LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Apokalipsa na vidiku

Izazov studentskog života: Pet dana bez kave

Pet dana bez kave je jedan od relativno popularnijih izazova/istraživanja na internetskim prostranstvima. Odlučili smo ga iskušati i saznati njegove pozitivne i negativne strane.

Pet dana bez kave je jedan od relativno popularnijih izazova/istraživanja na internetskim prostranstvima. Odlučili smo ga iskušati i saznati njegove pozitivne i negativne strane.

Kava mnogim studentima daje životnu snagu i dio je njihovog stila. Značenje riječi kava teško je objašnjivo jer postoje različite teorije otkud potječe. Naime, neki tvrde da je ime dobila po pokrajini Kaffa u Etiopiji, a drugi pak da potječe od arapskog naziva qahwa. No, u svakoj teoriji stoji da su bobice kave davale snagu, tjerale umor i činile život lakšim.

Sve je češća internetska pojava mini istraživanja – Pet dana bez slatkog, Pet dana bez mobitela, Pet dana sa 50kn, itd. Za ovaj prvi put odlučili smo se podvrgnuti jako omraženom, a ujedno i jako popularnom izazovu – Pet dana bez kave!

No coffee, FOTO: imgur
 
Svatko tko me poznaje, zna da sam ovisna o kavi. Kavu sam počela piti još u osnovnoj školi. Naravno, tada sam pila tzv. pobojano mlijeko, odnosno šalicu mlijeka s kapljicom kave unutra. Nije me bilo strah, iako su mi obećavali da će mi izrasti rep i da ću ostati niska i malena (doduše, ovo zadnje se i ostvarilo). Danas pijem najmanje dvije kave na dan, jutarnju i popodnevnu (realno pijem barem 4/5 kava dnevno), a ako se dogodi neka socijalna kava, ne odbijam je. Naravno, ako je tjedan kolokvija, predaje završnih radova ili rokova, količina unesene kave se naglo povećava, vjerujem kao i kod ostalih.

I love coffee, FOTO: imgur
 
Odlučila sam se podvrgnuti mučenju, ali uz važno pravilo – nema kofeina ni u jednom obliku – nema kave, nema Coca-Cole, nema čaja (zbog teina), nema bombona na bazi kave, nema ničega! I važno je da ne mijenjam svoju uobičajenu rutinu.

Prvi dan bez kave ili Dan svemogućnosti

Jutro je dobro počelo, vani je sunce sjalo, ptičice su pjevale, a mene nije boljela glava. Funkcionalno sam obavila jutarnje kućne obveze. Čak cijelo jutro ni sa kim nisam raspravljala, što je gotovo nemoguće, posebno ako nema barem 2,5 dcl kave u mojoj šalici. Pretpostavljam da je sve bilo tako dobro kao iz reklame za Margo samo zato što sam mislila da je jednoj dugogodišnjoj kavopiji moguće provesti ovaj petodnevni izazov. Međutim, kako je dan prolazio, tako je dolazila lagana tupa bol.

Lopta u glavu, FOTO: Facebook
 
Budući da popodne obično čitam, učim, radim, pišem i sve ostalo za što je potreban funkcionalan mozak, u tim satima sam shvatila da mi je i koncentracija pala na jako niske grane. Rečenice, pa čak i one najjednostavnije, morala sam čitati više puta i još k tomu si ponavljati na glas pročitano, a bol se samo pojačavala. U glavi mi je pulsiralo kao ono kada u LOTR-u počne bubnjanje u Moriji, da bi na kraju završilo sa svim onim kreštavim orcima i trolom. Tako su mi svi ljudi zvučali pred kraj dana. Obično idem spavati u kasne sate, svaku noć različito te me se jako rijetko može naći u krevetu prije ponoći. Jednostavno sam noćna ptica. Međutim, moj uobičajeni kasnonoćni odlazak na spavanje ovaj put nije bio dobrodošao pa sam morala odustati i ranije leći, kako bih pobjegla od glavobolje i buke i svjetlosti i čovječanstva. Shvatila sam da nije sve moguće!

