„Mačka među golubovima“

„Umjetnost ratovanja je umjetnost uništavanja ljudi, a politika je umjetnost zavaravanja“, Mahatma Gandi.

Gotovo jedno stoljeće rata. Preko trinaest stoljeća čekanja na vlastitu državu. Više od devetnaest stoljeća čekanja na svoju „Svetu Zemlju“. Sukobi, ratovi, krvoproliće i nemiri. Nije teško pogoditi o čemu se radi?

Izrael i Palestina, Izraelci i Palestinci, židovi i muslimani. Dvije suprotstavljene strane, dvije religije, dva naroda, a samo jedan komad zemlje.

Obostrano priznanje, granice, sigurnost između i unutar tih granica, kontrola Jeruzalema, izraelska naselja u „palestinskom“ dijelu teritorija te pitanja prava palestinskih izbjeglica samo su neka pitanja čiji bi odgovori vodili završetku sukoba koji je do danas odnio više od petnaest tisuća života.

Bliski istok je danas, a i kroz povijesti, bilo vrlo kompleksno područje. Stoga je osnivanje države Izrael i njegovo pozicioniranje na područje Palestine, u najmanju ruku, hrabar/lud potez.

Naime, Izrael je stvoren 1948. godine kao ustupak židovima na svemu što su proživjeli u Drugom svjetskom ratu i holokaustu. No, na nesreću, stvoren je na tisućljetnom prostoru Palestinaca koji se s time nisu mogli pomiriti. Tako niti dan nakon proglašenja države dolazi do prvog arapsko-izraelskog sukoba, čiji će nastavci obilježiti cjelokupnu izraelsku sigurnost i viziju prostora.

Izrael je kao država stvoren na ratu pa se tako morao i prilagoditi. Njegovo shvaćanje okolnog prostora je strogo militantno te im je dominantno stajalište realizam. Shvaćaju da je u svakom trenutku moguće apsolutno uništenje i napad s bilo koje strane.

Upravo zbog takvih problema Izrael se u zadnjih par desetljeća izuzetno militarizirao. Vojna industrija je u usponu, kao i razvijanje doktrina za obranu teritorija. Dominantna doktrina u izraelskom slučaju jest doktrina odvraćanja kojom nastoje preventivno napasti protivnika izvan teritorija vlastite države. Izrael također ima vrlo razvijenu mrežu obavještajnih službi. Mossad je najpoznatija obavještajna služba koja je poznata po svojoj hladnokrvnosti pri obavljanju tajnih poslova države u inozemstvu. Također, imaju i službu Aman koja je zadužena za terorističke aktivnosti. Civilna obrana Izraela se u zadnje vrijeme sve više razvija. Stvorena je HAGA koja se primarno bavi zaštitom stanovništva, zatim HAG MAR zadužen za zaštitu ruralnih područja te Nacionalna fronta kojoj je cilj preispitivanje cjelokupne civilne obrane.

Izrael je danas jedna od najrazvijenijih država svijeta. Također, ima vrlo razvijenu vojnu industriju koja predstavlja ponos države jer velik dio proizvode za SAD i NATO. No, najveći problem im zadaju loši odnosi s Palestincima koji traju još od stvaranja države Izrael.

Geopolitičke karakteristike područja.

Izrael je mala bliskoistočna država smještena na obali Sredozemnog mora. Graniči s Libanonom na sjeveru, Sirijom na sjeveroistoku, Jordanom na istoku i Egiptom na zapadu. I kao takva predstavlja most triju kontinenata; Europe, Azije i Afrike.

Prema najnovijim podacima iz 2011. godine, Izrael broji 7,79 milijuna stanovnika, od čega čak 75% čine Židovi. Ostatak čine Arapi (Palestinci 15%), kršćani (2%) i ostali.

