, ali smo svi učili jedni od drugih i pokušali komunicirati, predstaviti svoju zemlju i fakultet u najboljem svjetlu, što se i vidi jer ovaj semestar, a i naredni, puno poljskih studenata dolazi u Rijeku. 

Isto tako, često su nas prepoznavali ljudi i znali par riječi hrvatskog i pitali se kakav je to jezik sličan poljskom – iako imaju sličnosti, učile smo ga i savladale početničku razinu, ali treba puno učenja i truda. Sretna sam što sam se odvažila, živjela u drugoj zemlji, stekla prijatelje i radila na sebi.

Komentari na članak

Vezani članci

Erasmus+

Andrea Praznik

Upoznajmo se s Erasmus + programom!

   Vjerujem da su mnogi, ako ne i svi, čuli za ERASMUS+, ali vjerujte mi da osjećaj koji imate kada krenete čitati taj ogromni, komplicirani, NEPREVEDENI Vodič od „samo“ 267 stranica ne želim nikome!Stoga sam odlučila predstaviti vam pojednostavljeni sažetak te „knjige prilika“ koju svaka mlada ambiciozna osoba MORA pročitati, a prilike navedene u istoj iskoristiti.

Urbana mladež: Entrepreneurship is a piece of cake

Projekt Urbane mladeži iz Zagreba

Europski projekt o poduzetništvo za mlade "Entrepreneurship is a piece of cake"

Urbana mladež je neprofitna udruga čiji je glavni cilj okupljanje mladih i aktiviranje njihova potencijala, a početkom prosinca organiziraju radionice razmjene znanje i dobre prakse iz poduzetništva.

Litvanski dnevnici

Tino Deželić

Daleko od ćirilice, lex Perkovića i Zdravka Mamića

– Vidiš, sve ovo ti je izgrađeno iz fonda Europske unije. – cimer mi pokazuje dvije prostrane, blještave građevine s druge strane. Riječ je o dvorani košarkaškog kluba „Žalgiris“, središtu sportske i vikend razbibrige svakog stanovnika Kaunasa od djevojčice do starice te golemom shopping centru „Akropolis“, u kojem je moguće naći bilo koju od životnih potrepština i nepotrepština.

Erasmus+ Sport

Poticanje veće sportske aktivnosti kod Europljana

Predstavljen program Erasmus+ Sport

Čak 39% Europljana prema istraživanju iz 2013. izjasnilo se kako se ne bavi sportom. Programom Erasmus+ Sport žele se smanjiti te brojke.

Izabran novi Nacionalni odbor ESN-a Hrvatska

Izabran novi Nacionalni odbor ESN-a Hrvatska

Studenti volontiranjem žele pokazati koliko je Hrvatska potrebna Europi

Novoizabrani Nacionalni odbor ESN-a Hrvatska želi ohrabriti mlade da pruže priliku volontiranju koje će ih osloboditi straha od koraka u nepoznato te im pokazati da mogu biti promjena koju žele vidjeti u svom društvu i svijetu.