Drugi dan bez kave ili Dan prosvjetljenja

Probudila sam se sa maloprije spomenutom Morijom u glavi. Osjećaj izmorenosti me počeo polagano ubijati. Doslovno mučenje. Ako želiš iskamčiti neke informacije iz mene, jednostavno mi ukini dva dana kavu i onda stavi šalicu ispred mene i reci možeš popiti ako otkriješ sve poslovne tajne lijeve birtije.

Mučenje, FOTO: imgur
 
Imaš osjećaj kao da prolaziš kroz sve faze mamurluka, jedino što je pozitivno u cijeloj priči je to da ti u želucu nije muka. Tokom današnjeg dana zasjalo mi je svijetlo na kraju tunela te mi je sinulo da ustvari često pijem kavu iz dosade. Naime, doma ne kupujemo nikakve sokove ni gazirane ni na razmućivanje, nema ni napitaka i čuda osim ako nemamo goste. Uglavnom, tko si želi zasladiti život pije vodu, čaj ili kavu. Sada sam bila osuđena na ispijanje vode (kako ovo razmaženo zvuči), koju pretjerano ne volim jer nisam imala niti smjela ništa drugo. Šećer na kraju ovog prosvjetljenja bio je postepeni vrhunac glavobolje koja me u popodnevnim satima potpuno pokosila, a najgore od svega je bilo to što sam tada trebala u pravom studentskom i kampanjskom smislu početi učiti za kolokvij. Taj dan sam odlučila da neću izigravati snagatora, smiješno, jer je tek drugi dan, te sam popila tabletu protiv glavobolje i otišla opet na neuobičajeno rani počinak i sanjanje svijeta kave.
 
I dream, FOTO: Tumblr
 
Treći dan bez kave ili Dan pokleknuća

Treći dan je bio prijeloman trenutak. Probudila sam se umorna sa sada već stalno prisutnom, dosadnom glavoboljom koju bihs ada mogla jedino usporediti sa situacijom u kojoj ti Ava Karabatić pjeva uspavanku na latinsko-talijansko-ruskom i to na repeat. Ovaj dan je bio još posebniji, jer je bio pretrpan izvankućanskim obvezama. Popodne sam trebala kod zubara i to kod studošica u Gundulićevu, a poslije toga na predavanje. Iako sam podsvjesno već imala plan naručiti atentatora i umrijeti -  netko je od ukućana napravio kavu i tako mi je fino zamirisala da sam pojurila i bez razmišljanja ispila šalicu kao da ne postoji sutra. Tek sa zadnjim gutljajem shvatila sam da sam upravo zeznula izazov.

Coffee hug, FOTO: Facebook
 
Osjećaj krivice zatomila je napokon bistrina razmišljanja, glava bez glavobolje i dobra koncentracija. Svijet je ponovno postao pozitivno mjesto, puno ptičica, leptirića, leprikona i vila. Nažalost, ali i na sreću, predavanje je to popodne bilo odgođeno i kava nije poslužila ničemu osim mom pozitivnom osjećaju i, naravno, razvedravanju dana i stvaranju mira u svijetu.
 
 
Pobjeda, FOTO: Pinterest
 
Četvrti dan bez kave ili Dan blebetanja

Iako sam se pokušala uvjeriti da ne trebam nastaviti mini istraživanje zato što sam pokleknula, odlučila sam da ga ipak moram dotjerati do kraja. Dan je ustvari počeo kao i prvi dan, osjećala sam se super do popodne, no poslije kad sam trebala biti najproduktivnija opet sam ostala kratka za bistrinu i koncentraciju, ali ipak sam taj dan mogla iskusiti muku bezkofeinskog trosatnog predavanja na fakultetu. Profesor koji inače drži zanimljiva predavanja sada je bez prestanka govorio bla, bla, bla, a ja sam bekvokalno kao prava fanovka benda Saša, Tin i Kedžo odgovarala – pričaš bez veze!

