LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju s Primožem iz Siddharte

„Pjesme te najviše dodirnu kad si tinejdžer"

Gitarist Siddharte, Primož Benko, otkrio nam je kako je došlo do albuma „Infra“ i „Ultra“ povodom dvadesete godišnjice benda, kako je došlo do pjesme „Strele v maju“ s Urbanom, na kakvim mjestima nastupaju, što će pripremiti za publiku u Tvornici i još mnogo toga.

Gitarist Siddharte, Primož Benko, otkrio nam je kako je došlo do albuma „Infra“ i „Ultra“ povodom dvadesete godišnjice benda, kako je došlo do pjesme „Strele v maju“ s Urbanom, na kakvim mjestima nastupaju, što će pripremiti za publiku u Tvornici i još mnogo toga.

Dvadeseta obljetnica slovenskog benda Siddharte bio je povod momcima iz benda da svoje obožavatelje nagrade s dva albuma, Infra i Ultra. Zagrebačka će publika imati priliku poslušati nove stvari u Tvornici 24. ožujka, kada će im se na pozornici pridružiti i Urban, s kojim su snimili pjesmu Strele v maju.

O novim albumima, kao i o onim starijim, o suradnji s Urbanom, o publici i koncertima popričali smo s gitaristom Primožem Benkom. Kroz ugodan razgovor na podosta dobrom hrvatskom saznali smo i kakva je glazba utjecala na članove benda te o tome na koji se način žele probijati na svjetsko tržište. Također, odao nam je kako bi voljeli da im suradnja s Urbanom donese nove slušatelje iz Hrvatske.

Prošle ste godine izdali dva albuma, Infra i Ultra. Kako to da ste u jednoj godini izdali dva albuma, pretpostavljam da je to i zbog dvadesete godišnjice benda.

Kao što si kazala, prošle godine imali smo dvadesetu godišnjicu. Ideja se rodila prije možda dvije godine da za dvadesetu godišnjicu ne pravimo neko strašno slavlje i da ne sviramo samo neke stare pjesme, ali da u znak ovog rođendana napravimo dvadeset novih pjesama i da to ne trpamo sve u jedan album. Zato smo stavili deset pjesama na Infru i deset na Ultru, tako da smo prošle godine bili više-manje u studiju. To je bio naš poklon fanovima da dobiju novi materijal, da se vidi da bend radi, da smo živi.

Biste li mogli tematski i stilski odrediti albume Infra i Ultra, po čemu se razlikuju?

U početku nismo zamišljali da jedna tematika bude tu, a jedna tamo. Imali smo brdo nekih komada koje smo imali u demo oblicima i onda smo ih samo po feelingu razdvojili na ova dva albuma, ali znaš, tekstovi dolaze tek kad je sve snimljeno, u zadnjoj fazi, tako da su tekstovno možda slični, ali je Ultra možda malo tamniji, malo darkerski. Infra je izašla u šestom mjesecu u proljeću.

Razlika je dakle samo u atmosferi?

Tako je, ali to nije bilo planirano, to se samo dogodilo. Zadnji Ultra je malo zimski, recimo, ali kao što sam kazao to nije bio master plan.

Kakve su zasada reakcije publike na albume?

Na Infru su super. Ovaj prvi singl koji smo imali vani Ledena, za kojeg smo snimili i video, vrlo je dobro primljen i na koncertima i na radijskim postajama, tako da smo vrlo zadovoljni time, a za drugi album nije bilo toliko vremena. Izašao je u sredini dvanaestog mjeseca, pa se feedback nije još osjetio, ali smo zato snimili dva spota. Jedan smo snimili prije nego što je album izašao, a drugi smo snimili baš kada je izašao s vašim Urbanom.

Baš sam htjela spomenuti Urbana. Neki su i prije predviđali ili bar priželjkivali vašu suradnju s Urbanom, na čiju inicijativu je došlo do suradnje?

Na našu inicijativu. Ta suradnja je u našim glavama već nekoliko godina, to baš nije od jučer. Razmišljali smo puno o tom duetu, ali nismo baš mi bend koji tako instant radi neke duete, ali znali smo Urbana, poštujemo njegov rad, njegovo umjetničko stvaranje. Imali smo neke tri pjesme za koje smo mislili da bi mu mogle biti bliske. Nazvali smo, sreli smo se i odmah kliknuli. Urban si je odabrao pjesmu Strele v maju i ideja je bila da on napravi tekst na hrvatskom, onda ga je naš pjevač na bazi njegovog teksta pretvorio u slovenščinu, ali ideja je na Urbanovoj strani. Onda je to samo tako teklo, bilo je super. Snimili smo spot. Došao je do nas prije deset dana kada smo imali uživo koncert na nacionalnoj televiziji, došao je kao gost. Bio je vrlo dobro primljen, čini mi se kao početak jedne fine suradnje. Doći će i na nastup u Tvornicu. Čini mi se da si Siddharta i Urban nekako pašu.

Izvor: Lidija Mataja
 
Bi li vam, poput Urbana, za suranju odgovarao neki drugi hrvatski bend ili neki drugi izvođač?

U nekim prilikama smo radili s Josipom Lisac, ona je bila gošća na našem koncertu 2011. kad smo radili stadionski koncert u Ljubljani i zapjevala je jednu pjesmu zajedno s Tomijem. Možda ćemo još nekad s njom surađivati. Vrlo je fina gospođa, puno radi s našim basistom, on je producent na nekim njenim pjesmama. Što se tvog pitanja tiče, ne znam. Ima puno dobrih hrvatskih izvođača, ali čini nam se da nam Urban najbolje leži.

A koji su vama osobno najdraži vaši stariji albumi? Čini mi se da publika najviše voli pjesme s albuma Nord i Rh.