Prema društvenom uređenju, Izrael je demokratska republika s parlamentarnim i predsjedničkim uređenjem. Njegovo političko uređenje ne temelji se na ustavu formalnog tipa, već na nekoliko temeljnih zakona koje je donio parlament. Politička struktura Izraela sastoji se od tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Njegove institucije su predsjednik, Knesset (parlament), Vlada (kabinet ministara) i sudstvo.

Posebno je važno naglasiti da se izraelska ekonomija drastično promijenila u zadnjih nekoliko desetljeća. Od socijalističke prirode transformirala se u liberalnu i otvorenu državu sa snažnim uporištem u kapitalizmu. Izrael također ima veliki postotak visokoobrazovane populacije (preko 40% stanovništva ima fakultetsko obrazovanje) pa nije začuđujuće kako velik broj profitabilnih inovacija dolazi baš iz Izraela. Izrael ima najveći postotak inženjera na svijetu te je vodeća država po znanstvenom istraživanju i tehnologiji. Također je jedna od vodećih država u vojnoj industriji.

Unatoč stalnim ratovima i nesigurnoj situaciji, vidi se da Izrael i Izraelci shvaćaju koliko je zajedništvo i obrazovanje bitno u borbi za opstanak. S druge strane, njihovi susjedi, iako brojniji u stanovništvu, zaostaju i u tehnologiji i u obrazovnim kapacitetima.

„Nema mira bez Egipta, nema rata bez Sirije.“

Odnos Izraela sa svojim susjedima može se u najmanju ruku opisati kao nategnut. U razdoblju od osamostaljenja do završetka Hladnog rata 1990. godine vode se četiri velika sukoba na Bliskom Istoku.

*Rat za neovisnost 1949. godine u kojem Izrael ratuje sa svim susjedima kojima se pridružio i Irak;

*Sinajski rat 1956. godine u kojem Izrael ratuje protiv Egipta;

*Šestodnevni rat 1967. godine kada se Egipat, Sirija, Jordan i Irak opet sukobljavaju s Izraelom;

*Jomkipurski rat 1973. godine označio je prestanak sukoba s Egiptom, ali ne i sa Sirijom.

„Mi žudimo za tim da u našoj zajedničkoj, tužnoj knjizi povijesti otvorimo novi odlomak – odlomak obostranog priznavanja, poštovanja, razumijevanja, prijateljstva. Nadamo se početku nove povijesti na Bliskom istoku“, izjavio je Jichak Rabin.

Krajem Hladnog rata ustanke su pokrenuli Palestinci. Dvije Intifade, prva 1987.-1993. godine, a druga 2000.-2010. godine, pokrenule su jedno od najvažnijih diplomatskih pitanja današnjice - pitanje palestinske države. I dok je odnos Izraela s Egiptom i Jordanom stabiliziran, sukobi se nastavljaju sa Sirijom i Libanonom (točnije, Hezbollahom). Izraelski premijer Benjamin Netanjahu ovih je dana u Moskvi kako bi kod ruskog predsjednika Vladimira Putina ugovorio zabranu razvijanja nuklearnog arsenala Iranu.

„Uvjeren sam da je čovjekova sudbina ili u općem bratstvu ili u općem uništenju“, Jevgenij Aleksandrović Jevtušenko.

Može li se u neko dogledno vrijeme očekivati mir na Bliskom istoku? Uzevši u obzir komplicirano stanje Izraela i Palestine, ne još sasvim reguliranu situaciju u Egiptu, eskalaciju nemira u Siriji, goruće probleme Iraka i Afganistana te stalnu prijetnju Irana, „ružičasto“ sutra više izgleda kao „smeđe“ sutra.

Izrael sigurno neće ostati pasivni promatrač događaja u regiji ako ocijeni da je njegova sigurnost dovedena u pitanje.

Teško je očekivati intervencije SAD-a i NATO-a jer i jedni i drugi (NATO – EU) imaju dovoljno vlastitih problema, a čini se da su i američke avanture, kao što su bile Vijetnam i Irak, dio povijesti.