Hvala svim svijetlim silama i Yodi što nisam ništa izgovorila naglas, a ako i jesam bilo je to neidentificirano mumljanje uspavane spodobe na kraju predavaonice. Naravno, često sam znala otići na kavu nakon predavanja, ako ne na kavu onda barem piće, no kako vjerojatno već pretpostavljate, toliko me glava boljela da sam odustala od bilo kakvog pokušaja socijalizacije i jednostavno sam dočekala plavu drndavu kočiju u tom trenutku punu dječurlije koja se vraćala iz popodnevnog turnusa i samo sam poželjela da napokon izmisle stroj za teleportiranje ili barem da sam položila vozački dok sam još bila buntovnica bez razloga.

Radio hit, FOTO: picgifs
 
Peti dan bez kave ili Sudnji dan

Ovo je valjda jedan od gorih dana u semestralnom rasporedu – imam predavanja od 10 sati ujutro do 19 sati navečer. Nažalost ili na sreću, ovisno o vremenu, novcima i raspoloženju, između dvaju predavanja postoji tzv. glupa pauza koja traje predugo, a ne stigneš ni do doma, i koja se provodi ili užurbanim odlaskom u menzu gdje na knap stigneš doći, pojesti i vratiti se na predavanje, ili usporenim ispijanjem toplog, predivno, prekasnog crnog napitka koji život znači (vidi se koliko sam ovisna). Naravno, druga opcija je zbog životnog mota – pomalo, ipak bila prikladnija i dok su drugi uživali u gutljajima opjevane tekuće, ja sam pila mineralnu vodu. Ponavljam – M.I.N.E.R.A.L.N.U. V.O.D.U. što se na kraju dalo i primijeti.

Patrik, FOTO: Tumblr
 
Naime, nisam bila u stanju pratiti razgovor, čak kad su se nakon nekoga vremena pretvorili u tračerske i mozak na pašu razgovore, ja sam nastavila u zombijevskom stilu gledati u jedini izvor moje požude - njihove kave. Da netko odluči snimiti apokaliptični film o pošasti koja uništava usjeve kave, ako se tako nazivaju, ja bih definitivno igrala glavnu ulogu i još k tomu osvojila Oscara.  Nakon izrazito napornog dana i to napornog na desetu, uobičajeno večernje piće, izlazak, socijalizacija kao nagrada na kraju tjedna, u mom slučaju nije bila dobrodošla. Bila sam razdražljiva, željela sam biti sama, u mraku, sa šalicom kave, jezivim glasom šapćući: – My preciouuuuus!
 

Presudni čas studentskog izazova

Čitala sam po internetskim prostranstvima da obično već nakon drugog, a najčešće do petog dana ljudi počinju napokon izlaziti iz ovisničke krize. Ja to nisam doživjela – mogu li za to kriviti dan kada sam slučajno popila kavu (vjerujem da je podsvjesno bilo namjerno)? Ne znam, možda tijekom praznika ponovno probam, pa otkrijem da ja to ipak mogu.

Negativna strana ovog istraživanja je konstantni umor i glavobolja. Nemogućnost koncentracije ubija svaku šansu produktivnog rada, komunikacije, socijalizacije. Osim toga nemaš volje socijalizirati se, jer samo razmišljaš o kavi.

Jedna od pozitivnih strana ovog istraživanja je podebljan novčanik. Naime, ili me pogodio tjedan kad se nitko nije imao pretjerane volje socijalizirati ili se ja podsvjesno nisam htjela socijalizirati. Više sam spavala, jer inače sam noćna ptica i živima na svega pet, najviše šest sati sna tijekom radnog tjedna (vikendi su druga priča), a sada sam spavala više od osam sati svaki dan.

Tablica, FOTO: Studentski.hr
 
Izazov je završio prije više od dva tjedna. Smanjila sam količinu kave koju pijem tijekom dana, ali sigurna sam da je više nikada neću izbaciti iz svog života, osim za još neko istraživanje. Vjerujem da svaka radnja, ako se obavlja u određenim granicama može biti više korisna, nego negativna.  Shvatila sam da je ispijanje kave više povezano sa stilom života i navikom, nego s potrebom za unosom kofeina.

Ovaj challenge preporučam svakome tko razmišlja o prestanku ispijanja kofeinskih napitaka te onima koji imaju period praznog hoda u kojemu si mogu priuštiti da ne budu koncentrirani i sposobni za ikakav psihički i fizički rad. 

FOTO: STUDENTSKI.HR