To se činilo kao zlatno razdoblje za Siddhartu, tada je scena u Sloveniji bila idealna za rock. Medijski je bilo sve okej, bila su glazbena lica koja su uređivala radijske stanice i obratila se njemačkim slušateljima, to se promijenilo nakon toga. Puno komercijalnih stanica sada pušta jednu te istu glazbu. Iako ti dođeš s novim materijalom, sviraju staro, to ubija scenu. Tada je bend bio na najvišoj razini, ali ne bih rekao da je bio materijal toliko bolji od ostalih. Mi smo kao bend uvijek u evoluciji, glazbenoj i tekstovnoj.

Jasno, zato sam i postavila takvo pitanje jer se često misli da su one pjesme koje su najpoznatije i najbolje.

Često imaš klince kad sviramo neke pjesme s Norda ili s ID-a gledaju gore na pozornicu i pitaju se što je sada ovo, ali znaju sve ove pjesme iz zadnjih pet-sedam godina. Imaš i one starije koji stoje iza šanka i koji su vezani s onim pjesmama s Norda, pošto su to slušali kad su bili mlađi. To je normalno, kad pratiš neki bend, čini mi se da te najviše dodirne kad si tinejdžer, kad su to emocije i takve asocijacije, onda se stalno vraćaš u to razdoblje jer ti je tad bilo najbolje. Možda su zato stariji vezani uz pjesme s Norda, dok klinci više vole novije materijale.

Koji su vama bili najdraži bendovi u pubertetskim godinama, koji su možda i formirali vaš glazbeni izričaj?

Različito od člana do člana, ali Jani, koji je najstariji, njemu je sve započelo kad je slušao Beatlese, to mu je definicija muzike. Za nas ostale, koji smo bili tinejdžeri u devedesetim godinama, to je, naravno, grunge koji je tada harao. Nirvana, Soundgarden i tako. Ja sam se tada napalio na Metallicu, meni je to bila neka ljubav na prvi pogled. Prije sam slušao muziku koju je moj tata svirao u autu dok sam bio klinac, stari rock i tako to. Gitare su mi bile bliske oduvijek. Nisam slušao baš ABBU i slično, ali znao sam ABBU i pop glazbu iz osamdesetih. Ali od tih dana me prati Metallica. Kad god dođe u radijusu od 500 kilometara, ja sam tamo. A Tomi voli Guns'n'roses, Michaela Jacksona, bubnjar voli Dave Matthews Band, klavijaturista voli A Night at the Opera od Queena. Kad sve to spojiš, onda to kulminira u Siddharti. To je super da su pogledi različiti, da ideje dolaze iz različitih smjerova, onda to što se napravi je, neću reći unikatno, ali ne sliči ničemu.

Mislite li da su vam pjesme na engleskom pomogle u probijanju na svjetsko tržište?

Uvijek su nam govorili, ako bismo htjeli nešto uraditi u Njemačkoj ili tako, da prevedemo na engleski. Mi smo to uradili, ali s ljudima s kojima smo pričali nakon koncerta u Berlinu ili nešto takvo, koji su znali i slovenačke verzije rekli su da naše pjesme imaju neku drugu moć To ti je materinji jezik, druga je energija. To je uvijek enigma, baš smo razgovarali prije na kavi je li danska ekskluzivnost zanimljiva za Zapad ili treba prevoditi. Znaš, Zapad ima puno slične glazbe s njihovim izvođačima, zašto bi to njih zanimalo. Možda im je zanimljivije čuti nešto što nije na njihovom jeziku. Tako da ne znam, mi još čekamo našu priliku, još ćemo se truditi širiti tržište.

Gdje vas publika najboljedočeka, gdje vam je najljepše nastupati? Možete li izdvojiti neke koncerte?

Kod nas doma smo dobro primljeni u Mariboru, ali recimo divni su na sjeveru Slovenije, kod obale je najviše rockera, ne bih mogao baš sad reći, ovisi od energije u dvorani, tako da može najbolji koncert biti i u najmanjem kafiću.

Je li vam draže nastupati u manjim prostorima ili na stadionskim pozornicama?

Čini mi se da je teže svirati u manjim klubovima. Veliku masu ljudi, neću reći da je lakše kontrolirati, ali je tu domino efekt, kad dvoje ljudi počne raditi nešto, dignu cijelu dvoranu. U klubu kad sviraš, onda te ljudi prate, gledaju ti prste, čini se da daješ više tada. Gledaš fanove u oči i nađeš si nekog kome sviraš, nama je to psihološki fino, vrlo rado sviramo u klubovima. Nije nas strah doći jedan dan u neku dvoranu, a drugi dan u neki klub.

Onda i prema veličini prostora prilagođavate materijal?

Da, pretpostavljaš da te u manjem klubu prate intenzivnije i znaju starije evergreene napamet, ali bi voljeli vidjeti neke pjesme koje ne sviramo često ili nove stvari, tako da se repertoari mijenjaju.

Pretpostavljam da će tako onda biti u Tvornici...

Da, u Tvornici će biti puno novih stvari. Bit će isto poneke pjesme sa starijih albuma i onih evergreena. Fokus je na novijem materijalu, bit će deset novih pjesama, ova pjesma s Urbanom isto tako. Ako će biti svirka od nekih dva sata, to će biti polovica novih stvari.

Usputno, poziv za Tvornicu!

Bend je u vrlo dobroj formi, baš smo čvrsti kad sviramo, puno smo vježbali, puno smo snimali pa nam idu ove nove stvari i veselimo se ovoj svirci, uvijek smo bili dobro primljeni. Dođite i slušajte što smo ostvarili u novoj godini.

FOTO: SIDDHARTA