Informativni petak: mobilnost mladih

Polaznica Work and Travela: Putovanje u SAD nije namijenjeno samo onima koji imaju novca

WORK AND TRAVEL

Najvažnije je dobro organizirati ono vrijeme dok vas neće biti, ostaviti kolegama indeks i novac za upisninu kako bi vas mogli upisati u novu godinu u rujnu, obaviti sve bitne preglede jer je liječenje u Americi preskupo, čak i ako se radi o primjerice zubu. – ističe Anđela.

Anđela Rončević studentica je druge godine novinarstva koja je, kao i brojni studenti ove godine, odlučila otići na Work and Travel program u SAD. Porazgovarali smo s njom o procesu prijave, o poteškoćama na koje je moguće naići, ali i o nekim njezinim očekivanjima.

Work and Travel namijenjen je, naime, isključivo studentima, a podržava ga američka vlada. Program omogućuje studentima rad tijekom ljetnih praznika u SAD-u do 4 mjeseca, nakon čega uglavnom slijedi putovanje diljem SAD-a do mjesec dana. 

Ideš na Work and Travel program. Kako si se odlučila na takav iskorak? Tko te motivirao?

– Prijateljica i ja već nekih dvije godine aktivno razmišljamo o tome i objema nam je to bila velika želja. Ove godine odlučile smo si ispuniti tu želju jer ako nećemo same, tko će nam? Motivacija je sam program po sebi, ali i mnogi studenti-poznanici koji su već bili na programu i imaju samo riječi hvale.

Kako si čula za ovaj program? Jesi li prije znala za njega pa si se sada odlučila prijaviti na njega?

– Naletjela sam na internetu na članke o tome, pa sam krenula istraživati i činilo se super. Kasnije je prijateljica još više o tome čula na faksu, zatim sam i sama došla na faks i slušala o tome. Mislim da me ta priča nekako prati od početka studiranja. To je ono kao poziv koji osjetiš! Haha.

Što misliš o ovakvim prilikama? Iskorištavaju li je studenti dovoljno? Što studente koči za poduzimanje ovakvog koraka?  

– Mislim da prilika ima pregršt, ali mišljenja sam da studenti to i ne iskorištavaju dovoljno. Osobno sam na faksu imala prezentaciju o Work and Travel programu i moram priznati da su kolege nekako bojažljivo pristupali svemu tome. Kao super im je to, ali ne za njih. Najčešća opravdanja su bila ta da je to predaleko od kuće, roditelja, prijatelja i da je 4 mjeseca predug period za njih. Ja sam mišljenja da su prilike koje nam se pružaju na fakultetu tad i više nikad, tako da ih treba iskoristiti. Premladi smo da bi imali toliko strahova.

Je li ovo prvi put da ideš na ovakvo neko putovanje – daleko od kuće?

– Da, i jako sam uzbuđena! Volim putovati i inače, ali uvijek su to putovanja do 7 dana tako da se ne mogu usporediti s ovim.

Jesi se možda dvoumila prije nego si se prijavila?

– Nisam. Znala sam da to želim i mislim da neću požaliti. A i pjesma kaže:  Život je jedan, živi ga, Fikreta!

U koji grad ideš i koliko dugo ćeš ostati?

– Idem na otočić Mackinac Island u saveznoj državi Michigan. Otočić je 20 minuta udaljenosti trajektom od grada Mackinaw City. Ostajem nešto manje od 4 mjeseca.

Koja su tvoja neka očekivanja?

– Očekujem da ću dosta raditi jer mi je u cilju i zaraditi, tako da sam spremna na to. Naravno, očekujem i dobru ekipu, puno novih prijateljstava, upoznavanje nove kulture, načina života, unaprjeđenje jezika. Veselim se i tome što ću upoznati samu sebe i testirati svoje vlastite granice. Mislim da je to jako važno, ako ne i najvažnije u ovom programu. I najslađe – putovanje na kraju!

Dobila si vizu, sada je sve spremno ili još nešto moraš čekati i obaviti?

– Da, dobila sam vizu prije nekoliko dana i sada je službeno sve gotovo. Još samo da riješim sve obveze na faksu, ukrcam se na avion i adio!

Koliko dugo se čeka viza i koji je uvjet da ju se dobije?

– Viza se ne čeka dugo. Proces je takav da se prije same prijave za vizu riješi apsolutno sve, od posla, smještaja, avionske karte i svih tih detalja kako bi na razgovoru oni znali sve informacije. Njima je to jako važno. Što se vize tiče, potrebno je popuniti prijavu, fotografirati se, platiti ambasadi nekih 1000 kn obrade podataka, dogovoriti termin razgovora online, imati potvrdu s faksa da si redovan student, indeks kao dokaz da redovito polažeš ispite i to je to. Razgovor je na engleskom i traje jako kratko. Samo par osnovnih pitanja, primjerice, što ćeš raditi u Americi, koja si godina faksa, kad planiraš diplomirati, čime ti se bave roditelji i tako. Čini se strašno, ali nitko u Hrvatskoj dosad nije odbijen tako da nije nikakav bauk.

