Izložba i film „Crtežom protiv zaborava"

„Svi smo od krvi i mesa, svi smo ovdje sada, u ovom trenutku i svi ćemo umrijeti"

Izložba

Na ovogodišnjem Festivalu tolerancije – JFF Zagreb prikazan je nagrađivani dokumentarni film „Crtežom protiv zaborava" koji bilježi istoimeni rad umjetnika Manfreda Bockelmanna. Autor portretima odaje počast djeci koju su ubili nacisti tijekom holokausta. Imali smo čast razgovarati s producentom filma, Davidom Kuncom.

Na ovogodišnjem jubilarnom 10. Festivalu tolerancije – JFF Zagreb prikazan je izvrstan, dirljiv i nagrađivani dokumentarni film Crtežom protiv zaborava produkcijske kuće Final Frame, osnovane 2008. godine, koja je poznata kao specijalizirana produkcija širokog portfelja – od korporativnih filmova do dokumentaraca. Crtežom protiv zaborava neprofitni je projekt i prvi dokumentarni film ove produkcijske kuće koji se bavi problematikom holokausta.

Film bilježi istoimeni rad umjetnika Manfreda Bockelmanna, koji portretima odaje počast djeci koju su ubili nacisti tijekom holokausta i dosad ih je naslikao 1030. U filmu istovremeno pratimo potresne priče preživjelih koji se i danas suočavaju s okrutnim sjećanjima prošlosti. Murrayju, jednom od preživjelih holokausta, Manfred je poklonio portret njegove sestre Yde koja je ubijena u logoru i na taj je način vratio kući. Također je portretirao i djevojčicu čiji je nadimak bio Bunny i zatim pokazao portret njezinoj prijateljici Helgi, što je za nju predstavljalo divnu i dirljivu gestu. Helga i Murray su tijekom života u logoru izgubili preko 60 članova obitelji. Murray je dogovorio s Manfredom kako će ove godine u listopadu organizirati izložbu Crtežom protiv zaborava na Sveučilištu u Washingtonu, gdje radi kao profesor. Kako preživjeli kažu, u logorima nitko od njih nije imao nikakve vrijednosti, a bilo im je rečeno kako je jedini izlazak iz logora kroz dimnjak.

Manfred Bockelmann počeo je slikati portrete prije 7 godina, a nakon trogodišnjeg rada upoznao je Davida Kunca, izvršnog producenta produkcijske kuće Final Frame, koje ja i snimila ovaj dokumentarac. Film je bio sniman kroz dug proces koji je trajao 18 mjeseci, a snimali su ga u Americi, Poljskoj i u Austriji.

Manfred svoj rad smatra nekom vrstom isprike stradalima zbog zločina njegove zemlje, ali i generacije svoje obitelji čija je politika utjecala na takav katastrofalan razvoj događaja. Ovo je njegov način isprike i žaljenja, budući da se Austrija nikad nije ispričala za jedan od najvećih zločina čovječanstva katastrofalnih razmjera, ako ne i najveći. Manfredov rad nije dobio svoje mjesto u njemačkim medijima jer je samo jedna televizija pokazala interes.

Fotografije djece, čije je portrete Manfred naslikao, zabilježio je zatvorenik Wilhelm Basse kojem je zadatak bio fotografirati ostale zatvorenike u Auschwitzu, što ga je ujedno i spasilo od smrti. Prema njegovoj priči snimljen je dokumentarni film The Portraitist.

Preživjeli Holokausta Murray Kohn, producent David Kunac, Bärbel Jacks & autor izložbe Manfred Bockelmann, FOTO: Drawing Against Oblivion / Official Page
 
Izložba Crtežom protiv zaborava dosad je prikazana na četiri kontinenta, a hrvatska premijera izložbe održana je 27. siječnja ove godine u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu, povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust u organizaciji Festivala tolerancije.

Reakcija Njemačke i posjetitelja izložbe u Münchenu povukla je za sobom pitanje Zašto su ubijali djecu?. Nacisti su tako željeli prekinuti širenje daljnih naraštaja Židova, no portreti autora prikazuju djecu koja su bila korištena za rad u tvornicama, s ciljem da naposlijetku od rada i umru, dok su drugu djecu ubijali na sam dan dolaska u logor.

Kako producent David Kunac kaže, htjeli su doprijeti do ljudi kroz festivale i prikazati im snagu ovih crteža i samog filma, i tako na izniman način stradale učiniti besmrtnima i zauvijek ih se sjećati.

