Kako su djeci oduzeta ljudska prava
Trenutno je preko 300 tisuća djece uključeno u ratove diljem svijeta, a oko pola milijuna služi u vojsci, s time da je 40 posto te djece u rangiranim vojnim jedinicama.
Trenutno je preko 300 tisuća djece uključeno u ratove diljem svijeta, a oko pola milijuna služi u vojsci, s time da je 40 posto te djece u rangiranim vojnim jedinicama.
Otac Mulcahy, lik iz serije M*A*S*H, u jednoj je epizodi rekao kako je rat pakao, na što ga je Hawkeye zaustavio i upitao: “Tko ide u pakao?” Mulcahy je, naravno, rekao kako tamo idu grešnici. Tada se Hawkeye nadovezao na njegove riječi i rekao nešto čega se svi danas sjećaju: “Upravo tako. U paklu nema nevinih promatrača, dok je rat pun takvih ljudi – mala djeca, invalidi, starije gospođe. Osim nekih u odori, zapravo su svi u ratu nevini promatrači.”
Nažalost, djeca nisu promatrači već dulje vrijeme. Štoviše, kroz cijelu povijest znana je (ali i dobro prikrivana) činjenica kako se djeca otimaju i obučavaju za vojnike. “Hitlerova mladež” bila je poznata skupina koja je djelovala pri kraju Drugog svjetskog rata, ali ono što je danas novo jest broj djece koja se nalazi na ratnim područjima. Trenutno je preko 300 tisuća djece uključeno u ratove diljem svijeta, a oko pola milijuna služi u vojsci, s time da je 40 posto te djece u rangiranim vojnim jedinicama. U Africi je do 2010. godine zbog epidemije AIDS-a bilo već preko 40 milijuna siročadi. Većina siročadi prijavila bi se za volontiranje, ali samo zato jer im je ponekad to jedina opcija kako bi preživjeli. Drugi se pak prijavljuju kako bi osvetili svoje obitelji koje su ubijene, zatočene ili javno mučene. Dodatan problem je taj što je danas oružje postalo potpuno uporabljivo u dječjim rukama – oružja su manja, lakša i ubojitija, što znači da, na primjer, desetogodišnjak može s lakoćom u pola sata naučiti učinkovito pucati iz kalašnjikova. Također, despoti i vojni zapovjednici često koriste djecu kao jeftine i iskoristive ratnike.
GDJE I ZAŠTO?
Ujedinjenje za obustavu korištenja djece vojnika (Coalition to Stop the Use of Child Soldiers) navela je zemlje diljem svijeta u kojima su između 2001. i 2004. godine djelovala djeca vojnici. Do današnjeg dana u većini zemalja dogodio se tek minimalni pomak. Navedene zemlje su još uvijek u crvenoj, najkritičnijoj zoni:
1. Burundi, gdje je više od pola stanovništva mlađe od 18 godina, a minimalna dob za prijavu u vojsku je 16 godina. Unatoč tome, mnoga djeca u dobi od samo deset godina sudjelovala su u ratnim konfliktima kao borci, teški radnici, špijuni i seksualni robovi.
2. U Kolumbiji su djeca ratnici poznati pod imenom “Male pčelice” – bore se, prikupljaju informacije i postavljaju mine. Četvrtina pčelica su djevojčice.
3. Demokratska Republika Kongo (DRC) od 1998. godine polaže pravo na otprilike 3 milijuna života, od kojih je 30 tisuća djece u pobunjeničkim i vojnim skupinama. Djeca služe u Zboru za kongoansku demokraciju – Goma (RCD-Goma), vođena Adolphom Onusumbom koji tvrdi da se djeca dobrovoljno javljaju i time profitiraju jer im se, navodno, pruža potrebna njega i edukacija. No, analitičari su potvrdili kako je većina tih “dobrovoljnih” prijava zapravo otmica te da je “edukacija” koju primaju učenje kako silovati, ubiti vlastitu obitelj, seksualno zlostavljati ili jesti leševe neprijatelja.
4. U Ugandi već gotovo dva desetljeća skupina Lord’s Resistance Army (LRA) terorizira sela. Otimaju odrasle ljude dok ne napune sve kamione, ali i djecu od osam godina. Dječake prisilno obučavaju za vojnike, a djevojčice postaju seksualne ropkinje. Ujedno ih, kao mučenike, uče kako mučiti druge. Ova traumatizirana djeca ponekad s vremenom razviju i u Stockholmski sindrom pa, ako netko naljuti ili uvrijedi njihovog vođu, učine upravo ono što su i njima činili. LRA vodi Joseph Kony, koji tvrdi da djeluje prema “božanskim instrukcijama”. S druge strane, u Ugandi djeluju i “Noćni putnici” (Night Commuters), koji iz sela i predgrađa putuju, to jest po noći bježe od straha - prema centru i važnijim gradovima.
Naravno, ovo nije niti približan broj zemalja u kojima se događaju ovakvi horori. Izrabljivanje djece u ratne i ostale nemoralne svrhe događaju se i na Tajlandu, Iraku, Pakistanu, Mijanmaru, Afganistanu, Jemenu, Libiji, Indiji, Obali bjelokosti i tako unedogled. Na svu sreću, postoje brojne organizacije koje prate sve zemlje i njihova zbivanja među kojima je, naravno, i UNICEF, koji i financira volonterstvo i slanje poziva u pomoć. Šalju svoje volontere u centre za brigu o traumatiziranoj djeci koja su sudjelovala u ratu, brinu se o njihovom zdravlju i obrazovanju. Ako vas zanima volonterski rad ili više informacija o njihovim djelovanjima, posjetite stranice Child Soldiers International, War Child ili Children and Armed Conflict.