Možeš li opisati, samo ukratko, kako ide taj proces prijave na program, što prvo, što zadnje, najstresniji dio?

– Prvo je odabir agencije koja ti se najviše sviđa, razgovor s njima. Zatim prikupljanje potrebne dokumentacije, začudo nema je puno, odabir oblika plaćanja – to je ljudima najveći problem jer nikom nije lako izdvojiti 15 000 kn u kratkom vremenu, ali postoje razne opcije. Od plaćanja na rate, podizanja studentskog kredita baš za tu prigodu jer agencije imaju ugovor s određenim bankama itd. Može se kad se dovoljno želi! Program nije namijenjen onima koji imaju dovoljno novca da si ga plate, već onima koji bi htjeli nešto zaraditi, tako da nema brige, samo malo dobre organizacije. Možda najdosadniji dio jesu obavještajni mailovi koji konstantno pristižu, što od agencije, što od osiguranja, sponzora i slično. Međutim, gospođa iz agencije napomene više puta i podsjeti koji mailovi su važni i na koje treba obratiti pozornost, ispuniti nešto, isprintati, potpisati i slično. Tako da ne morate sami previše razmišljati. I posljednja je viza i to je to.

Iz svog iskustva što izdvajaš kao najvažnije, a čime se ne bi trebalo opterećivati?

 – Najvažnije je da rješavate faks i da ga ne zanemarite zbog toga, da budete opušteni na razgovorima s poslodavcem i sponzorima jer nisu nimalo strašni. Isto tako razgovor za vizu je više pro forme tako da nema straha. Samo polako, korak po korak. Najvažnije je dobro organizirati ono vrijeme dok vas neće biti, ostaviti kolegama indeks i novac za upisninu kako bi vas mogli upisati u novu godinu u rujnu, obaviti sve bitne preglede jer je liječenje u Americi preskupo, čak i ako se radi o primjerice zubu, ako živite u domu, pripremiti sve papire koje morate sami popunjavati, kopirati osobnu iskaznicu i tako neke tehnikalije.

Što s fakultetom? Hoće li ispaštati neke obaveze pošto na put ideš kada započinju ispitni rokovi?       

– Nadam se da ću sve kolokvirati tako da neće biti potrebe za ispitnim rokovima. Upise ocjena i novog semestra ću povjeriti nekom od kolega i to je to. Ako se i dogodi da neki predmet ne uspijem kolokvirati, riješit ću ga u sljedećoj godini. Nije ni to kraj svijeta, a i imam dobro opravdanje!

Članak je objavljen u sklopu serije članaka Informativni petak: mobilnost mladih pokrenute projektom Kutak za informiranje mladih, koji provodi udruga Studentski informativni kutak uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Komentari na članak

Vezani članci

kolač

Intervju s autoricom bloga Zdrava.iva

„Najveći je mit da je zdrava prehrana preskupa“

Na blogu Zdrava.iva svakodnevno možete pronaći ukusne i zdrave recepte. Autorica nam je otkrila kako je došla na ideju bloga, gdje pronalazi inspiraciju te nam je „razbila" mitove o zdravoj prehrani.

sidd

Intervju s Primožem iz Siddharte

„Pjesme te najviše dodirnu kad si tinejdžer"

Gitarist Siddharte, Primož Benko, otkrio nam je kako je došlo do albuma „Infra“ i „Ultra“ povodom dvadesete godišnjice benda, kako je došlo do pjesme „Strele v maju“ s Urbanom, na kakvim mjestima nastupaju, što će pripremiti za publiku u Tvornici i još mnogo toga.

Tim "SmartFood"

Intervju s voditeljem projekta "SmartFood"

"Bez stručnoga znanja koje smo prikupili tijekom studija ništa od ovoga ne bi bilo moguće"

Projekt "SmartFood" ideja je osmero riječkih studenata koja bi u budućnosti mogla pomoći u ranom otkrivanju raka debelog crijeva. S nama su odlučili podijeliti svoju priču.

Ivona Martinović i Ivana Jobst

Intervju s Ivonom Martinović i Ivanom Jobst

Kreativna riznica, zahvaljujući 60-ak volontera, četvrti put umrežava dionike kreativne industrije na EFOS-u

Studentice Ivona Martinović i Ivana Jobst otkrivaju što je Kreativna riznica, po čemu se ona izdvaja kao studentski projekt i koje sve novitete ove godine donosi u Osijeku.

Repetitor

Intervju s Borisom iz grupe Repetitor

„U privatnom životu slušamo isključivo turbo folk i ništa drugo“

Repetitor je beogradski bend koji nas 9. srpnja očekuje na Tabor Film Festivalu, a povodom toga smo razgovarali s vokalom Borisom Vlastelicom.