Nedavno je diplomirao, a napisao je dvije knjige, pokrenuo blog i želi kreirati svoj svijet
Davor je nedavno diplomirao na dubrovačkom sveučilištu, pokretač je bloga koji opisuje putovanja i daje savjete osobama s invaliditetom, a autor je i jednog romana te zbirke pripovjetki. Porazgovarali smo s njim i pitali ga što ga pokreće i gdje vidi svoju budućnost!
Davor je nedavno diplomirao na dubrovačkom sveučilištu, pokretač je bloga koji opisuje putovanja i daje savjete osobama s invaliditetom, a autor je i jednog romana te zbirke pripovjetki. Porazgovarali smo s njim i pitali ga što ga pokreće i gdje vidi svoju budućnost!
Davor Novevski, donedavno student dubrovačkog sveučilišta, pokretač bloga koji govori o mogućnostima putovanja osoba s invaliditetom, autor dviju knjiga te nedavno nominirani za osobu godine jednog dubrovačkog portala, naš je ovotjedni sugovornik. S njime smo popričali o svakodnevnim temama, njegovim motivacijama i idejama, kao i planovima za budućnost.
Voljeli bismo da se na početku predstaviš i kažeš nam neke najvažnije crtice o sebi! Kao zanimljiv uvod čini nam se tvoj opis na profilu društvenih mreža, a to je I'm not here to fit into your world, I'm here to make my own. Je li to tvoja misao vodilja?
Pa, evo, pozdrav svima, moje ime je Davor Novevski, rođen sam prije 29 godina u Dubrovniku, živim i radim u Cavtatu, u slobodno vrijeme vježbam, pišem, šetam, čitam, gledam filmove i serije, slušam muziku... Dakle, nekakav prosjek.
Citat koji ste naveli našao sam davno, ni sâm ne znam točno gdje, ali učinio mi se kao zgodan kontrast svemu na što danas nailazimo na društvenim mrežama i u stvarnom životu gdje svi nekako žele biti drukčiji i posebni, i baš su po tome slični jedni drugima. Što sam stariji, sve mi više zvuči kao prazni idealizam, ali bilo bi super kad ljudi ne bi olako prihvaćali društvene uloge koje im se nameću ili smještali se u nekakve zadane okvire.
Pokretač si bloga Wheel travel Cro! Znamo da imaš još puno aktivnosti. Što te pokreće na izlaženje iz okvira, rad na nečemu drugačijem i novom?
Sad bih možda trebao napisati da je to nekakva želja za aktivizmom, pomaganjem drugima i slično, ali, iskreno, nije tako. Blog sam otvorio radi sebe, kao mjesto gdje ću opisivati svoja pozitivna i negativna iskustva s putovanja, o arhitektonskim barijerama ili smještaju prilagođenom za osobe s invaliditetom. Ponekad dam i nekakav savjet pa ako kome usput i pomognem, tim bolje.
Autor si već dvije knjige! Kako je došlo do ideje pisanja i koje su ti teme omiljene?
Ideja je došla... hm, iz dosade. Jednostavno sam imao nekakvu potrebu staviti sve ono što mi se mota po glavi na papir. Ne mogu to točno opisati, ali radi se o nekakvom čudnom nagonu, nekakvom nemiru koji te prođe tek kad započneš s pisanjem i zadovoljstvu koje osjećaš dok popunjavaš onu bjelinu ekrana.
FOTO: Davor Novevski/privatni album
Non-stop upućujem razne upite bilo da se radi o slanju mejlova, kontaktu preko Facebooka ili pozivima na mobitel. Volim se pripremiti kada odlazim negdje gdje još nisam bio, ali ni to nije garancija da neće biti neugodnih iznenađenja. Ipak, sve se bolje nosim s tim i često umjesto živciranja zbog neprilagođenosti pojedinih sadržaja nastojim pronaći alternativno rješenje.
Nedavno si završio fakultet?
Budući da sam već napisao i obranio diplomski, mogu sa zadovoljstvom reći da je studiranje gotovo i još me samo čeka službena promocija. Studirao sam studiju Medija na Sveučilištu u Dubrovniku i mogu reći da mi je zadnjih pet godina ostalo u doista lijepom sjećanju.
Kako bi komentirao studentski život u Dubrovniku?
Uh, bojim se da nemam baš mnogo dobroga reći. Osim što je Dubrovnik prilično skup grad za jednog prosječnog studenta, ne postoji ni studentski dom, tako da su kolege iz udaljenih gradova osuđene na traženje privatnog smještaja, što nije ni jeftino ni praktično jer i iznajmljivačima se više isplati imati bogate strance nego hrvatske studente. Ni ponuda sadržaja kojima bi se privukli mladi ljudi nije baš bajna i većina se toga svodi na povremene koncerte tria Jole – Rozga – Ivan Zak.
U svojoj budućnosti i početku profesionalnog života – vidiš li se u Dubrovniku, negdje drugdje u Hrvatskoj ili vani?
Sve više i sve češće razmišljam o tome i nisam ni sâm još siguran što i kako. Teški sam konformist, tako da bih najradije ostao ovdje, ali svjestan sam da bih u nekom većem gradu, pogotovo vani, imao više sadržaja i više prilika, i uopće nije isključeno da jednog dana odlučim potražiti sreću negdje drugdje.
Predlažemo da svakako posjetite Davorov blog na kojem ćete pronaći niz zanimljivosti, a ako biste pročitali neku od knjiga, možete mu se lako javiti na društvenim mrežama!