– Nadam se da će ovaj dokumentarac ljudi gledati i kasnije u budućnosti i naučiti nešto iz njega. Nakon Brankovog remek-djela Schindlerova lista, teško je snimiti nešto toliko dobro, no mi smo to htjeli prikazati iz dosad neviđenog kuta i iz percepcije samog autora portreta i kako on to doživljava. Manfred će nastaviti crtati dok god može držati kist u ruci, a ja ću i dalje promovirati njegovu poruku koliko god mogu i dok god će ljudi biti zainteresirani. Nadam se da će netko utjecajan jednom to prepoznati i promovirati ju dalje u medije kako bi dotaknulo što veći broj ljudi. Također smo osnovali i kampanju s fotografijama djece s portreta s njihovim imena i što im se dogodilo, nastojali smo to promovirati na Facebooku igrom riječi Sharing against oblivion. – ističe David Kunac.

Producent David Kunac podijelio je s nama ideju potencijalnog događaja predloženog od strane predsjednika Festivala Branka Lustiga, koji je izrazio želju da ovaj dokumentarni film pokaže studentima i mladima, stoga bi želio već ove godine na jesen organizirati projekciju filma za sve zainteresirane škole, fakultete i mlade. Također bi pozvao i autora portreta Manfreda. David Kunac smatra da bi tek tada mogli voditi pravu diskusiju, baviti se temom holokausta i svim strahotama koje je taj događaj poveo sa sobom.

– Razmišljao sam o tome da snimim film o izbjeglicama. Živimo blizu njih, blizu njihovih kampova, no priča je tek sad postala aktualna i mediji plaše ljude određenim pričama, a ništa se dosad nije dogodilo, iako su oni ovdje već godinama. Mi ih posjećujemo, pričamo s njima i pomažemo im. Naravno, kao i kod svih ostalih, uvijek ima dobrih i loših ljudi, no nacionalnost meni osobno ne predstavlja ništa, svi smo od krvi i mesa, svi smo ovdje sada, u ovom trenutku i svi ćemo umrijeti, ne razlikujemo se puno jedni od drugih. – kaže David Kunac.

Također, prije 3 godine u Rijeci je podignut Kamen spoticanja, odnosno Stolpersteine. Riječ je o projektu njemačkog umjetnika Guntera Demniga. Cilj je ovih spomen-obilježja podsjetiti na sudbine stradalih osoba u nacionalsocijalističkim progonima, kako poginulih, tako i preživjelih žrtava. Na gornjoj strani kamena pričvršćena je ploča s imenom i osnovnim podacima žrtve, kao i razlogom zašto je žrtva zlostavljana ili ubijena. Kamen se obično ugrađuje u pločnik ispred zgrade u kojoj je osoba živjela. Dosad je u Njemačkoj i 18 država Europe (među kojima je i Hrvatska) ugrađeno oko 50 000 kamenja spoticanja.

Ako ste zainteresirani za Manfredov rad, izložbu ili film, možete ih pratiti na službenoj mrežnoj ili službenoj Facebook stranici.

Komentari na članak

Vezani članci

Tomislava

Intervju s Tomislavom Matijević

„Potrebni su nam bolji uvjeti u ženskom sportu; volju i želju već imamo, ali sustav se mora mijenjati“

Tomislava Matijević svoje je prve nogometne korake napravila s osam godina, a od prosinca 2018. godine članica je talijanskog futsal kluba A. S. D. Bisceglie. Ostao joj je još samo diplomski rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a smatra da se dobrom organizacijom profesionalni sport i fakultet mogu uskladiti.

Pitcairnsko otočje

Na današnji dan

Pobuna na brodu Bounty nije samo film

Pobuna kojoj je posvećeno nekoliko knjiga, filmova i pjesama izbila je na današnji dan – 28. travnja 1789.

Jelena Grubišić

Intervju: Jelena Grubišić

Uspješna rukometašica i buduća diplomirana ekonomistica

"Bilo je teških trenutaka u pokušaju usklađivanja rukometa i studiranja, posebno nakon odlaska u Ljubljanu, ali nikada mi nije došlo da odustanem od fakulteta. Za mene je obrazovanje važno. Nadam se ubrzo završiti i onda se u potpunosti posvetiti rukometu."

Ljubavna priča koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim

Na današnji dan

Stvoren lik fatalne žene u baršunastoj zelenoj haljini

Margaret Mitchell objavila je svoj prvijenac 1936. godine i vjerojatno nije ni slutila koliku će joj slavu donijeti. Svojim pisanjem i danas drži brojne rekorde te stječe nove obožavatelje.

Menza na Cvjetnom

Studenti ekonomije ocjenjuju zagrebačke menze

„U menzi na Agronomskom fakultetu najgora atmosfera, a na FER-u najduži redovi“

Koja menza je najbolja? Koja ima hranu skoro poput mamine? U kojoj se najduže čeka u redu? Ako su vas ova pitanja ikada mučila, sada postoji rješenje. Studenti Ekonomije su se uhvatili posla i za vas recenziraju zagrebačke menze.